Daniel Comboni
(1831. – 1881.) - Spomendan: 10. listopada
Autor: Šimo Šokčević
Daniel Comboni je rođen 15. ožujka 1831. godine u mjestu Limone u Italiji. Studirao je teologiju, medicinu te je poznavao i nekoliko svjetskih jezika. Zaređen je 1854. godine.
«Afrika ili smrt»
Boravio je u Sudanu 1857. godine kao misionar, ali se zbog zdravstvenih razloga vratio dvije godine kasnije u Italiju. Za vrijeme tog boravka u Sudanu, osjetio je da je Africi nužna pomoć. Uvidio je da je jedan od velikih problema to što razvijeni svijet doživljava Afrikance kao djecu kojoj treba vodstvo. On ih je doživljavao kao odrasle ljude kojima treba pomoći.
Putovao je u Francusku, Španjolsku, Njemačku da bi sakupio sredstva za pomoć. Godine 1867. osnovao je čak i poseban institut koji je imao zadatak obrazovati svećenike za misije, te je također osnovao i jedan poseban institut za žene. Tako su nastali tzv. Combonievi misionari.
Slične institute je osnovao i u Kairu u svrhu što bolje prilagodbe misionara za misije u Africi. No, nameće se pitanje: što je tog svećenika nagnalo na takvo veliko zalaganje za Afriku? Dana 25. ožujka 1858. u Sudanu pred njime umire o. Oliboni, uz kojega je Comboni bio osobito vezan.
Njegove posljednje riječi zvučale su kao izazov i kao proroštvo: «Umirem, ali nisam tužan, jer je to Božja volja.» Rekao je Comboniu: «Ne daj da te ništa odvuče od tvog cilja. Nastavi sa započetim radom, i ako te svi napuste nemoj nikada izgubiti pouzdanje. Bog želi preobrazbu Afrike, umirem uvjeren u to.
Zakuni mi se da nećeš od nje odustati.» Nakon toga o. Comboni je prisegnuo da se neće nikada predati; «Afrika ili smrt», bilo je njegovo geslo kojega se držao do smrti.
Revni misionarski rad
Osnovao je misije u mjestima: El-Obeid (Kordofan), Khartoum, Berber, Delen i Malbes. Godine 1877. postaje i biskup Khartouma, a prethodno je imenovan i apostolskim vikarom središnje Afrike. Ono što ga čini posebnim je svakako njegov, već spomenuti pristup Afrikancima. Prilazilo bi im kao članovima svoje obitelji, djeci istog Oca, što oni kao ljudi potpuno zaslužuju. On je postao na neki način ocem prvih katoličkih zajednica i crkava u središnjoj Africi.
Njegova karizmatična ličnost probudila je gorljivost kod brojnih mladih ljudi. On je uistinu bio svjedok Božje milosrdne ljubavi, koja sve ljude spašava u Kristu, uključujući i Afrikance. Comboni nije bio samo jedan od pionira misija u središnjoj Africi. Njegov plan za obnovu Afrike, njegova poruka ocima I.
Vatikanskog koncila, izravno uključivanje žena i muškaraca u misionarski rad, njegovo totalno pouzdanje u Afrikance, koncept misija koji se sastoji od evangelizacije, animiranja i obrazovanja novih misionara, samo su neki od elemenata koji su relevantni u misionarskom radu i danas. U pismu koje je napisao par dana prije svoje smrti konstatira: «Naš rad se zasniva na vjeri. To je jezik kojega je teško razumjeti ovdje na zemlji, ali sveci ga razumiju, stoga ih trebamo nasljedovati. Kada uistinu ljubimo Krista, tada su teškoće, patnje i mučeništva zapravo slatki.»
Plan za evangelizaciju Afrike
Daniel Comboni je sastavio izvrstan plan za evangelizaciju Afrike. Bio je to zapravo plan za preporod toga kontinenta. Stožerna ideja na kojoj se gradio čitav plan, bila je ideja «spašavanja Afrike», kroz njezinu osobnu preobrazbu i preporod. Nije bilo dovoljno samo postaviti kler, nego je trebalo staviti Afrikance u takvu poziciju da oni sami trebaju stvoriti svoju Crkvu, sa svojom vlastitom energijom i talentima. Zadatak misionara bio je da ih educiraju, tako da oni mogu biti evangelizatori sebe samih, svojih ljudi, što je prije moguće.
Daniel Comboni umire 10. listopada 1881. godine u Sudanu.
Combonievi misionari
Kako smo već spomenuli, misionari koji su nastavili rad Daniela Combonia do danas nazivaju se Combonieva obitelj. Tu obitelj sačinjavaju brojni svećenici, braća i sestre te vjernici laici. Svi su oni posvetili svoj život Kristu, sljedeći njegov primjer i Comboniev ideal evangelizacije. Kroz pomoć siromašnima i nemoćnima pokazuju svoju istinsku vjeru u Boga, kao i u osposobljavanju ljudi da postanu kvalitetni evangelizatori kako unutar svojih obitelji, tako i unutar svoga naroda. Područje njihova djelovanja proteže se na 41 zemlju, a uglavnom obuhvaća kontinente: Afriku i Južnu Ameriku.
Beatifikacija i skora kanonizacija
Daniela Combonia, borca protiv robovlasništva, osnivača formacijskih centara u Africi i prvog biskupa Khartuma (Sudan) proglasio je blaženim 17. ožujka 1996. Ivan Pavao II., a uskoro bi trebao biti proglašen i svetim.
Veritas, 26. rujna 2003. / 13. prosinca 2010.
