Juan Grande Román
(1546. – 1600.) - Spomendan: 3. lipnja
Autor: Šimo Šokčević
Juan Grande Romàn je rođen u Carmoni, u Španjolskoj 6. ožujka 1546. godine. Njegovi roditelji, Cristobal i Isabel su bili uzorni kršćani. Juan je kršćanski odgajan, prvo u obitelji, a zatim i kroz svoj angažman u župi. Sa sedam godina je nastupao u dječjem pjevačkom zboru. U zboru je pjevao do svoje dvanaeste godine.
Život za bližnjega
Sa petnaest godina počine se baviti prodajom odjeće. Taj posao nije ga do kraja ispunjavao te je često zapadao u duhovne krize. Ubrzo on napušta svoj rodni grad i odlazi u Marcenu, obližnji grad, te postaje pustinjak. To mu je pomoglo da otkrije svoj pravi poziv. Odlučio se tada potpuno posvetiti Bogu. Ubrzo je počeo brinuti za siromašne starce i skupljati milostinju za njihove potrebe. Shvatio je da se njegov novi poziv sastoji od služenja siromašnima i općenito onima kojima je pomoć potrebna.
Sa devetnaest godine on odlazi u Jerez de la Fronteru, mjesto u provinciji Cadiz da bi započeo novi život tamo. U skladu sa svojim pozivom pomagao je onima kojima je pomoć bila potrebna, te se osobito zauzeo za zatvorenike u tzv. «Kraljevskom zatvoru». Neki od njih su bili neizlječivi bolesnici, međutim nitko o njima nije vodio brigu. Juan Grande je skupljao milostinju po okolnim gradovima ne bi li osigurao sredstva za dostojnu skrb nad zatvorenicima.
Izgradnja bolnice
Juan Grande je s vremenom postao omiljen u Jerezu zbog svog velikodušnog života i milosrđa. U siječnju 1574. godine u gradu se pojavila epidemija kuge. Juan Grande je stoga uputio peticiju gradskom vijeću i katedralnim kanonicima za izgradnju bolnice. Budući da nije dobio zeleno svijetlo za taj projekt odlučio je sam izgraditi bolnicu, svojim sredstvima i sredstvima imućnijih ljudi u tom kraju. Bolnicu je posvetio Blaženoj Djevici Mariji.
Juan Grande je u cijelosti usmjerio svoj život k Bogu, što se najbolje očitovalo kroz pomaganje sirotinji, te je ustrajao kroz čitav život u vjeri i molitvi. U međuvremenu je čuo za organizaciju koju je osnovao Sv. Ivan od Boga u Granadi. On ju je posjetio 1574. godine i odlučio joj se pridružiti. Ta organizacija je imala zadatak pomagati bolesnicima. Posebna pravila Ivana od Boga koja je upoznao u toj organizaciji primjenjivao je i u svojoj bolnici.
Budući da je stekao veliko iskustvo, nadbiskup Seville mu je povjerio zadaću cjelokupne reforme crkvenog zdravstvenog osiguranja u biskupiji, što je Juan Grande i učinio unaprijedivši usluge i učinkovitost bolnica. U njegovoj bolnici je zdravstvena skrb bila na visokoj razini samim time što se skrb pacijentima pružala ustrajno, sa velikom brigom i milosrđem.
Prorok i apostol zdravstvene skrbi
Juan Grande je posvetio svoje tijelo i dušu izvanjskom zadatku služenja siromašnima i bolesnima, pokazujući također zabrinutost za delikatna pitanja njegova vremena kao npr. pitanje neizlječivo bolesnih, koji su bili prepušteni samima sebi, zatim pitanje prostitutki, vojnika koji su bili redovito odbijani iz vojske zbog bolesti, te napuštene djece. K svima njima Juan Grande je poput Krista pristupao sa puno milosti, suosjećanja i brige. On je bio čovjek koji je činio dobro, jer je i sam bio dobar. Bio je praktičan i u poslu vrlo učinkovit.
Posebno se kritički odnosio na nepravdu, zloupotrebu autoriteta, te neadekvatnost u liječničkom poslu. Ukratko, možemo reći da je Juan Grande bio prorok i apostol zdravstvene skrbi.
Proglašenje blaženim i svetim
Kao što smo već istaknuli, veliki dio svoga života Juan Grande je pomagao bolesnima, siromašnima, posvećujući svu svoju snagu i velikodušnost bližnjemu. Uslijed tog bezrezervnog davanja sebe drugome i sam je obolio od kuge, te preminuo 3. lipnja 1600. godine.
Proglasio ga je blaženim 1853. godine papa Pio IX., a svetim Ivan Pavao II. i to 2. lipnja 1996. godine.
Veritas, 21. kolovoza 2003. / 13. prosinca 2010.
