Luigi Scrosoppi
(1804. – 1884.)
Autor: Šimo Šokčević
Život ispunjen trudom, radom i molitvom
Luigi Scrosoppi je rođen 4. kolovoza 1804. godine u Udinama (sjeverni dio Italije, pokrajina Friuli). Odrastao je u atmosferi vjere i kršćanskog milosrđa. Njegova braća Carlo i Giovanni su bili svećenici te je i najmlađi u obitelji - Luigi krenuo njihovim stopama. Zaređen je sa 23 godine.
U prvoj polovici 19. stoljeća, pokrajina Friuli je bila pogođena velikom sušom, glađu, ratovima i kugom. Luigi je osjetio poziv da pomogne svima onima kojima je pomoć bila potrebna. Sa drugim svećenicima i grupom mladih učitelja skupljao je i obrazovao siromašne i napuštene djevojčice i djevojke iz Udina i okolice.
Njima je podario sva svoja materijalna sredstva, životnu energiju i pažnju. On se nije nimalo štedio jer se uzdao u Božju pomoć. Zapravo njegov cjelokupan život je svjedočanstvo velike vjere u Boga. On je u svakoj prilici nastojao uliti vjeru u Boga djevojčicama i mladim djevojkama koje je okupljao oko sebe i obrazovao.
Ubrzo su djevojke postale vješte u šivanju, vezenju te također u čitanju, pisanju i brojanju. Među tim djevojkama je postojala određena razlika u godina, odrasle su u različitim sredinama, no ipak jedna stvar im je bila zajednička. U svakoj od njih je sazrela odluka da posvete svoj život u potpunosti Bogu. Tako je Luigi osnovao zajednicu «Sestara Božje skrbi».
Luigi je inzistirao na tome da ova zajednica nauči djevojčice i mlade djevojke svemu što je potrebno za častan i dostojanstven život. Zajednicu je službeno priznao 22. rujna 1871. Papa Pio IX.
U međuvremenu, Luigi je težio da se još više posveti Bogu. Bio je pod dojmom ideala siromaštva i bratstva koje je propagirao sv. Franjo Asiški, ali okolnosti njegova života i povijesti odvele su ga do Sv. Filipa Nerija, sveca molitve, poniznosti i milosrđa. Sa 42 godine se pridružio «Oratoriju Sv. Filipa Nerija».
Tamo je Luigi naučio kako biti krotak i milosrdan što mu je još više pomoglo u radu sa zajednicom «Sestara Božje skrbi». S velikim obzirom i brigom nastojao je pružiti zajednici pomoć. Davao im je brojne korisne savjete i ohrabrivao ih u njihovom teškom radu. Osuđivao je zavist, licemjerstvo i plitkost unutar zajednice.
Luigi je cijeli svoj život i rad, pa tako i rad u zajednici usmjeravao prema životu Isusa Krista. Njegov cjelokupni život imao je središte u Isusu Kristu i njegovim riječima: «Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće meni učiniste». Smatrao je da je najvažnije u životu tragati za Božjim kraljevstvom i pravdom, a sve ostalo će doći samo od sebe.
Luigi je svoju duhovnu i materijalnu pomoć davao i drugim organizacijama koje su pokretali ljudi dobre volje u Udinama. Podržavao je sve aktivnosti tamošnje Crkve i izražavao je također posebnu zabrinutost za mladiće u Udinama, posebno one najsiromašnije.
U drugoj polovici 19. stoljeća, došlo je do ujedinjenja talijanskih pokrajina. Političke i vojni aspekti ujedinjenja rezultirali su posebno teškim razdobljem za Udine i cijelu pokrajinu Friuli. To je bilo razdoblje posebno izraženog antiklerikalizma u Italiji kada je zabranjen rad «Oratorija Sv. Filipa Nerija». Luigi tu nije mogao ništa učiniti.
Iako već u godinama, otac Luigi je nastojao kroz pisma potaknuti zajednicu sestara da ustraje u svom radu. I dalje je pokazivao očinsku brigu, te je neumorno naglašavao duhovno zajedništvo i povjerenje kao osnove za razvoj zajednice.
Zahvaljujući svom stalnom zajedništvu sa Bogom, Luigi je stekao posebnu duhovnu mudrost i intuiciju koje su mu omogućavale da pročita ono što je bilo zapisano u ljudskim srcima.
Potkraj 1883., tijelo mu je oslabilo te je bio prisiljen odustati od svih aktivnosti. Patio je od vrlo visoke temperature. Bolest je uhvatila svoj nemilosrdni tijek. Luigi je govorio sestrama da se ne plaše «jer je Bog onaj koji je podigao njihovu zajednicu i učinio da raste te će se On i pobrinuti za njezinu budućnost».
Kada je znao da mu se približava kraj života htio se zahvaliti svima te je stoga napisao svoje posljednje pismo sestrama. U tom pismu je istaknuo : «Poslije moje smrti, vaša zajednica će imati mnogo problema, ali nakon toga će imati novi život. Milosrđe! Milosrđe! To je duh vaše zajednice: spasiti duše i spasiti ih milosrđem».
Luigi Scrosoppi je umro 3. travnja 1884. godine.
Čudesno ozdravljenje
1996. godine Peter Changu Shitima , mladi katehist iz Zambije obolio je od AIDSA. Liječnici nisu mogli ništa učiniti. Ležao je prikovan za krevet, jedva da je mogao pomaknuti noge. Svi su mislili da će umrijeti. Cijela njegova župa se stoga počela moliti blaženom Luigiu koji je bio Changuov omiljeni svetac s čijom se karizmom i sam poistovjećivao.
9. listopada 1996. Changu je sanjao blaženog Luigija. Probudivši se, osjećao se potpuno zdrav.
Kroz svoje napore da pomogne malenima, siromašnima, mladim ljudima koji su u poteškoćama, onima koji pate na bilo koji način, Otac Luigi i danas nastavlja pokazivati svima put zajedništva s Bogom u ljubavi.
Zbog svih tih razloga, Luigi Scrosoppi je prvo proglašen blaženim 4. listopada 1981., a zatim i svetim 10. srpnja 2001. godine.
Veritas, 21. kolovoza 2003. / 13. prosinca 2010.
