Sestra Terezija Benedikta od Križa
(1891. – 1942.) - Blagdan: 9. kolovoza
Autor: Šimo Šokčević
U svijetu Edith Stein, a u redu sestra Terezija Benedikta od Križa, bosonoga karmelićanka, rođena je 12. listopada 1891. u Wroclawu kao najmlađe od sedmero djece dobrostojeće židovske obitelji. Nakon djetinjstva i mladosti, proživljene u ozračju istine i molitve, utemeljene na Svetom Pismu Starog zavjeta, u dobi od 15 godina, izgubila je vjeru. Postala je ateistkinja. Posebno se bavila filozofijom, koju je i studirala. Pisala je filozofske i duhovne spise nastojeći spojiti tomizam i fenomenologiju Edmunda Husserla.
Utjecaj fenomenologije Edmunda Husserla na mladu Edith Stein
Edith Stein je bila vrlo nadarena djevojka pa je godine 1911. u svom rodnom
gradu započela sveučilišne nauke. Kroz četiri godine studirala je
pedagogiju. U to ju je doba privuklo ime Edmunda Husserla (1859.-1938.),
filozofa i utemeljitelja tzv. fenomenologije, filozofske metode kojoj je
glavna maksima «Zum den Sachen selbst!» - «Ići do same stvari.»
Ta krilatica znači zahtjev za istraživanjem onoga što je dato, na čemu se fenomen pokazuje kao pojavljivanje smisla, pa ga svijest vidi kao bit stvari. Husserl naglašava da za razliku od činjeničnih znanosti koje se zasnivaju na osjetilima fenomenologija je znanost o bitima. U načelu fenomenološka metoda kojom se koristi Husserl sastoji se od «stavljanja u zagrade» svega empirijskog, psihološkog tj. onoga što nije bit predmeta da bi se došlo do biti.
Edith je pošla na sveučilište u grad Göttingen, koji uz sveučilište ima i akademiju znanosti. Husserl je vrlo brzo uočio lucidnost svoje nove studentice. Kod njega je godine 1916. Edith Stein i doktorirala. Te iste godine je postala Husserlova asistentica na sveučilištu u Freiburgu. Tamo je upoznala Hedwig Conrad Martius, Husserlovu učenicu s kojom se sprijateljila.
Spoznaja istine
Kada je započeo Prvi svjetski rat dobrovoljno se javila Crvenom križu i to u jednoj vojnoj bolnici u Moravskoj. Tada ju je potreslo kršćansko držanje i vjera žene Adolfa Reinacha koji je poginuo u ratu. Od tada je Edith Stein svoj mentalni sklop usmjeravla strogo prema istini. Marljivo je tragala za istinom da bi godine 1921. u Bergzabernu, u kući njezine prijateljice spoznala istinu kad joj je u knjižnici došla pod ruku autobiografija sv. Terezije Avilske.
Počela ju je čitati i toliko je bila njome zadivljena da je nije puštala iz ruku dok je nije pročitala. Tada je rekla samoj sebi: «Ovo je istina!» Edith je pronašla kod Sv. Terezije Avilske ono za čim je tragala čitavog života – apsolutnu istinu.
Put u Karmel
Nakon što je spoznala apsolutnu istinu, željela je što prije primiti krštenje i primila ga je na Novu godinu 1922., a sakrament potvrde 2. veljače 1923.godine. Pod duhovnim vodstvom kanonika Swinda, pa onda benediktinskog opata Walzera iz Beurena, u Speyeru, gdje je od godine 1923. do 1931. predavala u liceju sestara dominikanki - živeći kao jedna od njih, brzo je postigla izvanrednu kršćansku duhovnu zrelost kojoj je pripomogla i filozofsko-teološka misao svetog Tome Akvinskog.
U to je doba na njemački jezik prevela i objavila njegovo djelo Questiones disputatae de veritate (Raspravljana pitanja o istini, Tübingen,1931.-1932). Dok se predavala vrlo intenzivnom bavljenju znanošću, održavala je i brojne vrlo cijenjene konferencije te se tako duboko uklapala u život kulture i vjere. Na glas je došla naročito konferencijama «O pozivu žene u svijetu i Crkvi», temi koja već tada bila vrlo aktualna.
Godine 1932. uzaludno se nadala da će postati slobodna docentica na Sveučilištu u Freiburgu, no umjesto toga dobila je mjesto na Višem institutu znanstvene pedagogike u Münsteru. U Njemačkoj se međutim iz dana u dan sve više širio val antisemitizma pa je i Edith Stein, jer je bila Židovka, morala napustiti profesorsku službu. Dana 25. veljače 1933. održala je na Sveučilištu svoje zadnje predavanje. To joj je olakšalo ostvariti životni san: ući u Karmel. U travnju 1934. svečano je odjenula karmelsku odjeću, i uzela redovničko ime Terezija Benedikta od Križa. Prve je redovničke zavjete položila 21. travnja 1935., a svečane na Veliki petak 1938. godine, što je vrlo znakovito.
Iskustvo križa u životu s. Benedikte od Križa
Kako se približavao Drugi svjetski rat politička situacija je bila opasna, pogotovo za Židove. Stoga je iz sigurnosnih razloga sestra Terezija Benedikta poslana u Karmel u Echtu, u Nizozemskoj. U to je vrijeme sve veće međunarodne političke krize, napada na Crkvu i Židove, sestra Terezija od Križa pisala svoje djelo i godine 1939. dovršila, naslovivši ga Aus dem Leben einer jüdischen Familie (Iz života jedne židovske obitelji). Došla je na žalost samo do godine 1916. Na nalog poglavara napisala je tada i djelo o misli sv. Ivana od Križa - Znanost Križa, no na žalost nije mu mogla dati konačnu verziju.
Predosjećala je da je Bog sprema za žrtvu koja prijeti čitavom njezinom narodu. Kad je 2. kolovoza 1942. došao Gestapo u govornicu Karmela, počeo je njezin križni put od Amersforta, Westerborka do Auschwitza.
U Auschwitzu je živjela predavši se posve u ljubavi, strpljivosti, blagosti, darivanju same sebe, potpunom predanju Bogu i svojoj braći. Jedan Židov iz Kölna, koji je uspio izbjeći deportaciju, priopćuje: «Među zatvorenicima dovedenim 5. kolovoza isticala se sestra Benedikta svojim velikim mirom i sabranošću. U logoru su bile neopisive jadikovke i uzrujanost novih logoraša. Sestra Benedikta ušla je među žene, tješila ih, pomagala, smirivala. Mnoge žene na rubu ludila u tmurnoj zdvojenosti već se danima nisu brinule za svoju djecu i nisu bdjele nad njima, Sestra Benedikta odmah je uzimala siromašne mališane, prala ih i češljala, brinula se za prehranu i njegu. Dok je boravila u logoru, čišćenjem i pranjem toliko je pomagala da su svi bili zapanjeni.»
Svoju je žrtvu završila u jednoj plinskoj komori između 8. i 11. kolovoza 1942.
Tumaćenje znanosti križa
Velika i ponizna karmelićanka uspela se na križ ne samo kao Židovka, nego i kao Židovka katolkinja po kojoj je nacionalsocijalizam htio kazniti i Katoličku crkvu, koja je protestirala protiv njega i osudila ga enciklikom Pija XI. Mit brennender Sorge od 14. ožujka 1937.godine.
Da riječ o povezanosti s. Terezije Benedikte sa Kristom ne bi djelovala kao prazni kliše, potrebno je objasniti u čemu se sastoji njezin udio u Kristovom križu. Edith Stein je bila vrlo ugledna žena. Ulaskom u samostan ušla je u situaciju neprimjetljivosti. Njezino poznato ime nije u samostanu značilo ništa. Kao i sve druge sestre morala je u samostanu obavljati kućne poslove koji su joj bili dosta teški. Ona se sa visina slavne karijere spustila u dubinu beznačajnosti što ju svakako čini sličnom Kristu.
Isticala je da se znanost križa može shvatiti samo ako se osjeća njegova težina u svoj svojoj mučnosti. Stoga su Krist i njegov križ bili u njezinoj duši. Osjećala je križ u dubini svoga bića te je sa riječima «Ave Crux, spes unica! – Zdravo Križu, nado jedina!» i pošla u smrt. Znanost križa za nju jest znanost transformiranja naše osobnosti u sliku raspetog Spasitelja. Isticala je da ako čovjek želi živjeti kao Krist onda mora s njim proći kroz smrt na križu: jednako kao i On razapinjati vlastitu narav životom odricanja i samozataje i predavati se na razapinjanje, u trpljenje i smrt. Što to aktivno i pasivno razapinjanje bude potpunije to će sjedinjenje s Raspetim biti intimnije i to obilnije dioništvo u božanskom životu.
Beatifikacija i kanonizacija
Sestru Tereziju Benediktu su mnogi štovali kao mučenicu, te joj upućivali svoje molitve. Nije trebalo dugo čekati da se za nju pokrene i postupak za proglašenje blaženom. To se dogodilo prigodom drugog pastirskog pohoda pape Ivana Pavla II. tadašnjoj Saveznoj Republici Njemačkoj 4. svibnja 1987.
Dana 11. listopada 1998. godine papa Ivan Pavao II. proglasio ju je svetom.
Veritas, 21. kolovoza 2003. / 13. prosinca 2010.
