Marcellin Joseph Benoît Champagnat
(1789. - 1840.) - Spomendan: 6. lipnja
Autor: Šimo Šokčević
Marcellin Champagnat jer rođen 20. svibnja 1789. godine u Marhelsu, selu u planinama istočne Francuske. On je bio deveto dijete uzorne kršćanske obitelji od koje je primio osnovni odgoj i obrazovanje.
Njegova majka i tetka probudile su u njemu čvrstu vjeru i snažnu povezanost sa Blaženom Djevicom Marijom. Njegov je otac, po zanimanju poljoprivrednik i trgovac, posjedovao iznad prosječno obrazovanje, te je imao značajnu ulogu u strukturiranju i provođenju politike sela, kao i čitave pokrajine. On je usadio Marcellinu svoju spretnost u radu, sposobnost za izravno djelovanje, osjećaj odgovornosti i otvorenost novim idejama. Kada je Marcellinu bilo četrnaest godina, svećenik koji je prolazio kroz njegovo rodno selo potaknuo je u njemu poziv da i on postane svećenik.
«Marijino društvo»
Ušao je u sjemenište kada mu je bilo šesnaest godina. Razdoblje od 1805. do 1813. godine provodi u sjemeništu u Verriersu gdje se humano i duhovno razvio. Pridružio se skupini sjemeništaraca koji su imali za cilj osnovati zajednicu koja bi nosila Marijino ime i kojoj bi osnovni zadatak bio obnova društva po načelima Kristovog zakona ljubavi. Zajednica je ubrzo osnovana. Te je dobila naziv «Marijino društvo».
Duboko svjestan kulturnog i vjerskog siromaštva djece svoga kraja, Marcellin je osjetio potrebu da nekako pomogne u kršćanskom odgoju i obrazovanju mladim ljudima. Izjavio je da ne može vidjeti dijete, a da mu ne kaže koliko ga Isus voli. Dan nakon svog ređenja 22. lipnja 1816. godine, Marcellin i njegova braća - mladi svećenici odlučili su svvoj život posvetiti Mariji i staviti svoj projekt pod njezinu zaštitu.
Osnivanje «Male braće Marijine»
Marcellin je poslan na župu La Valla gdje je obavljao službu kapelana. Tamo se njegovo svećenstvo očitovalo u posjećivanju bolesnika, katehiziranju djece, pomaganju siromašnima i obiteljima da žive kršćanskim životom. Njegov jednostavan i izravan stil propovijedanja, duboka povezanost sa Marijom i njegova apostolska revnost impresionirali su župljane.
Dana 2. siječnja 1817. godine, samo šest mjeseci nakon njegovog dolaska u La Vallu, Marcellin je osnovao zajednicu «Male braće Marijine». Marcellin je «braću» pripremao za službe kršćanskih učitelja, vjeroučitelja te za druge službe u odgoju i obrazovanju mladih ljudi. Ipak, imao je problema u otvaranju škola, jer kler nije mogao razumjeti što taj mladi svećenik bez materijalnih sredstava pokušava postići. Bez obzira na mještani La Valle i okolnih sela su zahtijevali da im djecu odgajaju i obrazuju «Mala braća». Marcellin je zajedno sa «braćom» osnovao kuću koja je mogla primiti više od stotinu osoba.
Oslobođen svojih župnih obveza 1825. godine, Marcellin se potpuno posvetio svojoj zajednici tj. duhovnoj, pedagoškoj, i apostolskoj formaciji «braće» kao i osnivanju novih škola.
Snažna vjera i poniznost
Marcellin, čovjek duboke vjere, nije prestao tražiti Božju volju kroz molitvu i dijalog sa vjerskim autoritetima i svojom «braćom». Svjestan svoje ograničenosti, računao je samo na Boga i zaštitu Blažene Djevice Marije, njegove «Dobre Majke». Njegova poniznost i svijest o Božjoj prisutnosti, pomogli su mu da kroči kroz život sa dubokim unutrašnjim mirom. Često je molio Psalam 126. sa uvjerenjem da je njegova zajednica «Male braće Marijine» Božje djelo.
Misija «Male braće» bila je učiniti Isusa Krista znanim svakome čovjeku tako da ga on prihvati i zavoli. Marcellin je veliki dio svoga vremena proveo sa mladim ljudima. Posebnu pažnju je posvećivao siromašnima, onima koji su bili zanemarivani, osobito siročadi. Za života je često isticao: «Kad je Bog na tvojoj strani, i kad se osloniš na njega, sve je moguće!»
Dugotrajna bolest polako je slamala njegovo robusno tijelo. Umro je 6. lipnja 1840. godine, ostavivši ovu poruku «braći»: «Budite jednog srca i jednog uma. Neka se kaže za vas kao što se govorilo za prve kršćane: pogledajte kako vole jedan drugoga!»
Proglašenje blaženim i svetim
Marcellina Joseph Benoît Champagnata je 22. lipnja 1920. papa Benedikt XV. proglasio «Slugom Božjim», a 29. svibnja 1955. godine papa Pio XII. ga je proglasio blaženim. Dokazano je da je na njegov zagovor 1939. godine ozdravila Georgina Grondin iz Watervilla (SAD) koja je bolovala od zloćudnog tumora, te također John Ranaivo iz Antsirabea na Madagaskaru.
Dana 18. travnja 1999. godine Marcellino je papa ivan Pavao II. proglasio svetim nakon što se otkrilo da je zaslužan i za ozdravljenje Heriberta Weber Nellessena iz Montevidea. Papa je tom prigodom istaknuo da je sv. Marcellin naviještao Evanđelje sa gorljivim srcem. Bio je osjetljiv na duhovne i obrazovne potrebe svoga vremena, osobito na prevladavajuću vjersku indiferentnost.
On je model svim roditeljima i učiteljima koji im ukazuje na to kako treba raditi sa mladima. Taj rad treba biti prožet ljubavlju, koja jedina omogućuje uspješnu moralnu i duhovnu formaciju.
Veritas, 21. kolovoza 2003. / 13. prosinca 2010.
