Bolesničko pomazanje
“Svetim pomazanjem bolesnikâ i molitvom svećenikâ cijela Crkva preporučuje bolesne trpećem i proslavljenom Gospodinu, da im olakša boli i da ih spasi, štoviše potiče ih da se slobodno sjedine s Kristovom mukom i smrću i tako doprinesu dobru Božjega Naroda”. (KKC 1499)
Primatelj i služitelj ovog sakramenta
U teškoj bolesti Bolesnička pomast “nije sakrament samo za one koji se nalaze u skrajnjoj životnoj pogibelji. Sigurno je već prikladno vrijeme za njegovo primanje netom se vjernik zbog bolesti ili starosti nalazi na početku smrtne pogibelji”. Ovaj se sakrament može ponoviti ako bolesnik po primljenoj pomasti prizdravi, a onda nastupi druga teška bolest. U tijeku iste bolesti sakrament se može ponoviti ako nastupi pogoršanje. Prije pogibeljna kirurškog zahvata prikladno je primiti bolesničku pomast. Isto vrijedi i za starije osobe kojih nemoć biva sve veća. (KKC 1514 – 1515)
Služitelj bolesničkog pomazanja
§ 1. Bolesničko pomazanje valjano podjeljuje svaki svećenik i samo svećenik.
§ 2. Svi svećenici kojima je povjereno dušobrižništvo imaju dužnost i pravo podjeljivati bolesničko pomazanje vjernicima povjerenima njihovoj pastoralnoj službi; zbog opravdana razloga može svaki drugi svećenik podijeliti ovaj sakrament s barem pretpostavljenim pristankom svećenika o kojemu se gore govori.
§ 3. Svakome je svećeniku dopušteno nositi sa sobom blagoslovljeno ulje da bi, ako je potrebno, mogao podijeliti sakrament bolesničkog pomazanja. (CIC kan. 1003)
Primatelj bolesničkog pomazanja
§ 1. Bolesničko pomazanje može se podijeliti vjerniku koji se, pošto je stekao sposobnost da se služi razumom, počne nalaziti u pogibelji zbog bolesti ili starosti.
§ 2. Ovaj se sakrament može ponoviti ako bolesnik, pošto je prizdravio, ponovno teško oboli, ili ako se za trajanja iste bolesti pogibelj povećala.
U dvojbi da li je bolesnik stekao sposobnost da se služi razumom, da li je opasno bolestan ili je mrtav, neka se sakrament podijeli. (CIC kan. 1004 – 1005)
Veritas, 26. studenoga 2010.
