Nasljeduj Krista - Knjiga četvrta
Toma Kempenac: Nasljeduj Krista
u prijevodu kardinala Alojzija Stepinca
Knjiga četvrta
O Presvetom Oltarskom Sakramentu
Pobožni poticaj na svetu pričest
»Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti« govori Gospodin.
»Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje, za život svijeta«.
»Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje što se daje za vas: ovo činite na moju uspomenu«.
»Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu«.
»Riječi koje sam vam govorio duh su i život«.
Glava 1
S kolikim poštovanjem valja primati Krista
Glas učenikov:
1. Ovo su riječi tvoje, Kriste, vječna Istino, makar nisu izrečene u isto vrijeme, niti zapisane na jednom mjestu.
Jer su dakle tvoje i istinite, moram ih sve primiti sa zahvalnošću i
vjernošću.
Tvoje su i ti si ih izgovorio; a i moje su također, jer si ih izrekao radi
moga spasenja.
Rado ih primam iz tvojih usta da se dublje utisnu u moje srce.
Potiču me riječi tako blage, pune slasti i miline, ali me plaše vlastiti grijesi i odbija nečista savjest od primanja tolikog otajstva.
Vabi me slatkoća tvojih riječi, ali me pritište mnoštvo mojih opačina.
2. Zapovijedaš da s povjerenjem pristupim k tebi ako želim imati s tobom dio; i da uzmem hranu besmrtnosti ako želim polučiti vječni život i slavu.
»Dođite, veliš, k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas
okrijepiti«.
O slatke li i prijateljske riječi u ušima grešnika da ti, Gospode Bože moj,
bijednika i siromaha pozivaš na Pričest presvetoga tijela svojega!
Ali tko sam ja, Gospode, da se usuđujem pristupiti k tebi!
Evo, ni najviša te nebesa ne mogu obuhvatiti; a ti veliš: dođite k meni svi!
3. Što znači to preblago sniženje i tako prijateljski poziv?
Kako ću se usuditi doći kad nisam svjestan nikakvu dobru radi kojega bih se mogao pouzdati?
Kako ću te uvesti u svoj dom kad sam češće uvrijedio predobrostivo lice tvoje? Plaše se anđeli i arkanđeli, boje se sveci i pravednici a ti kažeš: dođite k meni svi!
Kad ne bi toga rekao ti, Gospode, tko bi vjerovao da je istina?
I da ti ne zapovijedaš tko bi pokušao pristupiti?
4. Evo, Noa pravedan muž, trudio se sto godina na gradnji lađe da bi se sa nekolicinom spasio; a kako ću se ja moći pripraviti za jedan sat da s poštovanjem primim Stvoritelja svijeta?
Mojsije, veliki sluga tvoj i poseban prijatelj tvoj, načinio je kovčeg iz neraspadljiva drva, te ga je obložio najčišćim zlatom da bi u njemu pohranio ploče zakona; a zar da se ja, gnjili stvor, usudim tako lako primiti tebe Zakonodavca i darovaoca života?
Salamon, najmudriji od kraljeva izraelskih, gradio je na slavu imena tvoga sedam godina veličanstveni hram; i blagdan posvete njegove slavio je osam dana: prinio je hiljade pomirnih žrtava i zavjetni Kovčeg uz zvuk trube i klicanje smjestio svečano na mjesto za nj određeno.
A ja nesretnik i najbjedniji od ljudi, kako ću te uvesti u svoj dom kad jedva znadem pola sata pobožno provesti?
I kamo sreće kad bih barem jednom dostojno sproveo i pola sata!
5. O Bože moj, koliko su se oni trudili da omile tebi!
Jao, kako je malo što ja činim! Kako brzo ispunim vrijeme kad se spremam na Pričest!
Rijetko sam posve sabran, vrlo rijetko bez bar malo rastresenosti.
A sigurno u spasonosnoj prisutnosti tvoga Božanstva ne bi smjela doći na um nijedna nepristojna misao, niti me zaokupljati ikoje stvorenje, jer kanim primiti pod krov ne anđela, nego Gospodara anđela.
6. A ipak je vrlo velika razlika između zavjetnog Kovčega sa svojim sadržajem i između prečistog Tijela tvojega sa svojim neizrecivim krepostima; između onih zakonskih žrtava, koje su označivale ono što će doći, i između prave žrtve Tijela tvojega koja nadopunjuje sve stare žrtve.
7. Zašto dakle ne usplamtim više za tvojom štovanja dostojnom
prisutnošću?
Zašto se ne spremam s većom brižljivošću za primanje tvojih svetinja; kad su
oni sveti stari patrijarsi i proroci, kraljevi i knezovi s cijelim narodom
pokazivali toliku pobožnu sklonost prema službi Božjoj?
8. Vrlo pobožni kralj David plesao je svim srcem pred kovčegom Božjim, sjećajući se dobrocinstava nekoć udijeljenih ocima; načinio je razna glazbala i odredio da se radosno pjeva, a i sam je s cijelim narodom često pjevao uz citru, nadahnut milošću Duha Svetoga; učio je narod izraelski svim srcem hvaliti Boga i skladnim glasom na pojedine dane blagoslivljati ga i slaviti.
Ako se onda vršila tolika pobožnost i ako su se sjećali božanske slave pred zavjetnim Kovčegom, koliko sada štovanje i pobožnost mora nadahnjivati mene i sav kršćanski puk u prisutnosti Sakramenta, u primanju preslavnoga Tijela Kristova?
9. Mnogi idu na razna mjesta da posjete relikvije svetaca i dive se kad čuju za njihova djela; promatraju prostrane građevine crkava i ljube svilom i zlatom omotane svete kosti njihove.
A evo, ti si prisutan ovdje kod mene na oltaru, Gospode Bože moj, Svetac nad svecima, Stvoritelj ljudi i Gospodar anđela.
Često se u posjećivanju tih hodočasničkih mjesta očituje ljudska znatiželja radi neviđenih još stvari, pa se vraćaju kući, a da se nisu popravili na kreposniji život, napose kad se radi o površnom hodočašću bez pravog skrušenja.
Ovdje si pak, u Sakramentu oltara, cio prisutan, ti Bože moj, čovjek Isus Krist: i tu se stiče obilati plod vječnoga spasenja kad god te dostojno i pobožno primamo. I na to nas ne navodi nikakva površnost ni znatiželjnost ni putenost, nego čvrsta vjera, pobožna nada i iskrena ljubav.
10. O nevidljivi stvoritelju svijeta, Bože, kako divno postupaš s nama! Kako blago i milostivo upravljaš sa svojim izabranima kojima nudiš samoga sebe da te primaju u Sakramentu!
To naime nadilazi svaki um; to privlači napose pobožna srca i potpiruje čežnju. Pravi naime tvoji vjernici, koji odlučuju popraviti cijeli svoj život, crpe često iz ovog presvetog Sakramenta veliku milost pobožnosti i ljubav prema kreposti.
11. O divne i tajanstvene milosti Sakramenta koju poznaju samo vjernici Kristovi, a nevjernici je i i službenici grijeha ne mogu spoznati!
U ovom se Sakramentu daje duhovna milost i obnavlja u duši izgubljena krepost; i vraća se grijehom iznakažena ljepota.
Ova je milost katkada tolika da od punine udijeljene pobožnosti ne samo duh, nego i slabo tijelo osjeća da je primilo veću snagu.
12. Moramo ipak veoma žaliti i žalostiti se radi naše mlitavosti i nemarnosti, da se ne zanosimo većom željom za primanjem Krista u kom je sva nada i zasluga onih koji se spašavaju.
On je naime naše posvećenje i otkupljenje; on je utjeha putnika i vječni užitak svetaca.
Valja dakle veoma žaliti što se mnogi tako malo brinu za ovo spasonosno otajstvo koje razveseljuje nebo i čuva čitav svijet.
Jao sljepoće i tvrdoće srca ljudskoga što se ne brinemo više za tako neiskazani dar, a i služeći se svaki dan njime padamo u nemarnost.
13. Kad bi se naime ova presveta tajna vršila samo na jednom mjestu, te samo jedan svećenik na svijetu obavljao pretvorbu, što misliš kolikom bi željom bili ljudi obuzeti prema onom mjestu i takvom svećeniku Božjem, da bi mogli vidjeti kako se obavljaju božanske tajne!
A sada su mnogi posvećeni za svećenike i na mnogim se mjestima prikazuje Krist, da se pokaže to veća milost i ljubav Božja prema ljudima, koliko je sveta Pričest više raširena po svijetu.
Hvala ti, Isuse dobri, vječni pastiru koji si se udostojao nas siromahe i prognanike okrijepiti dragocjenim Tijelom i Krvlju svojom; te na primanje ovih tajna pozvati nas nagovorom svojih vlastitih usta govoreći: »Dođite k meni, svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti«.
Glava 2
U ovom se sakramentu iskazuje čovjeku velika dobrota i ljubav Božja
Glas učenikov:
1. Pouzdavajući se u dobrotu tvoju i veliko milosrđe tvoje, Gospode, pristupam bolestan k Spasitelju, gladan i žedan k Izvoru života, siromah Kralju neba, sluga k Gospodaru, stvorenje k Stvoritelju, tužan k svome blagom Tješitelju.
No odakle mi ta čast da dolaziš k meni? Tko sam ja da mi daješ samoga
sebe?
Kako se usuđuje grešnik pojaviti pred tobom? I kako se ti udostojavaš doći k
grešniku?
Ti poznaš slugu svojega i znaš da nema nikakva dobra u sebi radi kojega bi mu bio dobrostiv.
Priznajem dakle svoju bezvrjednost, priznajem tvoju dobrotu, hvalim blagost i zahvaljujem ti radi prevelike ljubavi.
Činiš naime to radi sebe, a ne radi mojih zasluga, da bolje spoznam tvoju dobrotu, da mi uliješ veću ljubav, i da mi na savršeniji način preporučiš poniznost.
Jer se dakle to sviđa tebi i jer si ti zapovjedio da tako bude, sviđa se i meni što se tako dostojiš činiti; i kamo sreće da se moja opakost ne bi tome opirala!
2. O preslatki i predobrostivi Isuse, koliko ti dugujemo poštovanje i zahvalnost, uz neprestanu pohvalu, za primanje svetoga Tijela tvojega čijeg dostojanstva nije u stanju prikazati nijedan čovjek!
Ali što ću misliti kod ove Pričesti kad pristupam k Gospodinu svomu kojega nisam u stanju dostojno štovati, a ipak ga želim pobožno primiti?
Što ću misliti bolje i spasonosnije nego da se posve ponizim pred tobom i da uzdižem tvoju beskrajnu dobrotu prema meni?
Hvalim te, Bože moj, i uzdižem do vijeka. Prezirem sebe i podvrgavam se tebi do u dubinu bezvrijednosti svoje.
3. Evo ti si Svetac nad svecima, a ja izmet grijeha.
Evo ti se priklanjaš k meni, a ja nisam dostojan da pogledam k tebi.
Evo ti dolaziš k meni, ti želiš biti sa mnom, ti me pozivaš na svoju gozbu.
Želiš mi dati nebesku hranu i »kruh anđeoski« da jedem; doista ne drugi nego
samoga sebe, živi kruh koji si sišao s neba i daješ život svijetu.
4. Evo odakle izvire ljubav i blagonaklonost odsijeva! Kakvu ti veliku zahvalnost i pohvalu dugujemo za to! O kako je spasonosna i korisna tvoja odluka kad si to ustanovio! Kako je mila i draga gozba kad sam sebe daruješ za hranu.
O kako je divno djelovanje tvoje, Gospode! Kako je silna tvoja snaga! Kako je neiskazana istina tvoja!
Jer si rekao i sve je stvoreno; i stvoreno je to što si zapovjedio.
5. Divna je i vjerodostojna istina a koja nadilazi ljudski um: da si ti, Gospode Bože moj, pravi Bog i čovjek, čitav sadržan pod neznatnim prilikama kruha i vina; i da te pričesnik jede, a ipak te ne istroši.
Ti, Gospodar svemira, koji nikoga ne trebaš, htio si da u svome Sakramentu stanuješ među nama. Sačuvaj neokaljanim srce i tijelo moje da vesele i čiste savjesti uzmognem češće obavljati tajnu i primati na svoj vječni spas što si ti odredio i ustanovio u prvom redu na svoju čast i trajni spomen.
6. Veseli se, dušo moja, i zahvaljuj Bogu na tako plemenitom daru i posebnoj utjehi što ti je ostavio u ovoj dolini suza.
Jer koliko god puta se spominješ ovoga otajstva i primaš Tijelo Kristovo, toliko puta obnavljaš djelo svoga otkupljenja i postaješ dionikom svih zasluga Kristovih.
Kristova se naime ljubav nikada ne umanjuje, i nikada se ne iscrpljuje veličina njegova smilovanja.
Zato se moraš pripraviti na to s uvijek novom obnovom duha, i veliko otajstvo spasenja usvajati pažljivim razmatranjem.
Mora ti se pričiniti tako velikim, novim i dragim, kad služiš ili prisustvuješ Misi, kao da je istoga dana Krist postao čovjekom sišavši prvi put u Krilo Djevice; ili kao da je viseći na križu trpio i umirao za spasenje ljudsko upravo sada.
Glava 3
Kako je korisno češto se pričešćivati
Glas učenikovi
1. Evo, ja dolazim k tebi, Gospode, da mi bude dobro po daru tvome i da se veselim na svetoj gozbi tvojoj što si je »dobrostivo pripremio siromahu«, Bože!
Evo, u tebi je sve što mogu i moram željeti; ti si spasenje i otkupljenje moje, nada i jakost, čast i slava.
»Razveseli dakle danas dušu sluge svoga, jer sam k tebi, Gospodine Isuse, podigao srce svoje«.
Želim te sada pobožno i s poštovanjem primiti; želim te uvesti u svoj dom da zaslužim sa Zakejem biti blagoslovljen od tebe i ubrojiti se među djecu Abrahamovu.
Duša moja žudi za tvojim Tijelom, srce moje želi se sjediniti s tobom.
2. Daj mi sebe i dovoljno mi je. Jer osim tebe ne vrijedi nikakva utjeha.
Ne mogu biti bez tebe; i bez pohoda tvoga nisam u stanju živjeti.
Zato moram često doći k tebi i primiti te kao lijek za svoj spas: da možda ne klonem na putu ako ostanem bez nebeske hrane.
Tako si naime ti, premilosrdni Isuse, propovijedajući puku i liječeći razne bolesti rekao nekoć: »Ne mogu ih otpustiti gladne da ne klonu na putu«.
Učini dakle sada tako sa mnom kad si ostavio sebe u Sakramentu za utjehu vjernicima.
Ti si naime slatka okrepa duše: i tko te bude dostojno blagovao, bit će dionikom i baštinikom vječne slave.
Meni, koji tako često padam i griješim, tako brzo omlitavim i klonem, to je zaista potrebno da se čestim molitvama i ispovijedima i primanjem tvoga svetog Tijela obnavljam, čistim i oduševljavam; da možda ne napustim svete odluke dulje vremena se uzdržavajući od Pričesti.
3. Srce je naime čovječje sklono na zlo od svoga početka« i ako ne pritekne u pomoć božanski lijek, čovjek brzo pada u gore opačine.
Sveta Pričest dakle odvraća od zla i jača u dobru.
Ako sam naime sada tako često nemaran i mlitav, kad se pričesćujem ili služim Misu, što bi bilo ako ne bih uzimao lijeka.
Pa premda nisam svaki dan spreman niti za služenje dobro raspoložen, ipak ću si dati truda da primim božanske tajne u zgodno vrijeme i postanem dionikom tolike milosti.
Jer ovo je jedna od glavnih utjeha vjerne duše, dok je udaljena od tebe u smrtnome tijelu, da sjećajući se češće svoga Boga primi pobožnim srcem svoga ljubljenoga.
4. O divnog li sniženja tvoje blagosti prema nama! Da se ti, Gospode Bože, Stvoritelju i Oživljavatelju svih duhova, udostojiš doći k siromašnoj duši i s čitavim božanstvom i čovječjom naravi zasititi njezinu glad.
O sretnog li srca i blažene duše koja zaslužuje pobožno primiti tebe Gospodina svoga i napuniti se, primajući te, duhovnom radošću!
O kako velikoga Gospodina prima, kako dragoga gosta uvodi, kako miloga druga prihvaća, kako vjernoga prijatelja dočekuje, kako krasnoga i plemenitoga, nad sve druge, zaručnika grli, vrijednog ljubavi iznad svega što se može poželjeti!
Neka zašute pred licem tvojim, preslatki ljubljeni moj, nebo i zemlja i sav ures njihov; jer što god imaju hvale i uresa tvoj je milostiv dar, i nikada neće dostići slave imena tvojega čijoj »mudrosti nema granica«.
Glava 4
Mnoga dobra primaju oni koji se pobožno pričešćuju
Glas učenikov:
1. Gospodine Bože moj, preteci slugu svojega »blagoslovom svoje miline« da zaslužim pristupiti k tvomu divnom Sakramentu dostojno i pobožno.
Potakni srce moje da teži za tobom i izbavi me od teške mlitavosti. »Pohodi me spasenjem svojim« da okusim u duhu tvoju milinu koja se skriva kao u izvoru, u ovom Sakramentu.
Prosvijetli također moje oči da uzmognem promatrati toliko otajstvo; i ojačaj me da vjerujem u nj neslomljivom vjerom.
Ono je naime djelo tvoje, a ne ljudske moći; tvoja sveta ustanova, a ne ljudsko iznašašće.
Nitko naime nije (po sebi sposoban da shvati ili razumije ovo što nadilazi i samu anđeosku dubokoumnost.
Gdje ću dakle moći ja, nedostojni grešnik, prah i pepeo, raspravljati i razumjeti tako duboko sveto otajstvo?
2. Gospode, u bezazlenosti srca svojega, u dobroj čvrstoj vjeri, i po tvojoj zapovijedi pristupam k tebi s nadom i poštovanjem; i zaista vjerujem da si ti prisutan ovdje u Sakramentu, Bog i čovjek.
Ti dakle hoćeš da te primim i da se s tobom sjedinim u ljubavi.
Stoga (molim tvoju blagost i stoga prosim da mi dadeš za to posebnu milost: da se sav pretopim u tebe i prelijem ljubavlju, i da si ne priuštim više nikakve druge utjehe.
Ovaj naime najuzvišeniji i najvredniji Sakramenat spas je duše i tijela, lijek za svaku duhovnu slabost; u kom se liječe moje opačine, obuzdavaju strasti, svladavaju ili umanjuju kušnje, ulijeva veća milost, umnaža početna krepost, utvrđuje vjera, jača nada i ražaruje i raste ljubav.
3. Mnoga si naime dobra udijelio i sada još češće dijeliš u Sakramentu svojim miljenicima koji se pobožno pričešćuju, Bože moj, okrilje duše moje, obnavljatelju ljudske slabosti i darivaoče svake unutarnje utjehe.
Jer im ulijevaš veliku utjehu u raznim nevoljama i dižeš ih iz dubine vlastite malodušnosti k nadi tvoje zaštite; i nekom novom milošću ih iznutra jačaš i prosvjetljuješ: da se oni, koji su prije bili tjeskobni i osjećali se prije Pričesti bez oduševljenja, poslije okrijepljeni nebeskim jelom i pićem vide da isu se promijenili na bolje.
A to radiš razborito s tvojim izabranima zato da zbilja upoznaju i očito iskuse, kako su slabi sami po sebi i koliko dobra i milosti primaju od tebe.
Jer su sami po sebi hladni, tvrdi i bez pobožnosti; a po tebi zaslužuju da budu revni, veseli i pobožni.
Tko naime pristupajući ponizno k izvoru miline neće odatle ponijeti nešto miline?
Ili Iko stojeći uz jaki oganj neće se uza nj malo ugrijati?
A ti si uvijek pun i preobilan izvor, žarko goreći oganj, koji se nikad ne umanjuje.
4. Stoga, ako mi nije slobodno crpsti iz punine izvora, ni piti do sitosti, prislonit ću barem svoja usta na otvor nebeske cijevi da zahvatim odanle barem sitnu kapljicu te ugasim svoju žeđu i sasvim se ne isušim.
Pa ako još ne mogu biti sav nebeski i tako pun žara kao što su Kerubini i Serafini, pokušat ću barem dati se na pobožnost i pripremati srce svoje da postanem dionikom barem maloga plamička božanskog ognja, preko poniznoga primanja životvornog Sakramenta.
Što god mi pak nedostaje, dobri Isuse, presveti Spasitelju, nadoknadi dobrostivo i milostivo za me ti koji si se udostojio sve pozvati k sebi govoreći: »Dođite k meni svi, koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti«.
5. Ja se doduše trudim u znoju lica svoga, muči me bol srca, pritišću me grijesi, uznemiruju kušnje, zapliću i tište mnoge druge zle strasti »i nema ga tko bi mi pomogao«; nema ga tko bi me oslobodio i spasio, osim tebe, Gospode Bože moj, spasitelju moj, komu predajem sebe i sve svoje, da me čuvaš i dovedeš u život vječni.
Primi me na hvalu i slavu imena svoga, koji si svoje tijelo i krv spremio meni za jelo i pilo.
Daj, Gospode Bože, spasu moj, da s primanjem tvoga otajstva raste u meni težnja za pobožnošću.
Glava 5
O dostojanstvu Sakramenta i o svećeničkom staležu
Glas Ljubljenoga:
1. Kad bi imao anđeosku čistoću i svetost svetoga Ivana Krstitelja, ne bi bio dostojan primati ovaj Sakramenat, niti ga prinositi u Misi.
Jer se nema pripisati zaslugama ljudi da čovjek posvećuje i prinosi Sakramenat Kristov i da uzima za hranu anđeoski kruh.
Velika je to tajna i veliko je dostojanstvo svećenika: kojima je dano što nije dopušteno anđelima.
Jer samo svećenici, valjano zaređeni u Crkvi, imaju vlast služiti Misu i posvećivati tijelo Kristovo.
Svećenik je zaista zastupnik Božji koji se služi riječju Božjom po zapovijedi i ustanovi Božjoj; a Bog je tu glavni pokretač i nevidljivi izvršilac, komu je sve podložno što god zaželi, i komu se sve pokorava što god zapovjedi.
2. Više dakle moraš vjerovati svemogućem Bogu u ovom nadasve uzvišenom Sakramentu, nego vlastitom osjetu ili kakvom vidljivom znaku.
Stoga valja pristupati k ovom činu sa strahom i poštovanjem.
Pazi na sebe i misli kakva ti je služba povjerena polaganjem biskupovih
ruku.
Evo, postao si svećenik i posvećen si za služenje; nastoj sada da vjerno i
pobožno u svoje vrijeme prinosiš žrtvu Bogu i da budeš sam bez prikora.
Jer si nisi olakšao bremena, nego si vezan čvršćim vezom stege, i obvezan si
na veće savršenstvo svetosti.
Svećenik mora biti urešen svim krepostima te drugima pružati primjer čestitoga života.
Njegovo ponašanje nek ne ide običnim i općenitim putovima ljudi, nego neka se druži s anđelima na zemlji.
3. Svećenik, obučen u sveto odijelo, zamjenjuje Krista da moli smjerno i ponizno Boga za sebe i za sav puk.
Ima sprijeda i straga znak križa Gospodnjega da se neprestano sjeća muke Kristove.
Nosi pred sobom na misnici križ da pažljivo gleda na trag Kristov i nastoji ga ravno slijediti.
Označen je križem iza sebe da sve protivštine, od drugih uzrokovane, snosi blago radi Krista.
Nosi križ pred sobom da oplakuje vlastite grijehe; iza sebe da samilosno oplakuje i ono što su drugi počinili, te da znade da je određen za posrednika između Boga i grešnika.
I ne smije omlitaviti u molitvi i svetom prinošenju dokle god ne zasluži isprositi milost i milosrđe.
Kad svećenik služi Misu, Boga časti, anđele razveseljuje, Crkvu sazdava, žive pomaže, mrtvima pribavlja mir; a samoga sebe čini dionikom svih dobara.
Glava 6
Što treba činiti prije pričesti
Glas učenikov:
1. Kad promatram, Gospode, tvoje dostojanstvo i svoju nevrijednost veoma drhćem i smeten sam u sebi.
Jer ako ne pristupim, onda bježim od života; a ako se budem nedostojno narinuo, nanosim uvredu.
Što dakle da činim, Bože moj, pomoćniče moj i savjetniče u nevoljama?
2. Uči me ti pravome putu; predloži mi kakvu kratku vježbu, prikladnu svetoj Pričesti.
Korisno je naime znati kako moram pobožno i s poštovanjem pripraviti za tebe srce svoje, da spasonosno primim tvoj Sakramenat, ili dapače da prinesem tako veličanstvenu i božansku žrtvu.
Glava 7
O ispitivanju vlastite savjesti i odluci za popravak
Glas Ljubljenoga:
1. Nadasve mora svećenik Božji pristupiti da služi, uzima u ruke i pričešćuje se ovim Sakramentom sa najdubljom poniznošću srca i smjernim poštovanjem, sa živom vjerom i pobožnom nakanom za čast Božju.
Ispitaj marljivo svoju savjest i očisti je i uresi prema svojoj mogućnosti pravim skrušenjem i poniznom ispovijedi tako, da nemaš ili ne znaš za išta teškoga što bi te grizlo i priječilo slobodan pristup.
Neka ti se gade svi tvoji grijesi općenito, a za svakidanje prestupke žali i uzdiši još napose.
I ako vrijeme dopušta, ispovjedi Bogu u tajnosti srca svu bijedu svojih strasti.
2. Uzdiši i žali što si još uvijek tako puten i svjetovan, tako neumrtvljen u strastima, tako pun požudnih nagona.
Tako neoprezan u izvanjskim osjetima, a tako često zapleten u mnoga luda maštanja.
Tako sklon na vanjštinu, a tako nemaran za unutarnjost.
Tako brz na smijeh i raspuštenost, a tako tvrd na plač i skrušenje.
Tako spreman na slobodu i blagodat tijela, a tako lijen za strogost i
revnost.
Tako znatiželjan da što nova čuješ ili lijepa vidiš, a tako nemaran da
prigrliš ono što ponizuje i što je odbačeno.
Tako požudan da mnogo toga imaš, a tako škrt za davanje i tako uporan za pridržati.
Tako nesmotren u govoru, a tako nesklon za šutnju.
Tako nepristojan u ponašanju, a tako bezobziran u činima.
Tako požudan za jelom, a tako gluh za riječ Božju.
Tako brz na počinak, a tako spor na rad.
Tako budan za brbljanje, a tako pospan za sveto bdijenje.
Tako hitar za svršetak, a tako nestalan za čekanje.
Tako nemaran u molitvi časova, tako mlitav kod služenja Mise, tako suh kod Pričesti.
Tako brzo rastresen, tako rijetko potpuno sabran u sebi.
Tako brzo potaknut na srdžbu, tako lak da zamjeriš drugome.
Tako sklon na suđenje, tako strog pri ukoru.
Tako veseo u sreći, tako slab u nesreći.
Tako često mnogo dobra odlučuješ, a tako malo izvršiš.
3. Priznavši i oplakavši ove i druge svoje manjke s bolju i velikim negodovanjem radi vlastite slabosti, stvori čvrstu odluku da ćeš uvijek popravljati svoj život i napredovati na bolje.
Zatim s potpunim predanjem i sa svom voljom prikaži samoga sebe na čast imena moga, a na oltaru srca svoga, za vječnu žrtvu paljenicu; predajući mi naime vjerno svoje tijelo i dušu.
I da tako zaslužiš dostojno pristupiti, da prineseš Bogu žrtvu i primiš spasonosno Sakramenat tijela mojega.
4. Nema naime dostojnijeg prikazanja i veće zadovoljštine za oproštenje grijeha, nego prikazati sebe sama Bogu čisto i potpuno, s prikazanjem tijela Kristova u Misi i Pričesti.
Ako čovjek učini, koliko je do njega, i zaista se pokaje: koliko god puta pristupi k meni radi oproštenja i pomilovanja, »tako živ bio, govori Gospodin, neću smrti grešnika, nego radije da se obrati i živi«; jer se više neću sjećati njegovih grijeha nego će mu sve biti oprošteno.
Glava 8
O prikazivanju Krista na Križu i o vlastitom predanju
Glas Ljubljenoga:
1. Kao što sam ja sama sebe, raširivši ruke na križu i svučenog tijela, prikazao svojevoljno Bogu Ocu za tvoje grijehe, tako da nije ostalo ničega na meni, a da ne bi sve prešlo u žrtvu za ublaženje božanstva: tako moraš i ti dragovoljno, koliko samo bolje možeš, prikazati svaki dan sebe u Misi meni za čistu i svetu žrtvu, sa svim svojim silama i čuvstvima.
Što tražim od tebe više, nego da nastojiš posve mi se predati?
Što god dao osim sebe, ne marim; jer ne tražim tvoj dar nego tebe.
2. Kao što tebi ne bi bilo dovoljno kad bi sve imao osim mene: tako se neće moći ni meni svidjeti što god dao, ako ne prikažeš sebe.
Prikaži mi se i daj sebe čitavoga Bogu. pa će tvoja žrtva biti primljena.
Evo, ja sam svega sebe prikazao Ocu za te; dao sam također čitavo svoje tijelo; krv za hranu da budem sav tvoj i da ti ostaneš moj.
Ako se pak zaustaviš kod sebe i ne predaš se svojevoljno mojoj volji, nema potpunog prikazanja i neće biti potpunog sjedinjenja među nama.
Svima dakle tvojim djelima mora prethoditi svojevoljno predanje samoga sebe u ruke Božje, ako želiš polučiti slobodu i milost.
Zato tako malo njih postaju prosvijetljeni i slobodni iznutra, jer ne znaju potpuno zatajiti sami sebe.
Čvrsta je moja odluka: »Ako se tko ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik«. Ako dakle ti želiš biti moj učenik, prikaži samoga sebe meni, sa svim svojim čuvstvima.
Glava 9
Kako moramo sebe i sve svoje prikazati Bogu i za sve se moliti
Glas učenikov:
1. Gospode, sve je tvoje što je na nebu i na zemlji.
Želim prikazati sama sebe tebi za dragovoljnu žrtvu i ostati zauvijek
tvoj.
Gospode, prikazujem se tebi danas za vječnoga slugu, za poklon i za žrtvu
vječne hvale.
Primi me s ovim svetim prinosom svoga predragocjenoga Tijela, što ti ga danas prikazujem u prisutnosti anđela koji te nevidljivo prate; da bude na spas meni i svemu puku tvojemu.
2. Gospode, prikazujem ti sve grijehe i prestupke svoje, koje sam počinio pred tobom i pred svetim anđelima tvojim, od dana kad sam prvi put mogao sagriješiti pa sve do ovoga časa, na milostivom oltaru tvome: da ih ti sve spališ i sažežeš ognjem ljubavi svoje i izbrišeš sve mrlje mojih grijeha; i očistiš moju savjest od svakoga prestupa; i vratiš mu milost svoju, koju sam izgubio griješeći, oprostivši mi potpuno sve i primivši me milosrdno u zagrljaj mira.
3. Što mogu učiniti za svoje grijehe, nego ih ponizno ispovjediti i oplakivati i moliti bez prestanka za tvoje smilovanje?
Molim te, usliši me milostivo kad stojim pred tobom, Bože moj.
Svi su mi grijesi moji nadasve mrski, neću ih nikada više počiniti; nego žalim za njih i žalit ću dok budem živ, spreman činiti pokoru i prema mogućnosti zadovoljiti.
Oprosti mi, Bože, oprosti mi grijehe moje radi svetoga imena svoga: spasi dušu moju koju si otkupio dragocjenom krvlju svojom.
Evo, preporučam se tvome milosrđu, predajem se u tvoje ruke.
Učini sa mnom po dobroti svojoj, a ne po zloći i nepravdi mojoj.
4. Prikazujem ti također i sva svoja dobra, premda ih je vrlo malo i nesavršena su, da ih ti popraviš i posvetiš; da ti budu draga i da ih prihvatiš, i da me uvijek navodiš na bolja; i da mene, lijenoga i beskorisnoga čovjeka, dovedeš do blaženoga i hvalvrijednoga završetka.
5. Prinosim ti također svete želje pobožnih duša, potrebe roditelja, prijatelja, braće, sestara i svih svojih dragih, kao i onih koji su iz ljubavi prema tebi meni ili drugima učinili što dobra: i koji su zaželjeli i zamolili me da za njih i za sve njihove prinesem molitve i Mise, bilo da još žive u tijelu, bilo da su već mrtvi za ovaj svijet; da svi oćute kako im je došla pomoć milosti tvoje, blago utjehe, zaštita od pogibelji, oslobođenje od kazna, pa da, izbavljeni od svih zala, veseli zahvale tebi.
6. Prikazujem ti također molitve i pomirbene žrtve napose za one koji su me čime uvrijedili, ražalostili ili korili, ili mi nanijeli kakvu štetu ili nepreliku; a i za sve one koje sam kada ražalostio, uznemirio, dosađivao im i sablaznio ih riječima, djelima, svjesno ili nesvjesno; da i ti nama svima oprostiš naše grijehe i međusobne uvrede.
Uzmi, Gospode, iz srdaca naših svaku sumnju, zlovolju, srdžbu i prepirke i što god može povrijediti ljubav i umanjiti bratsko štovanje.
Smiluj se, smiluj se, Gospodine, onima koji mole milosrđe tvoje; podaj milost nevoljnima: i daj da tako živimo da budemo dostojni uživati tvoju milost i da zadobijemo život vječni. Amen.
Glava 10
Ne valja na laku ruku propostiti Svetu Pričest
Glas Ljubljenoga:
1. Valja se često uteći izvoru milosti i božanskog milosrđa, izvoru dobrote i svake čistoće: da se uzmogneš izliječiti od svojih strasti i mana i da zaslužiš postati jači i budniji protiv svih kušnja i varki đavolskih.
Neprijatelj, znajući da je u svetoj Pričesti sakriven plod i najjači lijek, na sve se načine i svakom zgodom trudi da vjerne i pobožne duše, koliko samo može, od nje odvrati i spriječi.
2. Kad se naime neki odluče spremiti za svetu Pričest, onda trpe gore napadaje sotonine.
Taj opaki duh (kako piše u knjizi Job) dolazi među djecu Božju da ih smeta svojom običajnom zlobom ili ih odviše uplaši i dovede u dvoumicu: da umanji njihovu želju ili napadajima ugrabi vjeru, da možda posve napuste Pričest ili joj barem mlitavo pristupe.
Ali se ne valja nimalo obazirati na njegove lukavštine i maštanja ma kako bila ružna i strašna; nego sva maštanja valja natrag obrnuti na njegovu glavu.
Valja ga prezreti i izrugati bijednika; i ne smijemo radi njegovih napadaja i uzrujavanja, koja potpiruje, propustiti svetu Pričest.
3. Često smeta također prevelika zabrinutost radi pobožnosti i neka tjeskoba radi ispovijedi koju bismo morali obaviti.
Postupaj prema savjetu razboritih ljudi i odloži tjeskobu i skrupule: jer to priječi milost Božju i razara pobožnost duše.
Radi kakve male neprilike ili poteškoće nemoj propustiti svete Pričesti: nego se idi odmah ispovjedi i oprosti drugima od srca sve uvrede.
Ako si pak ti koga uvrijedio, moli ponizna za oproštenje i Bog će ti rado oprostiti.
4. Što koristi dugo krzmati s ispovjeđu ili odlagati svetu Pričest?
Očisti se što prije, ispljuj brzo otrov, požuri se primiti lijek, i oćutjeti ćeš se bolje nego ako je dugo odlažeš.
Ako je danas odlažeš radi ovoga, sutra će doći možda drugo još veće: i tako bi se mogao dugo odvraćati od svete Pričesti i postati još nesposobniji.
Što brže možeš riješi se sadanje smetnje i mrtvila: jer ništa ne koristi biti dugo u tjeskobi, dugo obilaziti zbunjen i radi svakidanjih smetnja odijeliti se od božanskih tajna.
Dapače vrlo mnogo škodi ako dugo odlažeš Pričest; jer to običava dovesti do velike mlakosti.
Nažalost neki, koji su mlitavi i raspušteni, rado prihvaćaju odlaganje ispovijedi i žele odgoditi svetu Pričest da ne budu obavezni više paziti na sebe.
5. Jao, kako malo ljubavi imadu i kako je bijedna pobožnost onih koji na tako laku ruku zanemaruju svetu Pričest!
Kako je sretan i Bogu drag koji tako živi i koji čuva svoju savjest tako čistu, da je spreman i svaki dan pričestiti se, i bio bi vrlo zadovoljan kad bi mu to bilo dopušteno i kad bi to mogao bez daljnjega!
Ako se tko uzdrži katkada radi poniznosti ili zbog opravdane zapreke, valja ga pohvaliti radi poštovanja.
Ali ako je po srijedi mlakost, onda mora sam sebe potaknuti i učiniti koliko je do njega; a Gospodin će pomoći njegovoj želji, radi dobre volje, na koju osobito pazi.
6. Kad je pak zakonito zapriječen, imat će uvijek dobru volju i pobožnu nakanu pričestiti
se, pa tako neće ostati bez ploda Sakramenta.
Svaka naime pobožna duša može svaki dan i svaki čas pristupiti bez zapreke i spasonosno k duhovnoj Pričesti Kristovoj.
No ipak mora u izvjesne dane i u određeno vrijeme primiti tijelo svoga Otkupitelja sakramentalno s dubokim poštovanjem i mora više paziti na hvalu i čast Božju nego tražiti svoju utjehu.
Jer toliko se puta otajstveno pričešćuje i nevidljivo okrepljuje, koliko se puta pobožno sjeća tajne utjelovljenja i muke Kristove, i užiže ljubavlju prema njemu.
7. Tko se ne sprema inače, osim uoči blagdana, ili jer to traži običaj, taj će često biti nepripravan.
Blažen tko se prikazuje Gospodu za žrtvu paljenicu kad god služi Misu ili se pričešćuje.
Ne budi kod služenja Mise odviše dug i brz, nego se drži dobrog općeg običaja onih s kojima živiš.
Ne smiješ biti drugima težak ili neugodan, nego se trebaš držati općenitog puta kako nas uče stariji; i služiti više koristi drugih nego vlastitoj pobožnosti ili sklonosti.
Glava 11
Tijelo Kristovo i Sveto Pismo vrlo su potrebni vjernoj duši
Glas učenikov:
1. O preslatki Gospodine Isuse, kolika je slast za pobožnu dušu koja s tobom blaguje na tvojoj gozbi: gdje joj se ne pruža drugo jelo za hranu nego sam njezin ljubljeni za kojim čezne svom željom srca svoga!
I za me bi također bila slast biti u tvojoj prisutnosti, suze iz najiskrenijeg ganuća i s pobožnom Magdalenom natapati tvoje noge suzama.
Ali gdje je ta pobožnost? Gdje je obilni izljev svetih suza?
Dakako da bi pred licem tvojim i svetih tvojih anđela moralo gorjeti čitavo moje srce i plakati od veselja. Jer imam tebe prisutnog u Sakramentu, makar sakrivena pod drugim prilikama.
2. Vidjeti tebe u pravom i božanskom sjaju - toga ne bi mogle podnijeti moje oči: ali niti čitav svijet ne bi mogao podnijeti sjaj slave tvoga veličanstva.
Time dakle, što se sakrivaš u Sakramentu, pomažeš mojoj slabosti.
Preda mnom je zaista prisutan i klanjam se onome komu se anđeli klanjaju na nebu; no ja još uvijek vjerom, oni pak licem u lice i bez koprene.
Ja moram biti zadovoljan svjetlošću prave vjere i u njoj hodati dok ne osvane dan vječne slave i nestane sjene prilika.
»Kad pak dođe što je savršeno«, onda će prestati uporaba Sakramenata; jer blaženi u nebu ne trebaju sakramentalnog lijeka: vesele se naime beskrajno u prisutnosti Božjoj, gledajući licem u lice slavu njegovu; i nošeni iz sjaja u sjaj beskrajnog Božanstva uživaju Riječ Božju koja je postala tijelom, kako je bila od početka i ostaje do vijeka.
3. Kad se sjetim ovih divnih stvari, onda me ozlovoljuje bilo kakva pa i duhovna utjeha: jer dokle god ne vidim otvoreno svoga Gospodina u slavi njegovoj, smatram za ništa sve što god na svijetu vidim ili čujem.
Ti si mi, Gospode, svjedok da me nijedna stvar ne može utješiti, nijedno
stvorenje smiriti, osim ti, Bože moj, kojega želim u vijeke promatrati.
No to nije moguće dok boravim u ovom smrtnom životu. Zato se moram spremiti
na veliku strpljivost i podložiti se tebi u svakoj želji.
Jer i tvoji sveci, Gospode, koji već kliču uz tebe u kraljevstvu
nebeskom, u vjeri su i velikoj strpljivosti očekivali dolazak slave tvoje
dok su živjeli.
Što su oni vjerovali, to i ja vjerujem; čemu su se oni nadali, tome se i ja
nadam; kamo su oni prispjeli, tamo se ufam i ja prispjeti po milosti tvojoj.
Međutim ću hodati u vjeri, ohrabren primjerima svetaca. A držat ću uza se i
svete knjige za utjehu i ogledalo života; a povrh svega toga primat ću tvoje
presveto Tijelo kao poseban lijek i utočište.
4. Dvije su mi stvari, osjećam, najviše potrebne u ovom životu bez kojih bi mi bio nesnosan ovaj bijedni život. Zatvoren u tamnici ovoga tijela, priznajem da mi manjka dvoje: naime hrana i svjetlo.
Stoga si meni bolesnome dao svoje sveto Tijelo za okrepu duše i tijela i »dao si za svjetiljku nogama mojim riječ svoju«.
Bez ovoga dvojega ne bih mogao dobro živjeti: jer riječ je Božja svjetlo mojoj duši, a Sakramenat tvoj - kruh mi je života.
Ovo se može nazvati i dvjema stolovima prostrtim s jedne i druge strane blagovališta svete Crkve. Jedan je stol sveti oltar sa svetim kruhom, to jest tvojim dragocjenim Tijelom; drugi je stol božanskoga zakona, koji sadrži svetu nauku što uči pravu vjeru i sigurno vodi sve do unutar zastora gdje je Svetinja nad svetinjama.
5. Hvala ti, Gospodine Isuse, svjetlo vječne svjetlosti, za stol svete nauke koji si nam prostro po slugama svojim prorocima i apostolima i drugim učiteljima. Hvala ti, Stvoritelju i Otkupitelju ljudi, koji si priredio veliku večeru da pokažeš svemu svijetu ljubav, te na njoj nam dao za hranu ne janje kao sliku, nego svoje presveto Tijelo i Krv.
Ti razveseljuješ sve vjerne svetom gozbom i napajaš ih spasonosnim kaležom u kom su sve slasti raja, i s nama se goste sveti anđeli, no s većom milinom.
6. O, kako je velika i časna služba svećenika kojima je dano Gospoda beskrajnoga veličanstva riječima posvećivati, ustima blagoslivljati, rukama držati, vlastitim ustima uzimati i drugima dijeliti!
O, kako bi morale biti čiste one ruke, kako čista usta, kako sveto
tijelo, kako neokaljano srce svećenikovo u koje toliko puta ulazi Začetnik
čistoće!
Iz ustiju svećeničkih ne smije izlaziti ništa drugo, osim sveta, čestita i
korisna riječ kad tako često prima Sakramenat Kristov.
7. Oči bi njegove morale biti bezazlene i stidljive kad su naučene gledati Tijelo Kristovo. Ruke čiste i prema nebu uzdignute kad su navikle ticati Stvoritelja neba i zemlje.
Svećenicima se napose kaže u Zakonu: »Budite sveti, jer sam ja svet, Gospod Bog vaš«.
8. »Neka nam pomogne milost tvoja, svemogući Bože, da mi koji smo primili službu svećeničku, uzmognemo služiti tebi dostojno i pobožno u svoj čistoći i dobroj savjesti. Pa ako ne možemo živjeti u tolikoj nevinosti života, kao što bi morali, daj da barem dostojno oplakujemo zla koja smo počinili, služimo ti u buduće revnije, u duhu poniznosti i dobroj nakani volje«.
Glava 12
Tko kani primiti Krista mora se veoma marljivo pripraviti
Glas Ljubljenoga:
1. Ja sam ljubitelj čistoće i darivatelj svake svetosti.
Ja tražim čisto srce i tamo je mjesto moga počinka.
Pripremi mi »veliku dvoranu opremljenu« i slavit će kod tebe vazam sa svojim učenicima.
Ako hoćeš da dođem k tebi i da ostanem kod tebe, onda odstrani stari kvasac i očisti stan srca svojega.
Isključi vas svijet i svu buku grijeha: stoj kao »osamljen vrabac na krovu« i razmišljaj u gorčini svoje duše o svojim prestupcima.
Svatko tko ljubi priprema svome dragom ljubljenome najbolje i najljepše mjesto, jer se po tome pozna želja za primitkom ljubljenoga.
2. Znaj ipak da ne možeš udovoljiti ovoj pripravi zaslugom svoga truda, pa kad bi se pripravljao i čitavu godinu i kad ne bi ništa drugo imao na umu.
Nego te pripuštam k svome stolu iz čistog smilovanja i milosti: kao kad bi koji bogataš pozvao na ručak prosjaka, i taj ne bi mogao ničim drugim naplatiti njegova dobročinstva osim da se ponizi i da mu zahvaljuje.
Učini dakle koliko je do tebe; učini revno, ne iz običaja, ne iz nužde, nego sa strahom i poštovanjem i željno primi Tijelo ljubljenoga Gosipodina Boga svoga koji se udostojio doći k tebi.
Ja sam onaj koji sam te pozvao; ja sam zapovjedio da bude tako; ja ću nadoknaditi što ti nedostaje: dođi i uzmi me.
3. Kad ti udijelim milost pobožnosti, zahvaljuj Bogu svome; ne dajem je jer si vrijedan, nego jer sam ti se smilovao.
Ako je nemaš nego se ćutiš više suhim, daj se na molitvu, uzdiši i kucaj:
ne prestani dok ne zaslužiš primiti mrvicu ili kapljicu spasonosne milosti.
Ti trebaš mene a ne ja tebe.
Ti ne dolaziš da mene posvetiš, nego ja dolazim da tebe posvetim i popravim. Ti dolaziš da se po meni posvetiš i da se sa mnom sjediniš; da primiš moju milost i da se nanovo oduševiš za popravak.
Ne zanemari ove milosti; nego svom marIjivošou spremaj srce svoje i uvedi k sebi ljubljenoga svoga.
4. Potrebno je pak da se ne samo spremiš na pobožnost prije Pričesti, nego da se također uzdržiš u njoj nakon što si primio Sakramenat. Ne traži se manja pažnja poslije, nego i pobožna priprava prije. Jer dobra pažnja poslije - najbolja je priprava da primiš veću milost.
Radi toga naime biva netko veoma nezadovoljan što odmah odviše hlepi za izvanjskim utjehama.
Čuvaj se brbljanja, ostani u skrovitosti i uživaj Boga svoga: imaš naime onoga koga ti ne može oduzeti čitav svijet.
Ja sam onaj komu moraš dati svega sebe: tako da već ne uživaš više u sebi nego u meni bez svake brige.
Glava 13
Kako pobožna duša mora težiti svim srcem za sjedinjenjem s Kristom u Sakramentu Glas učenikov:
1. Tko će »mi dati«, Gospode, da te nađem« samoga, da ti otvorim čitavo srce svoje i da te uživam kao što želi duša moja; i »da me već nitko ne prezire«, niti me ikoje stvorenje buni ili me brine, nego da ti jedini govoriš meni, a ja tebi, kao što običava ljubljeni govoriti ljubljenome i prijatelj s prijateljem gostiti se?
To molim, za tim žudim, da se sav sjedinim s tobom i da odvratim srce svoje od svih stvorenih stvari i da se radije učim po svetoj Pričesti i čestom služenju Mise kušati ono što je nebesko i vječno.
Ah, Gospode Bože, kako ću se sav sjediniti s tobom i biti posve od tebe prožet, a posve zaboraviti sebe?
Budi ti u meni, a ja u tebi; i dopusti da tako ostanemo jednako zajedno.
2. Ti si zaista »ljubljeni moj, poznat među tisućama«, u kojem se dopada duši mojoj stanovati sve dane života svoga.
Ti si zaista mirotvorac moj u kom je najveći mir i pravi počinak, izvan kojega je muka i bol i beskrajna bijeda.
Ti si zaista sakriveni Bog; ti ne vijećaš s bezbožnicima nego razgovaraš s poniznima i bezazlenima.
»O kako je sladak, Gospode, duh tvoj!« koji se, da bi pokazao svoju milinu djeci, dostojiš hraniti ih preslatkim kruhom što je sišao s neba.
»Zaista nema naroda tako velikoga kojemu bi bogovi njegovi bili tako blizu, kao što si ti, Bože naš« svima svojim vjernima; kojima se daješ za jelo i užitak da ih svaki dan utješiš i da im srce podigneš k nebu.
3. Koji je naime drugi narod tako slavan kao što je kršćanski puk?
Ili koje je stvorenje pod nebom tako ljubljeno kao što je pobožna duša, u koju dolazi Bog da je hrani slavnim svojim tijelom?
O neiskazane milosti! O divnoga sniženja! O neizmjerne ljubavi što je čovjeku napose iskazana!
No čime ću uzvratiti Gospodu za tu milost, za tu tako divnu ljubav?
Nema ničega drugoga što bih mogao kao draže darovati, nego da svoje srce posve predam svome Bogu i posve ga sjedinim s njime.
Onda će klicati sve što je u meni kad duša moja bude savršeno sjedinjena s Bogom.
Onda će mi reći: ako ti hoćeš biti sa mnom, ja ću biti s tobom. A ja ću mu odvratiti: udostoj se, Gospode, ostati sa mnom, jer ja želim rado biti s tobom.
U tom je sva moja želja: da srce moje bude sjedinjeno s tobom.
Glava 14
O žarkoj želji nekih pobožnih duša za tijelom Kristovim
Glas učenikov:
1. »O, kako je velika dobrota tvoja, Gospode, što je čuvaš za one koji te se boje«.
Kad se sjetim nekih pobožnih duša kako pristupaju k tvome Sakramentu, Gospode, s najvećom pobožnošću i žudnjom, onda se češće u sebi zasramim i zacrvenim što pristupam tako mlitavo i hladno k tvome oltaru i k stolu svete Pričesti.
Što ostajem tako suh i bez topline srca; što nisam sasvim oduševljen pred tobom, Bogom svojim, niti tako žarko ganut i razveseljen, kao što su bile mnoge pobožne duše koje se nisu mogle uzdržati od plača radi prevelike želje za Pričešću i osjetljive ljubavi srca: nego su istodobno ustima srca i tijela živo žudili za tobom. Bože, živim izvorom, ne mogavši drukčije ublažiti ni zasititi svoga glada, osim da prime tvoje Tijelo sa svom radošću i duhovnom čežnjom.
2. O, zaista žarka bila je vjera njihova; pokazuje se kao dovoljan dokaz svete tvoje prisutnosti!
Oni naime zbilja poznavaju Gospodina svoga »u lomljenju hljeba«; njihovo srce tako jako gori u njima kad Isus s njima hoda.
A od mene je često daleko takva težnja i pobožnost, tako jaka ljubav i
žar.
Budi mi milostiv, dobri, slatki i dobrostivi Isuse: i daj siromašnomu
prosjaku svome barem katkada oćutjeti malo od srdačne čežnje ljubavi tvoje u
svetoj Pričesti da moja vjera bolje ojača, nada u tvojoj dobroti poraste, a
ljubav jednom savršeno zapaljena, okusivši nebesku manu, nikada ne ugasne.
3. Tvoje je pak milosrđe u stanju da mi dadne i tu željenu milost, i da me žarkim duhom preblago pohodiš u dan kad se tebi svidi.
Premda naime ne gorim tolikom željom posebnih tebi odanih duša, ipak po milosti tvojoj žudim za onom velikom žarkom željom, moleći i žudeći da postanem dionikom svih takvih revnih ljubitelja tvojih i da se pribrojim k njihovoj svetoj zajednici.
Glava 15
Milost se pobožnosti stječe poniznošći i samoodricanjem
Glas ljubljenoga:
1. Milost pobožnosti moraš ustrajno tražiti, željno prositi, strpljivo i pouzdano očekivati, zahvalno primati, ponizno čuvati, revno s njom sudjelovati i Bogu prepustiti vrijeme i način višnjega pohoda dok ne dođe.
Napose se moraš poniziti kad ćutiš malo ili ništa pobožnosti u nutrini; ali ne smiješ postati odviše malodušan niti se neumjereno žalostiti.
Često Bog daje u jednom kratkom času što je uskraćivao dugo vremena; daje katkada na koncu što je u početku, kad smo ga molili, odgađao da dade.
2. Kad bi se milost uvijek brzo davala i dobivala čim se zaželi, ne bi to bilo dobro za slaboga čovjeka.
Zato valja milost pobožnosti očekivati u dobroj nadi i poniznoj strpljivosti. Ipak pripiši sebi i svojim grijesima kad se ne daje, ili također kad ti se potajno oduzme.
Katkada je sitnica, koja milost sprečava i sakriva; kad bi se to smjelo nazvati sitnicom, a ne radije velikom stvari, jer sprečava toliko dobro.
No ako to, bilo malo ili veliko, ukloniš i savršeno svladaš, bit će ti što si tražio.
3. Jer odmah, čim se svim srcem predaš Bogu i ne tražiš ovo ili ono prema svojoj volji ili htijenju, nego se posve predaš njemu, polučit ćeš sjedinjenje i mir; jer za ničim nećeš imati tako jake težnje niti će ti se dopadati kao što mile odluke božanske volje.
Tko god dakle usmjeri svoju nakanu bezazlenim srcem gore k Bogu i liši se svake neuredne ljubavi ili sklonosti prema bilo kojoj stvorenoj stvari, taj će biti vrlo sposoban za primitak milosti i dostojan dara pobožnosti.
Jer Gospod sipa tamo svoj blagoslov gdje nađe prazne posude.
I što se tko savršenije odrekne niskih stvari i što preziranjem više umre samome sebi, toliko brže milost dolazi, obilnije ulazi i više uzdiže slobodno srce.
4. Onda će vidjeti i obilovati i čudit će se i porasti će srce njegovo u njemu, jer je ruka Gospodnja s njime, i on se posve predao u ruke njegove dovijeka. Evo tako će biti blagoslovljen čovjek koji traži Boga svim srcem svojim i »koji se ne oslanja u duši svojoj na zlo«.
On primajući svetu Euharistij u zaslužuje veliku milost božanskoga sjedinjenja, jer ne gleda na vlastitu pobožnost i utjehu, nego iznad svake pobožnosti i utjehe na Božju slavu i čast.
Glava 16
Kako moramo iznijeti Kristu svoje potrebe i moliti njegovu milost
Glas učenikov
1. O preslatki i preljubljeni Gospodine Isuse, koga želim sada pobožno primiti, ti poznaš slabost moju i nevolju koju podnosim; u kolikim zlima i grijesima ležim; kako sam često pritisnut, napastovan, smeten i okaljan.
Dolazim k tebi radi lijeka i molim te za utjehu i olakšanje.
Govorim onome komu je sve poznato, komu je otvorena cijela moja nutrina i koji me jedini možeš savršeno utješiti i pomoći.
Ti znaš na kojim dobrima prije svega oskudijevam i kako sam siromašan krepostima.
2. Evo stojim pred tobom siromah i gol, moleći milost i proseći za
milosrđe.
Okrijepi gladnoga prosjaka svoga, ugrij moju hladnoću ognjem ljubavi svoje,
prosvijetli moju sljepoću sjajem prisutnosti svoje.
Pretvori mi sve zemaljsko u gorčinu; sve što je teško i protivno da strpljivo snosim, sve što je nisko i stvoreno da prezirem i zaboravim.
Uzdigni srce moje k sebi u nebo i ne pusti da lutam po zemlji.
Neka mi već odsada ti jedini budeš slast dovijeka; jer si ti jedini moje jelo i pilo, moja ljubav i veselje, moja slast i sve dobro moje.
3. O, da bi me posve zapalio svojom prisutnošću, spalio i u sebe pretvorio; da postanem jedan duh s tobom po milosti unutarnjeg sjedinjenja i stapanju žarke ljubavi!
Ne dopusti da odem od tebe gladan i žedan, nego postupaj sa mnom milosrdno kao što si češće običavao divno raditi sa svojim svecima.
Kakvo čudo ako bih se kroz tebe sav pretvorio u oganj i nestao u sebi; kad si oganj koji uvijek gori i nikada ne prestaje; ljubav koja čisti srca i prosvjetljuje razum!
Glava 17
Ožarkoj ljubavi i živoj želji primiti Krista
Glas učenikov:
1. S najvećom pobožnošću i žarkom ljubavlju, sa svom željom i žarom srca želim te primiti, Gospode, kako su te željeli primiti mnogi sveci i pobožne osobe koje su ti bile veoma drage radi svetosti života i koje su gorjele od pobožnosti.
O Bože moj, vječna ljubavi, sve dobro moje, srećo beskrajna! Želim te primiti s najživljom željom i najvećim poštovanjem koje je ikada koji svetac imao ili mogao oćutjeti.
2. I premda nisam vrijedan da osjećam svu onu pobožnost, ipak ti
prikazujem svu želju svoga srca kao kad bih ja jedini imao sve one predrage
goruće želje.
No i sve što može pobožno srce shvatiti i poželjeti, sve to tebi prinosim i
prikazujem s najvećim poštovanjem i najdubljim žarom.
Ne želim ništa sebi pridržati, nego i sebe i sve svoje svojevoljno i od srca rado žrtvovati tebi.
Gospode Bože moj, stvoritelju moj i otkupitelju moj, želim te primiti danas s takvom željom, štovanjem, hvalom i čašću, s takvom zahvalnošću, dostojanstvom i ljubavlju, s takvom vjerom, nadom i čistoćom kako te je primila i žudjela za tobom Majka tvoja, slavna Djevica Marija, kad je anđelu, koji joj je navijestio tajnu Utjelovljenja, ponizno i pobožno govorila: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj«.
3. Pa kao što je blaženi preteča, najuzvišeniji od svetaca, Ivan Krstitelj, u tvojoj prisutnosti radostan klicao u Duhu Svetome, dok je još bio zatvoren u materinoj utrobi; a poslije gledajući Isusa, gdje ide među ljudima, vrlo se ponizivši govorio s pobožnom čežnjom: »Prijatelj zaručnikov, koji stoji i sluša ga, veoma se raduje glasu zaručnikovu«; tako se i ja želim rasplarntiti velikim i svetim željama i darovati samoga sebe tebi svim srcem.
Stoga ti prinosim i prikazujem za sebe i sve, koji su mi se preporučili u molitve, klicanja svih pobožnih srdaca, duševna, ganuća i vrhunaravna prosvjetljenja i nebeska viđenja, sa svim krepostima i hvalama što su ih ponavljali, ili ponavljaju sva stvorenja na nebu i na zemlji; da te svi dostojno hvale i dovijeka slave.
4. Primi moje želje, Gospode Bože moj, i žudnje za beskrajnom hvalom i blagoslivljanjem bez mjere; na što ti imaš pravo prema množini neiskazane svoje veličine.
To ti iskazujem i želim iskazati za sve pojedine dane i časove vremena; i da ti sa mnom zahvaljuju i hvale te, pozivljem i zaklinjem molitvama i željama sve nebeske duhove i sve tebi vjerne.
5. Neka te hvale svi narodi, plemena i jezici; i sveto i od meda slađe ime tvoje neka uvisuju uz najveće klicanje i žarku pobožnost.
I tko god s poštovanjem i pobožnošću služi, slavi i sa živom vjerom prima tvoj Sakramenat, neka zasluži naći kod tebe milost i milosrđe i neka smjerno moli i za mene grešnika.
I kad se naužiju željene pobožnosti i milog sjedinjenja, te divno okrijepljeni odu od svetoga nebeskoga stola, neka se udostoje sjetiti i mene siromaha.
Glava 18
Neka čovjek ne ispituje znatiželjno tajne Sakramenta, nego ponizno nasljeduje Krista, podvrgavajući svoj razum svetoj vjeri
Glas Ljubljenoga:
1. Valja ti se čuvati znatiželjnog i beskorisnog ispitivanja ovoga najuzvišenijeg Sakramenta, ako nećeš da potoneš u dubini sumnje.
»Tko istražuje veličanstvo Božje, bit će smrvljen od slave njegove«. Više može Bog učiniti nego li čovjek shvatiti.
Ne zabranjuje se ispitivanje istine pobožno i ponizno, ako si spreman uvijek prihvatiti pouku i trudiš se da se držiš zdravog mišljenja Otaca.
2. Blažena jednostavnost koja pušta teške putove istraživanja i hoda ravnom i sigurnom stazom zapovijedi Božjih.
Mnogi su izgubili pobožnost kad su htjeli ispitivati previsoke stvari. Od tebe se traži vjera i pošten život; a ne duboki um, niti udubljivanje u tajne Božje.
Ako ne razumiješ i ne shvaćaš što je ispod tebe, kako ćeš shvatiti što je iznad tebe?
Podvrgni se Bogu i podloži svoje mišljenje vjeri, pa će ti se dati svjetlo znanja ukoliko ti bude potrebno i korisno.
3. Neki podnose teške kušnje radi vjere i Sakramenta; no to ne valja pripisati njima nego prije neprijatelju.
Nemoj se starati i nemoj raspravljati sa svojim mislima, niti odgovaraj na sumnje koje ti đavao narivava; nego vjeruj riječima Božjim, vjeruj njegovim svecima i prorocima pa će pobjeći od tebe opaki neprijatelj.
Često veoma koristi kad sluga Božji podnosi takve stvari.
Jer nevjernike i grešnike, koje đavao ima već sigurno u vlasti, njih ne kuša; ali pobožne vjernike kuša i muči na razne načine.
4. Nastavi dakle s jednostavnom i nedvojbenom vjerom i pristupi k Sakramentu smjernim štovanjem.
I što god ne možeš razumjeti, mirno povjeri Bogu.
Bog te ne vara; vara se onaj tko samome sebi odviše vjeruje.
Bog hoda s priprostima, objavljuje se poniznima, daje razumijevanje malenima; on očituje misao čistim dušama, a uskraćuje milost znatiželjnima i oholima.
Ljudski je razum slab i može se prevariti; prava se pak vjera ne može prevariti.
5. Svaki um i svako naravno istraživanje mora vjeru slijediti, a ne prethoditi niti je lomiti.
Jer vjera i ljubav ovdje najviše odsijevaju i na skriveni način djeluju u ovom najsvetijem i najuzvišenijeon Sakramentu.
Bog vječni i neizmjerni i beskrajne moći čini velika i nedokučiva djela na nebu i na zemlji; i ne mogu se istražiti divna djela njegova.
Kad bi djela bila takva da ih ljudski um može lako shvatiti, ne bi bila divna niti bi se mogla nazvati neiskazanima.
Veritas, 3. siječnja 2003. / 20. prosinca 2010.
