Josémaria Escrivá de Balaguer
Autor: Šimo Šokčević
(1902. – 1975.)
Tko je bio Josémaria Escrivá de Balaguer?
Josémaria Escrivá de Balaguer rođen je 9. siječnja 1902. u španjolskom mjestu Barbaastro. Sa šesnaest godina osjeća svećenički poziv. Crkvene studije započinje 1918. godine u sjemeništu u Logronu i nastavio ih je 1920. u Zaragozi. Na tamošnjeg biskupa, kardinala Juana Soldevilla, je ostavio takav utisak, da ga je ovaj kao dvadesetogodišnjaka uzeo za prefekta sjemeništa.
Nakon svećeničkog ređenja 1925. radio je na seoskoj župi Perdiguera u Zaragozi. Godine 1927. otišao je u Madrid da bi ondje postigao doktorat prava. Ondje je djelovao kao dušobrižnik u svim slojevima društva, također među siromašnim i potrebitim u predgrađima kao i bolnicama. 2. listopada. 1928. imao je viđenje koje je dovelo do osnivanja organizacije «Opus Dei». 1930. godine je osnovan i ženski ogranak tog udruženja.
Godine 1934. sastavio je Escrivá zbirku «Duhovna razmatranja» koja su se 1939. pojavila pod naslovom «Put» i uskoro postala misao vodilja društva «Opus Dei». Za vrijeme španjolskog građanskog rata (1936-1939) pobjegao je u Francusku i potom djelovao u dijelu Španjolske kojim je vladao Franco (Burgos). Na koncu rata vratio se u Madrid da bi odande radio na širenju svoga udruženja u cijeloj Španjolskoj.
Godine 1943. utemeljio je uz «Opus Dei» i «Svećeničko društvo Svetog Križa.»
Escrivá je 1946. preselio u Rim da bi ondje isposlovao crkveno priznanje za «Opus Dei», što je uslijedilo 1950. U Vatikanu je Escrivá postao savjetnikom nekoliko sudišta. Na učenja Drugog vatikanskog sabora o novoj ulozi laika u Crkvi Escrivá je gledao kao na potvrdu svojih vlastitih ideja. U zadnjem desetljeću svoga života Escrivá je uspio proširiti svoj pokret na cijeli svijet.
Njegova neumorna djelatnost, putovanja i predavanja, koncentrirala su se na Europu i Latinsku Ameriku. Escrivá je umro 26. lipnja 1975. u središtu svoga udruženja u Rimu.
Josémaria Escrivá je za života bio konzultor Papinske komisije za autentičnu interpretaciju Crkveno-pravnog Kodeksa i konzultor Kongregacije za sjemeništa i sveučilišta. Bio je papinski kućni prelat i počasni član Papinske rimske akademije za teologiju. Bio je veliki kancelar sveučilišta Navarra (Pamplona, Španjolska) i Piura (Peru). Već je za života bio na glasu svetosti koji je kulminirao u ozdravljenjima koja se medicinski ne mogu razjasniti.
Kongregacija za beatifikaciju dala je 30. siječnja 1981. godine «nihil obstat» za otvaranje procesa, a Sveti Otac Ivan Pavao II. ga je ratificirao 5. veljače 1981.
17. svibnja, 1992. godine, proglašen je blaženim na Petrovu trgu u Rimu . U prosincu, 2001. god. službeno je najavljena njegova skorašnja kanonizacija.
6. listopada, 2002. godine pred više od 250.000 hodočasnika iz 84 zemlje, papa Ivan Pavao II. proglasio je Josémaria Escrivu svetim.
Svečanost proglašenja svetim Josémaria Escrive izravno su prenosile televizije iz 29 zemalja, a u prvim su redovima na Trgu sv. Petra bili političari iz mnogih zemalja.
Na svečanosti proglašenja okupilo se i 400 biskupa iz cijeloga svijeta te španjolski liječnik Manuel Navado Rey koji je dugo vremena bolovao od teške kožne bolesti- radiodermatitisa. Molio se Josémaria Escrivi za ozdravljenje i njegove su molitve ubrzo bile uslišane. Manuel Nevado je ozdravio od bolesti kojoj nije bilo lijeka. To je bio jedan od glavnih povoda za kanonizaciju Josémaria Escrivá de Balaguera.
«Opus Dei»
Udruženje «Opus Dei» ima za cilj poticati ljude na dosljedniji kršćanski život. Da bi ovoj grupaciji dao primjereni crkvenopravni okvir, svrstao je papa Ivan Pavao II. «Opus Dei» u jedinstvenu pravnu formu osobne prelature. Na čelu udruženja stoji biskup.
Oko 20.000 punopravnih članova obvezalo se na celibat. Oni su podijeljeni na tzv. «numerarce» koji većinom žive u centrima «Opus Dei» i «pridružene» koji ostaju u svojim obiteljskim okvirima, najčešće kod roditelja. K tomu pridolazi 65.000 «supranumeraraca» koji su po pravilu oženjeni i žive kao svjetovnjaci. Članovi su disciplinirani, obrazovani i na poseban način privrženi papi.
Udruženju Opus Dei pripada i 1.800 svećenika, udruženih u već spomenuto «Svećeničko društvo Svetoga Križa», koji se regrutiraju iz redova «numeraraca» i «pridruženih», a najviše njih je prije svoga teološkog studija već završilo stručno školovanje. Osim njih, u «Opus Dei» se ubraja i više stotina tisuća prijatelja i podupiratelja diljem svijeta. Članovi se potiču na posvećivanje svoga cjelokupnog života. Ideal nije bježanje od svijeta, nego, naprotiv, ovo društvo treba svijet oko sebe obilježiti dosljednim kršćanskim životom.
Tako se članovi «Opus Dei» mogu naći u akademskim zvanjima, čak i među članovima vlada. U najprominentnije predstavnike u Vatikanu ubraja se glasnogovornik Svete Stolice Joaquin Navarro Valls. Djelo je osobito aktivno u sektoru obrazovanja diljem svijeta. Uzdržava više visokih škola, među njima i papinsko sveučilište Santa Croce u Rimu.
Svetac ili katolički fundamentalist ?
Kanonizacija Josémaria Escrivá de Balaguera izazvala je u svijetu oprečne reakcije. Jedni uzdižu Escrivu i «Opus Dei» kao novi reformatorski pokret koji je moralno preporodio Katoličku crkvu, a drugi ga nazivaju katoličkim fundamentalistom, radikalnim frankistom i desničarom, a za organizaciju «Opus Dei» upotrebljavaju izraze poput : «katolička mafija», katolički «slobodni zidari», te za njezine metode: «ispiranje mozgova.»
Bez obzira na sve te optužbe postoje činjenice koje govore u prilog duhovnoj veličini i važnosti kako Escrive tako i organizacije «Opus Dei.»
Čovjek kontemplativna duha i univerzalne vizije
Escrivá je propovijedao da običan čovjek može i mora težiti za svetošću makar živio usred svijeta služeći u svojoj profesiji. Profesiju nije smatrao teretom već alatom za iskazivanje ljubavi prema Bogu. U krugu svoje obitelji, u obrazovanju i odgajanju svoje djece, u svojim prijateljstvima i suživotu sa susjedima – na svakom koraku ima poticaja za svetost.
Kršćanin zato nije građanin drugoga reda; čovjek koji se jednostavno predaje promatranju događaja u jednoj kompleksnoj i pluralističkoj sredini žednoj orijentacije i istinskih vrijednosti. Kršćanin se ne može i ne smije prepustiti relativizmu koji ga okružuje zatomljujući vlastita uvjerenja.
Kršćanin je pozvan živjeti uspravno, otvorena pogleda utječući na svoju sredinu odgovornim poslom, dobrim djelima i ljubavlju prema braći ljudima – u ime Boga.
Izdana djela
A) «Put». To djelo je doživjelo 181 izdanje u 35 jezika. Svakako jedno od njegovih najznačajnijih djela. Po svojoj važnosti i sadržaju može se usporediti sa duhovnim klasikom Tome Kempenca «Nasljeduj Krista». Knjiga se sastoji od 999 aforizama koji su plod Escrivinih iskustava, duhovnih razgovora i molitve. Njegov direktni stil, često poput dijaloga, predstavlja kršćansku vjeru kao poziv i poticaj.
B) «Gospina krunica». Mali svezak koji sadrži kratka razmišljanja uz radosne, žalosne i slavne tajne krunice, kao i lauretanske litanije.
C) «Razgovori s Msgrom. Escrivá de Balaguer». Zbirka od sedam interviewa koji su se od 1966. do 1968. objavljivali u «Le Figaro», «The New York Times», «Time», «Osservatore della Domenica» itd.
D) «Susret s Kristom». Ovaj svezak sadrži 18 homilija koje je Escrivá održao od 1951. do 1971. na različite crkvene blagdane poredane prema liturgijskoj godini.
E) «Prijatelj Božiji». Također je zbirka homilija koja je za razliku od prethodne izašla posthumno.
F) «Put Križa». Ova knjiga ne želi samo pomoći čitatelju da prođe križnim putem, ona zapravo ima za cilj da čitatelja potakne na razmišljanje i kontemplativan život.
G) «La Abadesa de Las Huelgas». Oštroumno teološko-pravno istraživanje.
Kanonizacijska homilija pape Ivana Pavla II.
«Svi oni koje vodi Duh Božji, su sinovi Božji.» Riječi su to apostola Pavla koje je Ivan Pavao II. upotrijebio u kanonizacijskoj homiliji da bi pojasnio osobu i djelo Josemaría Escrivá de Balaguera. On je u poniznosti dozvolio sebi da ga vodi Duh Sveti, uvjeren da je to jedini način na koji može ispuniti volju Božju.
Ova temeljna istina kršćanstva bila je tema njegovog propovijedanja. Ideal koji je on isticao, kako ističe Papa, bio je izručiti svijet Bogu i transformirati ga iznutra. Escrivá podsjeća na potrebu da ne budemo preplašeni materijalističkom kulturom koja prijeti uništenjem istinskog kršćanskog identiteta. Papa naglašava da je Escrivá isticao vjeru suprotnu konformizmu i njegovim pomacima.
Sveti Otac poziva sve ljude da prema uzoru na Escrivu prošire u društvu, bez razlike na rase, slojeve, kulturu ili životnu dob, svijest da smo svi pozvani na svetost. No ipak, oni koji žele služiti vjerno Evanđelju, naići će na neshvaćanje i poteškoće.
Gospodin pročišćuje i oblikuje one pozvane, ako ga slijede s otajstvenom snagom križa, jer tek «u križu», oni nalaze svjetlo, mir i radost. («Lux in Cruce, requies in Cruce, gaudium in Cruce! – Svjetlo u Križu, spokoj u Križu, radost u Križu!»)
Veritas, 21. kolovoza 2003. / 13. prosinca 2010.
