Bl. Marija Tereza od Djeteta Isusa
Autor: Ivan Armanda
Bl. Marija Tereza od Djeteta Isusa rođena je 1902. godine u Poljskoj, u Varšavi. Krsno ime joj je bilo Mieczyslava Kowalska. Imena njezinih roditelja, kao i njihova zanimanja, nisu nam poznata. Ipak, poznato je da su imali ateistički svjetonazor.
Mieczyslava je u svojoj 21. godini osjetila duhovni poziv koji ju je odveo u samostan sestara klarisa – kapucinki u Przasnysau. U samostan je stupila 21. siječnja 1923. godine s namjerom iskupljenja i davanja zadovoljštine za ateistički svjetonazor svoje obitelji. Primanje u novicijat obavljeno je 12. kolovoza 1923. godine i tom prigodom Mieczyslava je uzela redovničko ime s. Marija Tereza od Djeteta Isusa. Svoje prve, privremene zavjete položila je 15. kolovoza 1924. godine, a vječne 26. srpnja 1928. godine.
Bl. Tereza od Djeteta Isusa je bila nježna i krhka osoba, ali uvijek otvorena prema svima. Predano je i vjerno služila Bogu u samostanskoj zajednici ističući se svojom revnošću i gorljivošću. Svoj redovnički život je provodila u samozatajnosti i posvemašnjem predanju u volju Božju. U samostanu je služila svojoj zajednici kao vratarica, sakristanka, knjižničarka, učiteljica novakinja i kao članica samostanskog vijeća.
Njezina služba Bogu i njezino pouzdanje u Boga je jednog dana stavljeno na zadnju kušnju. Naime, 02. travnja 1941. godine Nijemci su silom zauzeli samostan sestara klarisa i uhitili sve redovnice. Među uhićenim redovnicama bila je i s. Marija Tereza od Djeteta Isusa, koja je već tada bolovala od tuberkuloze. Zajedno s ostalim redovnicama odvedena je u koncentracijski logor u Dzialdowo.
U logoru je svih 36 redovnica, koliko ih je bilo u samostanu u trenutku uhićenja, zatvoreno u skučeni prostor u kojem su životni uvjeti bili ponižavajući ne samo za katoličke redovnice, nego i za najgore zločince i uopće za sve ljude. Čitava prostorija u koju su redovnice zatvorene bila je prljava tako da se o higijeni nije moglo niti govoriti. Osim toga, sestre su bile izložene izgladnjivanju i stalnom teroru. Tako je 36 klarisa živjelo daleko od zaštite samostanskih zidina u stalnom strahu od mučenja i smrti. Umjesto u dobrovoljnoj, kćeri svete Klare živjele su u prisilnoj klauzuri.
Provevši mjesec dana u ovakvim životnim uvjetima i zdrave sestre su počele obolijevati, a stanje s. Marije Tereze od Djeteta Isusa pogoršavalo se iz dana u dan. Na koncu je blaženica ostala prikovana uz svoj ležaj i nije više mogla ustati s njega. Ubrzo su joj počela krvariti pluća i skori kraj se već nazirao. Unatoč svemu tome, ne samo da bl. Tereza od Djeteta Isusa nije dobila nikakvu medicinsku skrb, nego joj je uskraćena čak i prijeko potrebna voda. Ipak, hrabro je podnosila svoje muke i, dok god je mogla, molila je zajedno sa sestrama, ali i sama.
U velikoj boli i znajući da je smrt blizu, bl. Mieczyslava je rekla svojim sestrama: “Ja neću odavde izići živa; nudim svoj život kao žrtvu da se sestre mogu vratiti u samostan.” Obuzeta velikom vrućicom i ne mogavši ustati s kreveta, blaženica se potpuno posvetila molitvi. S vremena na vrijeme bi upitala svoju majku opatica: “Majko, hoće li ovo dugo potrajati? Hoće li kraj brzo doći?”
Bl. Marija Tereza od Djeteta Isusa je do posljednjeg trenutka ostala vjerna svom Zaručniku i on ju je pozvao k sebi u noći, 25. srpnja 1941. godine. Nacisti su sutradan odnijeli njezino tijelo i nikada se nije saznalo što su s njim učinili i gdje su ga odnijeli. Smrt ove redovnice je odmah postala središnja misao njezinih sestara koje su bile uvjerene da je s. Marija Tereza od Djeteta Isusa preminula svetom mučeničkom smrću i da je stoga primljena u nebesku slavu blaženika.
U skladu s onim što je bl. Mieczyslava ranije rekla, sestre su dva tjedna nakon njezine smrti, 07. kolovoza 1941. godine, puštene iz logora smrti na slobodu. Ovo oslobađanje sestre su odmah protumačile kao posebnu milost koju im je udijelio njihov nebeski Zaručnik po zagovoru njihove sestre Marije Tereze od Djeteta Isusa. Ovo je uistinu bila velika milost ako uzmemo u obzir da su rijetki izišli živi iz nacističkih logora. Ali, premda su bile slobodne, sestre se nisu odmah mogle vratiti u svoj samostan u Przasnysau. Tamo su se vratile tek 1945. godine donijevši sa sobom živu uspomenu na sveti život i hrabru mučeničku smrt svoje sestre Mieczyslave.
Ubrzo je pokrenut i postupak za beatifikaciju s. Marije Tereze od Djeteta Isusa. Beatificirao ju je papa Ivan Pavao II. 13. lipnja 1999. godine za svog pohoda Poljskoj. Ova svečanost se dogodila u Mieczyslavinoj rodnoj Varšavi, a zajedno s njom je beatificirano još pet kapucinskih mučenika iz 2. svjetskog rata.
Ova klauzurna redovnica je u najtežim trenutcima svoga života pokazala herojsku strpljivost i djetinje pouzdanje u Boga. Svoj život je ponudila kao žrtvu Bogu za slobodu svojih sestara i Bog je primio njenu žrtvu. Odlučno je i s pouzdanjem nosila od Boga poslan križ i donijela ga do Golgote. Nije posustajala, nego je po uzoru na svoga Zaručnika hrabro išla do kraja, do raspeća. No, raspeće nije kraj, ono je početak vječnosti, koju će bl. Marija Tereza od Djeteta Isusa provesti sa svojim Zaručnikom.
Veritas, 9. siječnja 2004. / 13. prosinca 2010.
