Giuseppe Marello
(1844. – 1895.) - Spomendan – 30. svibnja
Autor: Šimo Šokčević
Giuseppe Marello je rođen u Torinu 26. prosinca 1844. godine. Za života, Marello je uvijek brzo reagirao na potrebe drugih. Već kao dječak se znao odreći stvari koje je posjedovao u korist beskućnika i gladnih koje bi često pozivao da mu se pridruže oko obiteljskog stola u njegovoj rodnoj kući. U tim mladim godinama, Marello je bio odan svojim vjerskim dužnostima, te je uvijek bio na usluzi svome župniku. Tada je počeo i osjećati svoj svećenički poziv.
Intenzivni svećenički život
Zaređen je za svećenika 19. rujna 1868. godine. Za vrijeme studija nije zaboravljao potrebe siromašnih u njegovoj okolici, te je pronalazio načine kako da im pomogne.
Službovao je u Astijskoj biskupiji (sjeverna Italija) kao biskupov kancelar. U potpunosti se posvetio duhovnom usmjeravanju vjernika i katehezi, te se ozbiljno prihvatio moralnog i vjerskog obrazovanja mladih. U isto vrijeme Marello je promišljao o tome da se potpuno posveti Bogu i priključi kartuzijancima. Međutim, njegov biskup mons. Savio odvratio ga je od te ideje govoreći da Bog traži nešto drugo od njega.
«Redovnici Svetog Josipa»
Marello je godinama okupljao ljude koji su mu pomagali u nakani da pomogne siromasima da bi konačno 14. ožujka 1878. godine osnovao zajednicu muškaraca koja se zvala «Društvo Svetog Josipa». Društvo je prvotno pružalo pomoć starcima, osobama sa posebnim potrebama, te je osnovalo i sirotište za napuštene dječake.
Marello je izabrao Sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije kao posebnog zaštitnika toga društva. On je u tom svecu vidio vrline i kvalitete kojima se stalno divio, te je poticao svoje «Društvo» da slijedi te vrijednosti. Marello je vjerovao da će na taj način članovi rasti u svetosti, te će biti kadri služiti Kristu i njegovoj Crkvi. Ono što je Marella najviše oduševljavalo kod Svetog Josipa bila je njegova želja da služi Isusu i to na takav način da ne privlači pažnju na sebe. Svetom Josipu nije bila potrebno da mu netko odaje priznanje, da ga se časti i slavi, iako je u svom domu dao utočište Spasitelju svijeta.
Kako je vrijeme prolazilo «Društvo Svetog Josipa» je sve više raslo u broju. Marello je kasnije promijenio naziv tog društva u «Redovnici Svetog Josipa». Posao tih redovnika bio je pomoći mjesnim biskupima i župnicima u svemu onome u čemu su mogli pomoći. Posebno su radili na stvaranju mladog svećeničkog kadra koji se bavio obrazovanjem vjernika. 1915. godine prvi misionari među «Redovnicima Svetog Josipa» napustili su Italiju i osnovali svoje zajednice u SAD-u (Pennsylavania, Connecticut, California), Meksiku, Peruu, Boliviji, Brazilu, Poljskoj, Indiji, Nigeriji.
Giuseppe Marello - biskup
Dana 17. veljače 1889. godine, kardinal Gioacchino Pecci (kasnije papa Leon XIII.) imenovao je Giuseppea Marella biskupom. Kao biskup, Marello je bio vrlo pristupačan svima i nastojao je stvoriti jedinstvo klera i laika. U svom pastoralnom radu, Marello je poticao proučavanje katekizma, kršćanskog obrazovanja mladih, župne misije i kršćanski život u cjelini. Kao pravi «pastir» svoga «stada» napisao je šest poslanica svojim vjernicima te je obišao sve župe u sve biskupiji.
Giuseppe Marello je umro 30. svibnja 1895. godine u Savoni, kamo je išao na proslavu tristogodišnjice smrti Svetog Filipa Nerija.
Proces proglašenja svetim
Dana 12. lipnja 1978. godine papa Pavao VI. počastio ga je naslovom «Sluga Božji». To je bio prvi veći korak u procesu koji je vodio prema kanonizaciji i prepoznavanju Giuseppe Marella kao sveca. Naslovom «Sluga Božji» potvrđeno je u jednoj riječi ono što su znali svi koji su se bavili Marellom, a to je da je on bio vrlo svet čovjek i da se njegov rad mora nastaviti za dobro Crkve odnosno za dobro duša.
2. travnja 1993. godine dogodio se sljedeći važan korak u procesu proglašenja svetim Giuseppe Marella. Nakon godina detaljnog istraživanja saznalo se da je Giuseppe Marello zaslužan za ozdravljenje mladog redovnika Alda Falconettija koji je bolovao od tuberkularnog meningitisa. Dok je ležao na postelji i doslovno umirao od svoje bolesti braća redovnici su se molili za njega Giuseppeu Marellu. Iduće jutro Aldo se probudio i bio je potpuno zdrav.
Liječnici nisu imali razumskog objašnjenja kako se to ozdravljenje dogodilo. Također, po zagovoru Giuseppea Marella ozdravila su djeca Alfred i Isilie Chávez León. Crkva je priznala Marellu zaslugu u tim čudesima, što je kulminiralo time da ga je papa Ivan Pavao II. 26. rujna 1993. godine proglasio blaženim, a 25. studenog 2001. godine svetim.
Kanonizacijska homilija Ivana Pavla II.
Svoju kanonizacijsku homiliju papa Ivan Pavao II. započeo je citatom iz poslanice Kološanima: «Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu (Kol 1,16).» Papa je istaknuo da je Giuseppe Marello sudjelovao u toj «punini» kao svećenik i biskup. «On je participirao u sebi puninu milosti, koja je rasla u njemu uslijed intenzivne molitve Blaženoj Djevici Mariji te je također bio dionikom punine svećeništva, koje mu je Bog povjerio kao dar i poslanje i na koncu krasila ga je i punina svetosti koju je stekao podloživši se Kristu», istaknuo je Papa.
Veritas, 21. kolovoza 2003. / 13. prosinca 2010.
