Home  Vijesti  Duhovnost  Kultura  Dokumenti  Izlog  Catalogus  Archivum 

Nasljeduj Krista - Knjiga treća

Toma Kempenac: Nasljeduj Krista

u prijevodu kardinala Alojzija Stepinca

Knjiga treća

O unutarnjoj utjehi

Glava 1

O unutarnjem govoru Krista vjernoj duši

1. »Da poslušam što mi govori Gospod Bog«.

Blažena duša koja čuje u sebi Gospodina kad govori, te prima iz njegovih usta riječ utjehe!

Blažene uši koje čuju unutarnji božanski šapat, a ne primjećuju ništa od šaptanja ovog svijeta!

Zaista blažene uši koje ne prisluškuju glas što napolju zvuči, nego istinu koja uči unutra!

Blažene oči koje su zatvorene za vanjštinu, a paze na unutarnjost!
Blaženi koji poniru u unutarnjost i nastoje pripravljati se sve više i više svakodnevnim vježbama za razumijevanje nebeskih tajna!

Blaženi koji se žele baviti Bogom i otresaju se svake svjetske zapreke!
Pazi na to, dušo moja, i zatvori vrata svoje sjetilnosti da uzmogneš čuti što govori u tebi Gospod Bog tvoj.

2. Ovako govori Ljubljeni tvoj: »Ja sam spas tvoj, mir tvoj i život tvoj. Ostani kod mene i naći ćeš mir«.

Pusti sve prolazno i traži ono što je vječno. Što je sve vremenito nego varavo zavođenje? I što će ti pomoći sva stvorenja ako te napusti Stvoritelj?

Odrekni se zato svega, (dušo moja), nastoj biti draga i vjerna svome Stvoritelju da uzmogneš postići istinsko blaženstvo.

Glava 2

Istina govori unutra bez buke riječi

Sluga:

1. »Govori, Gospođine, jer sluša sluga tvoj«.

»Ja sam sluga tvoj; prosvijetli me da razumijem svjedočanstva tvoja. Prikloni srce moje k svjedočanstvima tvojim«.

»Kao dažd neka se spusti nauk tvoj«.

Govorili su nekoć sinovi Izraelovi Mojsiju: »Govori ti s nama i slušat ćemo! A Bog neka ne bi govorio s nama! Inače mi pomrijesmo!«

Ne tako, Gospodine, tako ja ne molim: nego radije te ponizno i željno molim s prorokom Samuelom: »Govori, Gospođine jer sluša sluga tvoj«.

Neka mi ne govori Mojsije ili koji od proroka, nego radije govori ti, Gospode Bože, koji nadahnjuješ i prosvjetljuješ sve proroke; jer ti me jedini možeš i bez njih savršeno poučiti, a oni bez tebe neće moći ništa učiniti.

2. Riječi njihove doduše mogu zvučiti, ali ne mogu dati duha.

Lijepo govore, ali ako ti šutiš, ne upaljuju srca.

Naučavaju slova, ali ti otkrivaš smisao. Iznose otajstva, ali ti otvaraš značenje njihovo.

Izriču zapovijedi, ali ti pomažeš da se izvrše.

Pokazuju put, ali ti daješ snagu za putovanje.

Oni rade samo izvana, ali ti poučavaš i prosvjetljuješ srca.

Oni izvana natapaju, ali ti daješ plodnost.

Oni zovu riječima, ali ti daješ razumijevanje onome što čujemo.

3. Neka mi dakle ne govori Mojsije, nego ti, Gospode Bože moj, vječna Istino: da možda ne umrem i ne ostanem bez ploda ako budem samo izvana opomenut, a unutra ne budem raspaljen; da mi ne bude na osudu riječ koju sam čuo, ali je nisam izvršio - koju sam spoznao, ali je nisam ljubio - koju sam vjerovao, ali je nisam obdržavao.

»Govori dakle, Gospode, jer sluša sluga tvoj«. »Jer ti imaš riječi vječnoga života«.

Govori dakle meni, na barem malu utjehu mojoj duši i radi popravka svega života mojega, a Tebi pak na hvalu i slavu i vječnu diku.

Glava 3

Riječi Božje valja ponizno slušati, ali mnogi ne razmišljaju o njima

Gospodin:

1. Poslušaj, sinko, riječi moje, riječi premile, koje nadilaze svu znanost filozofa i mudraca ovoga svijeta.

Riječi su moje »duh i život« i ne smije ih se prosuđivati po ljudskom shvaćanju.

Ne smije ih se tumačiti po taštoj samodopadnosti, nego ih valja tiho slušati i prihvatiti sa svom poniznošću i s velikom čežnjom.

Sluga:

2. I rekoh; »Blago onomu koga ti, Gospode odgajaš i u zakonu svojemu poučavaš da mu dadneš mir u zle dane« i da ne ostane bez utjehe na zemlji.

Gospodin:

3. Ja sam, govori Gospodin, poučavao proroke od početka i ne prestajem sve dosada govoriti svima, ali mnogi su na moj glas gluhi i tvrdi.

Mnogi radije slušaju svijet nego Boga, spremnije slijede požudu svoga tijela nego volju Božju.

Svijet obećaje vremenite i sitne stvari i služe mu veoma požudno; a ja obećajem najvrednije i vječne stvari pa ipak srca ljudska ostaju ledena.
Tko služi i u svemu se pokorava meni tako brižno kao što služi svijetu i njegovim gospodarima?

»Srami se, Sidone, govori more«.

A ako pitaš za razlog, čuj zašto.

Za neznatnu kakvu zaradu - prevaljuju veliki put; a za vječni život - mnogi jedva jednom podignu nogu od zemlje. Traže neznatnu nagradu: katkada se sramotno svađaju za jedan novčić, ne boje se mučiti danju i noću za kakvu taštu stvar i ludo obećanje.

4. O, sramote! Za nepromjenjivo dobro, za neprocjenjivu vrijednost, za najvišu čast i slavu koja ne svršava, lijeni su da se i malo potrude.

Zastidi se, dakle, lijeni i čangrizavi slugo, što su oni spremniji za propast nego ti za život.

Oni se više vesele taštini nego ti istini.

I oni se često prevare u svojoj nadi a moje obećanje nikoga ne vara, niti pušta praznoga koji se u me pouzdaje. Što sam obećao, to ću i dati; što sam rekao, to ću i ispuniti; samo ako tko ostane vjeran u mojoj ljubavi do konca.

Ja nagrađujem sve dobre i kušam jako sve pobožne duše.

5. Zapisi riječi moje u srcu svome i marljivo o njima razmišljaj, jer će ti biti veoma potrebne u vrijeme kušnje.

Čega ne razumiješ dok čitaš, shvatit ćeš u vrijeme pohoda.

Na dvostruki način običajem pohoditi svoje izabrane, naime kušnjom i utjehom.

I dvije im pouke dajem svakodnevno; jednu: koreći njihove mane; drugu: potičući ih na veće kreposti.

»Tko prezire mene i ne prima mojih riječi, ima već suca svojega: riječ, koju sam ja navješćivao, ona će mu suditi u posljednji dan«.

Molitva za milost pobožnosti

Sluga:

6. Gospode Bože moj, ti si sve dobro moje.

I tko sam ja da se usuđujem s tobom govoriti?

Ja sam siromašni sluga tvoj i odbačeni crv: mnogo siromašniji i prezira vredniji nego što to spoznajem i usuđujem se reći.

Sjeti se ipak, Gospode, da sam ništa, da nemam ništa i da ništa ne mogu.

Ti si jedini dobar, pravedan i svet, ti sve možeš, sve daješ, sve napunjaš, a samo grešnika otpuštaš prazna.

»Sjeti se smilovanja svojih« i napuni srce moje milošću svojom kad nećeš da djela tvoja ostanu bez ploda.

7. Kako ću podnositi ovaj bijedni život ako me ne ojači tvoje milosrđe i milost?

Nemoj odvratiti lica svoga od mene, nemoj odgađati pohođenja svojega, nemoj uskratiti utjehe svoje, da ne postane »duša moja kao suha zemlja bez tebe«.

Gospode, »Nauči me vršiti volju tvoju, nauči me živjeti pred tobom dostojno i ponizno, jer si ti mudrost moja koji me dobro poznaješ i poznavao si me prije nego je svijet postao i prije nego sam se rodio na svijetu.

Glava 4

Valja hodati pred Bogom u istini i poniznosti

Gospodin:

1. Sinko, hodaj preda mnom u istini; i traži me uvijek u jednostavnosti srca svojega.

Tko bude hodao preda mnom u istini, bit će zaštićen od zlobnih navala i istina će ga osloboditi od zavodnika i ogovora opakih ljudi.

Ako te bude istina oslobodila, onda ćeš zaista biti slobodan i neće te zabrinjavati prazne ljudske riječi:

Sluga:

2. Gospodine, istina je što govoriš; i molim neka tako bude sa mnom.

Istina tvoja neka me uči; ona neka me čuva i sačuva do spasonosnog svršetka. Ona neka me oslobodi od svake zle sklonosti i neuredne ljubavi pa ću onda hodati s tobom u velikoj slobodi srca.

Gospodin:

3. Ja ću te poučiti, govori Istina, što je pravo i ugodno preda mnom.

Razmišljaj o svojim grijesima s velikom boli i žalošću i ne misli nikada da si nešto radi svojih dobrih djela.

Uistinu si grešnik i mnogim strastima podložan i vezan.

Po sebi uvijek težiš za onim što ništa ne vrijedi: brzo padaš, brzo bivaš pobijeđen; brzo bivaš smeten, brzo raspušten.

Nemaš ničega čime bi se mogao hvaliti, ali mnogo toga radi čega moraš sebe prezirati: jer si mnogo bjedniji nego možeš shvatiti.

4. Neka ti se dakle ništa od svega što činiš ne pričinja velikim. Ništa neka ti ne izgleda veliko, ništa uistinu hvale vrijedno i poželjno osim onoga što je vječno.

Neka ti nadasve bude mila vječna Istina, a tvoja velika podlost uvijek mrska.
Ničega se tako ne boj, ničega tako ne kori i ne izbjegavaj kao svoje mane i grijehe koji te moraju više boljeti nego ikoja šteta u stvarima.

Neki ne hodaju iskreno preda mnom nego su vođeni znatiželjnošću i drskošću.

Žele doznati moje tajne i zreti u dubine Božje ne mareći za sebe i svoje spasenje.

A jer im se ja protivim, to ovakovi često upadaju u velike kušnje i grijehe radi svoje oholosti i znatiželjnosti.

5. Boj se sudova Božjih, plaši se srdžbe Svemogućega.

Ali nemoj ispitivati djela Svevišnjega, nego istražuj svoje opačine; u čemu si pogriješio i koliko si dobra propustio.

Neki iznose svoju pobožnost samo u knjigama, neki u slikama, neki u vanjskim znakovima i likovima.

Nekoji me imadu na ustima, ali malo u srcu.

Ima ih koji prosvijetljeni u razumu i očišćeni u volji uvijek žude za onim što je vječno; nerado slušaju o zemaljskim stvarima, bolno im je služiti potrebama naravi; i ovakvi čuju što Duh istine govori u njima.

Jer ih uči prezirati zemaljske, a ljubiti nebeske stvari; ne mariti za svijet, a za nebom čeznuti cijeli dan i noć.

Glava 5

O divnom učinku ljubavi Božje

Sluga:

1. Blagoslivljam te, Oče nebeski, Oče Gospodina moga Isusa Krista, jer si se udostojio sjetiti mene siromaha. O, Oče milosrđa i Bože svake utjehe, zahvaljujem ti, što okrepljuješ katkada svojom utjehom mene, nedostojnog ikakve utjehe.

Blagoslivljam te uvijek i slavim s jedinorođenim Sinom tvojim i Duhom Svetim Tješiteljem u vijeke vjekova.

Ah, Gospodine Bože, sveti ljubitelju moj, kad ti budeš došao u srce moje, klicat će sve što je u meni.

Ti si slava moja i veselje srca mojega.

Ti si nada moja i »utočište moje u dan kušnje moje«.

2. Ali, jer sam još slab u ljubavi i nesavršen u kreposti, zato me moraš jačati i tješiti; pohodi me dakle češće i pouči me u svetoj nauci. Oslobodi me od zlih strasti i oslobodi srce moje od svih neurednih sklonosti da ozdravljen i dobro očišćen unutra budem sposoban ljubiti, jak trpjeti, stalan ustrajati.

Gospodin:

3. Velika je stvar ljubav, veliko zaista dobro; jer samo ona olakšava svaki teret i nosi jednako sve što je nejednako.

Jer teret nosi bez tereta; i sve gorko čini slatkim i ugodnim.

Plemenita ljubav k Isusu nagoni na velika djela; i pobuđuje želju za sve savršenijim.

Ljubav hoće uvis i ne da se sputati nikakvim niskim stvarima.

Ljubav hoće biti slobodna i daleko od svake svjetovne sklonosti, da ne bude zapreke njezinoj unutarnjoj sklonosti; da se radi vremenitog dobitka ne zaplete ili da ne podlegne radi gubitka.

Ništa nije slađe od ljubavi, ništa jače, ništa više, ništa šire, ništa ugodnije, ništa potpunije ni bolje, ni na nebu ni na zemlji; jer je ljubav rođena od Boga i samo u Bogu može počivati mimo svih stvorenja.

4. Onaj, koji ljubi, leti, trči, veseli se; slobodan je i nije vezan. Daje sve za sve, ima sve u svemu; jer počiva u jednom i iznad svih najvišem dobru, iz kojega svako dobro izvire i proizlazi. Ne gleda na darove, nego se naimo svih dobara obraća na darovatelja.

Ljubav često ne zna mjere, nego bukti preko svake mjere.

Ljubav ne ćuti tereta, ne gleda na trud, žudi više nego može. Ne navodi kao razlog nemogućnost, jer misli da sve može i smije.

Za sve je dakle sposobna i mnogo toga ispunja i polučuje uspjeh, gdje bi onaj koji ne ljubi klonuo i podlegao.

5. Ljubav bdije te ni u snu ne spava. Nju umor ne umori, stiska ne smrvi, strah ne smete; nego poput živog plamena i goruće baklje diže se prema gore i sigurna prodire. Ako tko ljubi, onda znade što taj glas vapije. Velik je vapaj u ušima Božjim sama goruća čežnja duše koja govori: »Bože rnoj, ljubavi moja: ti si sav moj, a ja sam tvoj!

Sluga:

6. Usavrši me u ljubavi da se učim unutarnjim jezikom srca kušati kako je slatko ljubiti, i u ljubavi se rastapati i plivati.

Neka me obuzme ljubav da se izdignem nad sebe od prevelikog žara i udivljenja.

Neka pjevam pjesmu ljubavi, neka slijedim u visinu tebe ljubljenoga svoga, neka duša moja klone hvaleći te i kličući od ljubavi. Neka ljubim tebe više nego sebe, a sebe samo radi tebe; i svakoga od onih koji te zaista ljube, daj da ljubim u tebi kao što to traži zakon ljubavi koji odsijeva od tebe.

Gospodin:

7. Ljubav je brza, iskrena, pobožna, ugodna i mila, jaka, strpljiva, vjerna, razborita, velikodušna, hrabra i nikada ne traži sebe.

Kad naime netko traži samog sebe, onda se odriče ljubavi. Ljubav je obzirna, ponizna i čestita; nije mekoputna, nije lakoumna, niti teži za taštim stvarima; ona je trijezna, čista, stalna, mirna, držeći na uzdi sva sjetila.

Ljubav se podvrgava i poslušna je poglavarima; sama sebe malo cijeni i prezire; Bogu je odana i ugodna; i uvijek se u njega pouzdava i nada, pa i onda kad ne osjeća slasti: jer bez boli se ne živi u ljubavi.

8. Tko nije spreman sve trpjeti i stajati na raspoloženje ljubljenome, nije dostojan zvati se ljubiteljem. Ljubitelj mora rado prihvatiti sve tvrdo i gorko radi ljubljenoga, te ne smije od njega otpasti ako se što nezgodna dogodi.

Glava 6

Kako se iskuša tko pravo ljubi

Gospodin:

1. Sinko, još ne znaš žarko i mudro ljubiti.

Sluga:

Zašto, Gospodine?

Gospodin:

Jer radi male protivštine napuštaš započeto; i odviše lakomo težiš za utjehom. Tko žarko ljubi ne klone u kušnjama, niti vjeruje lukavom uvjeravanju neprijatelja. I kao što sam mu mio u sreći, tako mu se dopadam i u nesreći.

2. Tko mudro ljubi ne gleda toliko na dar ljubljenoga koliko na ljubav darovatelja. On više pazi na dobrohotnost nego na cijenu, i ljubljenoga cijeni više nego sve darove.

Plemenita ljubav ne zaustavlja se kod dara nego kod mene, iznad svakoga dara. Nije zato sve izgubljeno ako katkada manje savršeno misliš o rneni ili o mojim svecima nego li bi htio.

Ono dobro i slatko čuvstvo, koje katkad osjećaš, jest učinak prisutne milosti i neki predosjećaj nebeske domovine: na to se ne valja odviše upirati, jer dolazi i prolazi. Ali boriti se protiv zlih nagona duha i prezirati došaptavanja đavla, znači krepost i veliku zaslugu.

3. Neka ti dakle ne smeta luda mašta, donosila što mu drago.

Ostaj čvrsto kod svoje odluke i čiste nakane prema Bogu.

I nije opsjena ako katkad naglo osjetiš zanos pa se odmah vraćaš na običajne tričarije srca.

Više ih naime podnosiš protiv svoje volje nego što ih počinjaš; i dokle god ti se ne mile i opireš im se, zasluga je, a ne šteta.

4. Znaj da se stari neprijatelj svim silama trudi kako bi omeo tvoju želju za dobro i da te odvrati od svake pobožne vježbe: naime od štovanja svetaca, od pobožnog razmatranja moje muke, od korisnog sjećanja na grijehe, od bdijenja nad vlastitim srcem, od čvrste odluke napredovati u kreposti. On ti narivava mnoge opake misli da ti sve ogadi i da te prestraši, da te odvrati od molitve i pobožnog štiva.

Nije mu draga ponizna ispovijed i kad bi mogao odvratio bi te od svete Pričesti.

Ne vjeruj mu niti vodi brigu o njemu makar ti češće razapeo mreže prijevare. Njemu pri-piši ako te navodi na zlo i nečistoću.

Reci mu: Odlazi, nečisti duše; zastidi se, bijednice; vrlo si nečist kad takove stvari narivavaš ušima mojim. Odlazi od mene, podli zavodniče, nećeš imati nikakvog dijela kod mene; nego će Isus biti sa mnom kao jaki borac, a ti ćeš ostati posramljen.

Volim umrijeti i podnijeti svaku muku nego pristati uz tebe. »Umukni, mirno budi«, neću te više slušati, ma koliko mi jada zadavao. »Gospod mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim?« »Ako se digne protiv mene vojska, neće se plašiti srce moje«.

»Gospod je pomoćnik moj i otkupitelj moj«.

5. Bori se kao dobar vojnik; a ako koji put padneš iz slabosti, oboružaj se još više nego prije, uzdajući se u obilniju milost moju; i veoma se čuvaj tašte samodopadnosti i oholosti.

Radi toga mnogi upadaju u zabludu i postaju katkada žrtvom neizlječive sljepoće.

Neka ti dakle služi za oprez i trajnu poniznost ovaj pad oholica koji se ludo uzdaju u se.

Glava 7

Milost valja sakriti pod zaklon poniznosti

Gospodin:

1. Sinko, za tebe je korisnije i sigurnije sakriti milost pobožnosti i ne dizati se visoko, niti mnogo o tome govoriti, niti mnogo ispitivati; nego radije sam sebe prezirati i bojati se kao da je nisi dostojan.

Ne valja dakle tvrdoglavo prianjati ovoj osjećajnosti koja se može brzo izmijeniti u protivno.

Kad si u milosti, onda misli kako bijedan i jadan običavaš biti bez milosti.

I ne sastoji se samo u tome napredak duhovnog života da imaš milost utjehe, nego da ponizno i strpljivo podnosiš uskraćenje milosti; tako da tada ne zapustiš revnu molitvu, niti ne dozvoliš da se izgube ostala tvoja djela koja običavaš činiti; nego kako budeš bolje znao i mogao rado čini koliko je do tebe; i nemoj se posve zapustiti poradi suhoće i tjeskobe koju osjećaš u srcu.

2. Ima ih mnogo, koji - kad im ne biva po volji - odmah postaju nestrpljivi ili posve odustaju.

»Nije naime uvijek u vlasti čovječjoj sudbina njegova«, nego na Boga spada davati i tješiti, kada hoće i koliko hoće i komu hoće, kako mu se svidi i nikako drukčije.

Neki, koji nisu bili oprezni, upropastili su sami sebe zbog dara pobožnosti, jer su htjeli više činiti nego što su mogli, ne misleći na svoju bijedu i slijedeći više nagon srca nego sud razuma.

I jer su preuzetno smjerali na više nego što se Bogu sviđalo, brzo su izgubili milost.

Postali su siromasi i napušteni bijednici oni koji su vili gnijezda po nebesima, da poniženi i osiromašeni uče ne letjeti svojim perjem nego se uzdati u moje okrilje.

Oni koji su još novajlije i neiskusni na putu Gospodnjem, mogu se lako prevariti i upropastiti ako se ne ravnaju po savjetu iskusnih ljudi.

3. Jer ako budu radije slijedili svoje mišljenje nego li vjerovali drugima koji su iskusni, svršetak će im biti pun opasnosti ako nikako ne budu htjeli odustati od svog shvaćanja.

Oni koji su mudri u vlastitim očima, malo kad ponizno dopuštaju da budu vođeni od drugih.

Bolje je malo znanja s poniznošću i malim razumijevanjem nego veliko blago znanja uz taštu samodopadnost.

Bolje ti je imati manje nego mnogo radi čega bi se mogao uzoholiti.

Ne radi dosta pametno koji se sasvim prepušta veselju zaboravljajući prijašnju svoju bijedu i čist strah Gospodnji, a ne strepi da ne izgubi primljenu milost.

Niti je doista razuman i krepostan čovjek koji u vrijeme protivštine ili kakve poteškoće odviše očajava te o meni misli i osjeća s manje pouzdanja nego treba.

4. Tko bi u vrijeme mira htio biti odviše siguran, taj će u vrijeme rata biti odviše malodušan i strašljiv.

Kad bi znao ostati uvijek u sebi ponizan i malen te duhom svojim dobro upravljati i ravnati, onda ne bi tako brzo dospio u opasnost ni upao u grijeh. Dobar je savjet da razmišljaš, dok si revan duhom, što će biti ako ponestane zanosa.

Kad se pak to dogodi, razmišljaj da bi se moglo opet vratiti svjetlo što sam ga na neko vrijeme oduzeo sebi na slavu, a tebi da budeš na oprezu.

5. Često je takova kušnja korisnija nego kad bi ti sve išlo od ruke po tvojoj volji.

Jer ne valja računati zasluge po tome da li je tko imao više viđenja ili utjeha, ili što je vješt Svetomu Pismu, ili što je na višem stepenu; nego da li je utvrđen u pravoj poniznosti i pun ljubavi prema Bogu, da li čisto i potpuno uvijek traži čast Božju, da li samog sebe smatra za ništa i istinski prezire, pa se više veseli ako ga drugi preziru i ponizuju nego ako ga časte.

Glava 8

Pred Bogom sama sebe malo cijeni

Sluga:

1. »Govorit ću s Gospodom Bogom svojim, premda sam samo prah i pepeo«,
Ako se budem više cijenio, evo ti stojiš protiv mene; i istinsko svjedočanstvo iznose moje opačine i ja ih ne mogu zanijekati.

Ako se pak ponizim i poništim, i napustim svako vlastito uzdizanje, i snizim se u prah, što i jesam, onda će mi milost tvoja biti sklona, i svjetlo tvoje bit će blizu srcu mojemu; i svako će cijenjenje samoga sebe, pa ma kako maleno bilo, potonuti i nestati zauvijek u dolini moga ništavila. Tamo mi pokazuješ mene što sam, što sam bio i kamo sam prispio, jer sam »ništica, a ne znam«.

Ako budem prepušten sam sebi, evo ništavila i same bijede; ako se pak brzo obazreš na mene, odmah postajem jak i ispunja me nova radost.

I veoma me čudi da me tako iznenada pridižeš i tako dobrostivo prigrljuješ dok sam po sebi uvijek težim prema dolje.

2. To čini tvoja ljubav koja me pretječe bez ikakvih zasluga, i dolazi mi u pomoć u tolikim potrebama, čuvajući me također od teških pogibelji i izbavljajući me (da pravo kažam) od nebrojenih zala.

Ljubeći naime sebe neuredno, upropastio same se; a tražeći samo tebe i ljubeći te čistom ljubavlju - našao sam istodobno i sebe i tebe, i iz ljubavi sam se snizio još dublje u ništavilo. Jer ti, preslatki, postupaš sa mnom preko svake moje zasluge; i iznad onoga što se usuđujem nadati ili moliti.

3. Budi blagoslovljen, Bože moj, jer premda sam nedostojan ikojega dobra, ipak tvoja plemenitost i beskrajna dobrota nikad ne prestaje dobro činiti i nezahvalnicima i onima koji su daleko zastranili od tebe.

Obrati nas k sebi da budemo zahvalni, ponizni i pobožni; jer ti si naš spas, snaga i hrabrost naša.

Glava 9

Sve valja upraviti k Bogu kao posljednjem cilju

Gospodin:

1. Sinko, ja moram biti tvoj vrhovni i posljednji cilj ako zaista želiš biti blažen.

Ova će nakana pročistiti tvoju sklonost, češće zlo usmjerenu na sebe i stvorove.

Jer ako tražiš samog sebe bilo u čemu, odmah malakšeš i veneš.

Moraš dakle sve u prvom redu upraviti k meni, jer sam ja onaj koji je sve dao.
Promatraj sve tako kako izvire iz najvišega dobra, i stoga valja sve svoditi na mene kao na svoj izvor.

2. Od mene malen i velik, siromah i bogataš kao iz živog izvora crpu vodu živu; i koji mi rado i drage volje služi, primit će milost za milost.

Tko se pak bude htio dičiti izvan mene ili uživati u kakvom ličnom dobru, neće se utvrditi u pravom veselju, niti će porasti u svom srcu, nego će doživjeti mnogostruku smetnju i stisku.

Ništa dakle dobra ne smiješ sebi pripisivati.

Niti pridijevati krepost kojemu čovjeku, nego sve pripisuj Bogu bez kojega čovjek nema ničega. Ja sam sve dao, ja te čitavoga želim imati natrag, pa tražim zahvalnost veoma strogo.

3. To je istina kojom se razgoni tašta slava.

I ako uđe u dušu nebeska milost i prava ljubav, neće biti onda nikakve zavisti, niti stiske srca, niti će imati posla osobna ljubav.

Božanska naime ljubav pobjeđuje sve i jača sve sile duše.

Ako budeš pametan, onda ćeš se samo u meni radovati, samo u mene ufati; jer »nitko nije dobar nego samo Bog« kojega moramo nadasve hvaliti i u svemu blagoslivljati.

Glava 10

Kad prezremo svijet slatko je služiti Bogu

Sluga:

1. Govorit ću opet, Gospodine, i neću šutjeti; govorit ću u uši Boga svoga, Gospodina svoga i Kralja svoga koji je na visini:

»O, kako je velika dobrota tvoja što je čuvaš za one koji te se boje!«

A što si istom za one koji te ljube? Što za one koji ti svim srcem služe?

Zaista je neiskazana milina promatrati tebe, a to dozvoljavaš onima koji te ljube.

Time si mi najviše pokazao milinu svoje ljubavi što si me stvorio kad me nije bilo; i kad sam lutao daleko od tebe, doveo si me natrag da ti služim; i zapovijedio si mi da te ljubim.

2. O, izvore vječne ljubavi što ću reći o tebi?

Kako bih mogao zaboraviti tebe koji si se dostojao sjetiti mene, pa i nakon što sam povenuo i uginuo? Učinio si milosrđe sluzi svojem preko svakog očekivanja i iskazao mi prijateljstvo i milost iznad svake zasluge. Što ću ti uzvratiti za tu milost? Nije naime svima dano da odrekavši se svega ostave svijet i provode redovnički život.

Zar je velika stvar da služim tebi komu je dužno služiti svako stvorenje?

Ne smije mi se činiti velikom stvari služiti tebi; nego mi se čini očito velikim i divljenja vrijednim da se dostojiš uzeti za slugu takvog siromaha i nedostojnog čovjeka i pridružiti ga svojim dragim slugama.

3. Evo sve je tvoje što god imam i čime god ti služim. A ipak je obratno: ti služiš više meni nego ja tebi.

Evo nebo i zemlja, koje si stvorio da služe čovjeku, stoje spremni i čine svaki dan što god si zapovjedio.

Pa i to izgleda malo, jer si čak i anđele obradio za službu čovjekovu.

Sve pak ovo nadvisuje što si se ti sam udostojao služiti čovjeku i što si mu obećao da ćeš mu dati samoga sebe.

4. Što ću ti dati za hiljade svih tih dobara?

Kamo sreće kad bih ti mogao služiti sve dane života svoga! Kamo sreće kad bih ti mogao barem jedan dan dostojno služiti!

Zaista ti si dostojan svake službe, svake časti i vječne hvale.

Ti si zaista Gospodin moj, a ja siromašni sluga tvoj koji sam ti dužan svim silama služiti, i nikada ne smijem prestati da hvalim tebe.

Tako hoću, tako želim; što god mi bude nedostajalo, to mi ti udostoji nadopuniti.

5. Velika je čast i velika slava: tebi služiti i sve prezreti poradi tebe.

Dobit će naime veliku milost koji se svojevoljno podvrgnu tvojoj nadasve svetoj službi. Naći će predivnu utjehu Duha Svetoga koji iz ljubavi prema tebi odbace svaku tjelesnu nasladu.

Postići će veliku slobodu duha koji idu uskim putem radi imena tvoga i napuste svaku svjetsku brigu.

6. O draga i mila službo Božja po kojoj čovjek zaista postaje slobodan i svet!
O sveti staležu redovničke službe koja čovjeka čini jednaka anđelima, Bogu ugodna, strašna đavlima, a svima vjernicima preporuke vrijedna!

O uvijek poželjna službo i vrijedna da se prigrli, kojom zaslužujemo najviše dobro i postajemo dionici radosti koja će trajati bez kraja!

Glava 11

Valja ispitivati i obuzdavati želje srca

Gospodin:

1. Sinko, moraš još mnogo toga naučiti čega nisi do sada dobro naučio.

Sluga:

A šta je to, Gospodine?

Gospodin:

Da svoju želju uskladiš potpuno s mojom voljom; i da ne ljubiš samoga sebe nego da željno težiš za ispunjenjem moje volje.

Želje te često raspaljuju i žestoko gone, ali ispituj se da li te više potiče moja čast ili tvoja vlastita korist.

Ako sam ja uzrok tvoje odluke, onda ćeš biti posve zadovoljan što god odredim; ako se pak tu skriva kakova osobna želja, eto to je ono što te smeta i pritište.

2. Pazi dakle da se ne upireš odviše na želju koja se porodila, a da ne pitaš mene; da se ne bi možda poslije morao kajati, i da ti se ne ogadi ono što ti se spočetka svidjelo i oko čega si kao dobra revnovao.

Ne valja naime odmah slijediti svaku sklonost koja se čini dobra; a niti odmah bježati od protivne sklonosti.

Korisno je katkada obuzdavati se i u dobrim nastojanjima i željama, da poradi silovitosti srca ne upadneš u rastresenost, da ne sablazniš druge kad se ne držiš reda, ili pak da se odmah ne smeteš i ne kloneš ako ti se drugi opru.

3. Kadšto se valja poslužiti silom i hrabro se oprijeti osjetnom nagonu, i ne paziti na to što bi tijelo htjelo, a što ne bi htjelo; nego valja više nastojati oko toga da se makar i protiv volje podvrgne duhu.

I valja ga tako dugo obuzdavati i siliti na posluh dokle god ne bude spremno na sve i dok se ne nauči biti s malim zadovoljno, a radovati se jednostavnosti i ne mrmljati ako mu što ne prija.

Glava 12

O pojmu strpljivosti i borbi protiv požuda

Sluga:

1. Gospode Bože, kako vidim veoma mi je potrebna strpljivost, jer se u ovom životu zbivaju mnoge protivštine.

Jer kako god se nastojao pobrinuti se za svoj mir, život moj ne može biti bez borbe i boli.

Gospodin:

2. Tako je, sinko!

No moja je želja da ne tražiš takvog mira koji bi bio bez kušnja, ili ne bi osjećao protivština; nego smatraj da si našao mir takođe i onda kad te budu mučile svakojake nevolje, i kad budeš stavljen na kušnju radi mnogih protivština.

Ako kažeš da ne možeš mnogo trpjeti, kako ćeš onda podnositi oganj u čistilištu?

Između dva zla valja uvijek odabrati manje.

Da uzmogneš dakle izbjeći budućim vječnim mukama nastoj ustrpljivo snositi radi Boga sadanje nevolje.

Misliš li da ljudi ovoga svijeta ništa ili malo trpe?

Nećeš takvo što naći makar tražio i među onima koji najviše uživaju.

Sluga:

3. Ali oni raspolažu s mnogo užitaka i slijede svoju volju; zato se ne obaziru puno na svoje jade.

Gospodin:

4. Neka je, recimo, tako da imadu što god žele: ali, što misliš kako će to dugo potrajati?

»Evo, proći će kao dim« oni koji su obilovali na ovom svijetu i neće ostati ni spomena prošlim radostima.

Pa i dok još živu, ne uživaju u njima bez gorčine i jada i straha.

Od iste naime stvari, odakle im dolazi veselje, stiže ih često i bolna kazna.

I pravo im biva; jer oni koji neuredno traže i slijede slasti, ne uživaju u njima bez sramote i gorčine.

O kako je svaki svjetski užitak kratak, kako je lažan, kako neuredan i sramotan!

Ali nažalost ne razumiju radi opojenosti i sljepoće; nego poput nijemih životinja za ono malo naslade raspadljivog života upadaju u smrt duše.
Ti dakle, sinko, »ne idi za požudama svojim i drži se daleko od pohota svojih«.

»Imaj svoju radost u Gospodu; on će ti ispuniti što ti srce želi«.

5. Jer ako se želiš istinski radovati i da te obilnije tješim; evo, u preziru svega što je svjetsko, i u odreknuću svakog prolaznog veselja, »bit će blagoslov tvoj« i primit ćeš obilatu utjehu.

I što se više otrgneš od svake zemaljske utjehe, toliko ćeš naći u meni milije i jače utjehe.

Ali isprvice nećeš je polučiti bez stanovite žalosti i mučne borbe.

Protivit će ti se ustaljena navika, ali će je pobijediti bolja navika.

Tijelo će mrmljati, ali će ga obuzdati revnost duha.

Podbadat će te i ljutiti stara zmija, ali će je molitva natjerati u bijeg; osim toga će joj i korisni rad uvelike spriječiti pristup.

Glava 13

O poslušnosti i poniznosti po primjeru Isusa Krista

Gospodin:

1. Sinko, tko nastoji izbjeći poslušnost, taj se lišava milosti: i tko ide za osobnim, gubi što je zajedničko.

Tko se rado i dragovoljno ne podvrgava poglavaru znak je da mu se tijelo još ne pokorava potpuno, nego se često buni i mrmlja.

Uči se dakle brzo podvrgavati svome poglavaru ako želiš upokoriti vlastito tijelo.

Jer se brže pobjeđuje vanjski neprijatelj ako unutarnji čovjek nije pokvaren.
Nema mučnijeg i goreg neprijatelja duše nego što si ti sada, kad se ne slažeš dobro s duhom.

Moraš na svaki način početi prezirati sebe ako hoćeš nadvladati tijelo i krv.
A jer sebe još uvijek neuredno ljubiš, zato se bojiš potpuno podložiti volji drugih.

2. Pa zar je nešto veliko ako se ti, koji si prah i ništica, podvrgneš čovjeku radi Boga, kad sam se ja, svemogući i Svevišnji, koji sam sve iz ničega stvorio, ponizno podvrgao čovjeku radi tebe?

Postao sam najponizniji i najzadnji od svih da ti svoju oholost uzmogneš pobijediti mojom poniznošću.

Uči se pokoravati, ti prahu zemaljski! Uči se ponizivati, ti zemlja i blato, i sagibati se pod nogama sviju. Uči se lomiti svoju volju i uvijek biti spreman na poslušnost.

3. Raspali se protiv sebe i ne trpi nadutost u sebi; nego se pokaži tako podložan i malen da mogu svi po tebi hodati i gaziti te kao blato na cesti.

Radi čega se imaš žaliti, bijedni čovječe?

Što imaš protusloviti, prljavi grešniče, onima koji ti prigovaraju, ti koji si toliko puta Boga uvrijedio i toliko puta pakao zaslužio?

Ali te je moje oko štedjelo, jer je bila dragocjena tvoja duša preda mnom; da spoznaš ljubav moju i da budeš uvijek zahvalan za moja dobročinstva; i da budeš rado spreman na poslušnost i poniznost, i da strpljivo podnosiš preziranje samoga sebe.

Glava 14

O razmatranju tajnih sudova Božjih, da se ne uzoholimo u dobru

Sluga:

1. Grme nada mnom sudovi tvoji, Gospode, i strahom i trepetom tresu se sve kosti moje, i veoma se prepala duša moja!

Stojim zapanjen; jer »ni nebesa nisu čista pred tobom«.

»Ako si na anđelima otkrio zloću« i nisi ih štedio, što će biti sa mnom?

»Zvijezde su pale s nebesa pa u što ću se ja pouzdati?

Oni čija su djela izgledala hvale vrijedna, pali su sasvim nisko; i one koji su se hranili kruhom anđeoskim, vidio sam gdje se vesele svinjskim mahunama.

2. Nema dakle nikakve svetosti ako ti, Gospode, povučeš svoju ruku. Ne koristi nikakva mudrost ako ti prestaneš upravljati.

Ne koristi nikakva hrabrost ako ti prestaneš čuvati. Nema nikakve sigurne čistoće ako je ti ne štitiš. Ne koristi nikakva vlastita straža ako nema tvoga svetoga čuvanja. Jer čim smo ostavljeni, utapljamo se i ginemo; a čim nas pohodiš, uspravljamo se i oživimo.

Nestalni smo doduše, ali nas ti učvršćuješ; mlitavi smo, ali nas ti oduševljavaš.

3. O, kako moram misliti o sebi samome ponizno i jadno! Kako se moram smatrati ništavnim ako mi se i čini da imam nešto dobra na sebi!

0, kako se duboko moram sniziti pod neistraživim sudovima tvojim, Gospode: gdje ne nalazim ništa drugo nego da sam ništica i ništa!

O neizmjerna silo! O more koje se ne da preplivati: gdje ne nalazim o sebi ništa do li u svemu ništicu!

Gdje je dakle pribježište slave? Gdje pouzdanje za umišljenu krepost?

Dubina sudova tvojih nada mnom progutala je svu moju taštu slavu.

4. Što je svako tijelo pred licem tvojim?

»Zar bi se glina proti lončaru mogla uznositi?

Kako se može uzdizati hvalisavošću čije je srce istinski podložno Bogu?

Čitav svijet neće naduti onoga koga je sebi podložila istina, niti će čija hvala uzdrmati onoga koji je svu svoju nadu utvrdio u Bogu.

Jer eto i svi oni koji hvale, svi skupa nisu ništa; nestat će ih skupa sa zvukom riječi. »Istina pak Gospodnja ostaje u vijeke«.

Glava 15

Kako se moramo držati i govoriti u svakoj poželjnoj stvari

Gospodin:

1. Sinko, ovako govori u svakoj stvari: Gospode, ako je tebi milo, neka ovo bude tako!

Gospode, ako je to tebi na čast, neka bude u ime tvoje!

Gospode, ako vidiš da će tako biti bolje, i prosudiš da će biti od koristi za mene, onda mi to daj, sebi na čast!

Ali ako prosudiš da će biti štetno za mene i da neće koristiti spasu moje duše, uzmi od mene takvu želju.

Nije naime svaka želja od Duha Svetoga, pa makar se čovjeku činila ispravnom i dobrom.

Teško je pravo rasuditi da li te nagoni dobar ili zao duh, da želiš ovo ili ono; ili te možda potiče tvoj vlastiti duh.

Mnogi su na koncu bili prevareni koji su spočetka mislili da ih vodi dobar duh.
2. Uvijek dakle sa strahom Božjim i s poniznošću srca valja željeti i moliti što god poželjenoga padne na um; a osobito sebe treba da se odrečeš i sve prepustiš meni govoreći: Gospode, ti znaš kako je bolje; neka bude ovo ili ono kako ti se svidi. Daj što hoćeš, i koliko hoćeš, i kad hoćeš.

Učini sa mnom kako znaš i kako ti se bolje svidi i kako će biti tebi više na čast.

Stavi me kamo hoćeš, i radi sa mnom slobodno.

U tvojoj sam ruci, vodi me naokolo i vrati kad hoćeš.

Evo, ja sam sluga tvoj, spreman na sve: jer ne želim živjeti sebi nego tebi; kamo sreće kad bih to mogao dostojno i savršenp!

Molitva za izvršenje volje Božje

3. Podaj mi, predobrostivi Isuse, svoju milost da sa mnom bude i radi i da sa mnom ustraje do konca.

Daj mi uvijek željeti i htjeti ono što je tebi milije i draže.

Tvoja volja neka bude moja, a moja volja neka uvijek slijedi tvoju i neka se s njom najbolje slaže.

Neka mi bude zajedničko s tobom htjeti i ne htjeti, samo što ti hoćeš ili nećeš.

4. Daj da umrem svemu što god je na svijetu; i radi tebe da mi bude milo ako me preziru i ako budem nepoznat na tom svijetu.

Daj mi iznad svega poželjnoga otpočinuti u tebi i srce svoje smiriti u tebi.

Ti si pravi mir srca, ti si jedini počinak; izvan tebe sve je tvrdo i nemirno.

»U tom ću miru, to jest u tebi jedinom, najvećem i vječnom dobru, spavati i počivati«. Amen.

Glava 16

Pravu utjehu moramo tražiti samo u Bogu

Sluga:

1. Što god mogu poželjeti ili pomisliti za svoju utjehu, ne očekujem toga ovdje nego u budućnosti.

Jer kad bih sam imao sve utjehe svijeta i kad bih mogao uživati sve radosti, sigurno je da ne bi mogle dugo trajati.

Stoga se nećeš moći, dušo moja, potpuno utješiti niti potpuno odmoriti osim u Bogu, tješitelju siromaha i podupiratelju poniznih.

Počekaj malo, dušo moja, počekaj božansko obećanje i imat ćeš obilje sviju dobara u nebu.

Ako odviše neuredno žudiš za vremenitim dobrima, izgubit ćeš vječna i nebeska.

Ne možeš se zasititi nikakvim vremenitim dobrom, jer nisi stvorena zato da njih uživaš.

2. Pa kad bi imala i sva stvorena dobra, ne bi mogla biti sretna i blažena; nego se sve blaženstvo i sreća sastoji u Bogu koji je sve stvorio: ne kakvu gledaju i hvale ljudi ljubitelji svijeta nego kakvu očekuju vjernici Kristovi, i katkada predosjećaju oni koji su duhovni i čista srca čija je domovina na nebu.

Tašta je i kratka svaka ljudska utjeha.

Blažena je i istinska ona utjeha koja dolazi iznutra od Istine.

Pobožan čovjek nosi posvuda sa sobom tješitelja Isusa i govori mu: Budi mi u pomoć, Gospodine Isuse, na svakom mjestu i u svako vrijeme.

To neka mi bude utjeha da volim rado biti bez svake utjehe.

Ako bi uzmanjkala tvoja utjeha, neka mi tvoja volja i pravedna kušnja bude najvećom utjehom. »Jer se nećeš uvijek gnjeviti, niti se dovijeka srditi«.

Glava 17

Svu brigu valja izručiti Bogu

Gospodin:

1. Sinko, pusti me da činim s tobom što hoću; ja znam što je za tebe korisno.

Ti misliš kako ljudi misle; ti osjećaš u mnogome kako te nagovara ljudska sklonost.

Sluga:

2. Gospode, istina je što kažeš. Veća je tvoja briga za mene, nego sva briga koju ja mogu voditi za sebe.

Odviše je naime prepušten slučaju tko svu svoju brigu ne prepusti tebi.

Gospode, čini sa mnom kako god ti se svidi, samo dok moja volja ispravna i odlučna ustraje uz tebe.

Jer ne može biti nego dobro što god učinio sa mnom.

Ako hoćeš da budem u tmini, budi blagoslovljen; ako hoćeš da budem u svjetlu, opet budi blagoslovljen.

Ako se udostojiš tješiti me, budi blagoslovljen; a ako hoćeš da budem u tuzi, budi isto tako blagoslovljen!

Gospodin:

3. Sinko, tako se moraš držati ako hoćeš hodati sa mnom.

Moraš biti isto tako spreman na patnju kao i na veselje.

Moraš isto tako rado biti ubog i siromah kao i u izobilju bogat.

Sluga:

4. Gospode, rado ću trpjeti za te što god budeš želio da me zadesi. Jednako ću rado primiti iz tvoje ruke dobro i zlo, slatko i veselo i žalosno; i za sve što god me zadesi, zahvaljivat ću ti.

Čuvaj me od svakoga grijeha pa se neću bojati ni smrti ni pakla.

Ako me samo ne odbaciš navijeke i ne izbrišeš iz knjige života, neće mi škoditi kakva god me nevolja snašla.

Glava 18

Vremenite nevolje valja ravnodušno podnositi po primjeru Kristovu

Gospodin:

1. Sinko, ja sam sišao s neba radi tvoga spasenja; poprimio sam tvoje nevolje, ne iz nužde nego jer me je gonila ljubav; da se učiš strpljivosti i da rado podnosiš vremenite nevolje.

Jer od časa moga rođenja pa do smrti na križu nije mi manjkalo boli.

Osjećao sam veliku nestašicu vremenitih dobara, čuo sam često mnoge tužbe protiv sebe, podnosio sam rado ruganja i sramotu, za dobročinstva sam primio nezahvalnost, za čudesa hule, za pouku ukore.

Sluga:

2. Gospode, jer si ti bio strpljiv u svom životu, ispunjavajući u tom najviše zapovijedi Oca svojega, dostojno je da i ja bijedni grešnik prema volji tvojoj strpljivo snosim sebe, i dok budeš htio da nosim breme raspadljivog života za svoj spas.

Jer iako osjećam sadanji život kao težak, ipak je tvojom milošću postao vrlo zaslužnim, i po primjeru tvome i tragu tvojih svetaca slabima snošljiviji i odličniji.

Ali i mnogo utješniji nego nekoć u Starom Zavjetu kad su vrata nebeska bila zatvorena i kad se put u nebo činio nepoznatim, te ih se tako malo staralo da traži kraljevstvo nebesko.

Ali niti oni, koji su tada bili pravedni i koji su se imali spasiti, prije tvoje muke i svete smrti nisu mogli ući u kraljevstvo nebesko.

3. O koliko ti moram zahvaljivati što si se udostojao meni i svima vjernicima pokazati pravi i dobar put u vječno kraljevstvo svoje!

Jer tvoj život je naš put, i po svetoj strpljivosti dolazimo k tebi koji si kruna naša.

Da ti nisi išao pred nama i poučio nas, tko bi htio poći tim putem? Jao, koliki bi ostali daleko straga da nisu vidjeli tvojih sjajnih primjera!

Jer evo, još smo mlitavi, premda smo čuli o tolikim tvojim čudesima i nauci; a što bi bilo kad ne bismo imali toliko svjetla da te uzmognemo slijediti?

Glava 19

O podnošenju nepravda, i tko je istinski strpljiv

Gospodin:

1. Što govoriš, sinko? Prestani se žaliti i pogledaj muku moju i drugih svetaca.

»Još se nisi opirao do krvi«. Malo je što ti trpiš u poredbi s onima koji su tako mnogo pretrpjeli, tako jako bili iskušani, u tako teškoj nevolji bili, tako mnogostruko prokušani i izmučeni.

Moraš dakle dozvati sebi u pamet teže muke drugih da lakše snosiš, svoje koje su sasvim neznatne.

Pa ako ti se ne čine sasvim neznatne, pripazi da i u tomu nije kriva tvoja nestrpljivost.

No bilo da su velike ili male, nastoj sve strpljivo podnositi.

2. Koliko se bolje spremiš za stradanje, toliko mudrije radiš i više zaslužuješ; lakše ćeš također podnositi marljivo uvježbanim duhom.

Ne reci: ne mogu toga trpjeti od takvog čovjeka, niti mogu podnositi takva šta; nanio mi je tešku štetu, predbacuje mi čega nisam nikada mislio; no od drugoga ću rado trpjeti i smatrati da moram trpjeti. Luda je takva misao koja ne gleda na krepost strpljivosti, niti na to tko će je okrenuti, nego više gleda na osobe i nanesene uvrede.

3. Nije istinski strpljiv koji neće trpjeti nego koliko se njemu bude činilo pravo i od kog mu se bude svidjelo.

Istinski pak strpljiv ne gleda, koji ga čovjek muči; da li njegov poglavar, da li njemu jednak ili niži; da li dobar i svet čovjek, ili opak i nedostojan.

Nego bez razlike, što god ga i koliko god protivna zadesi od bilo kojeg stvorenja, sve to zahvalno prima iz ruke Božje i smatra za golemi dobitak; jer kod Boga ništa, ma kako maleno bilo, ali ako je za Boga pretrpljeno, neće moći ostati bez zasluge.

4. Budi dakle spreman na borbu ako želiš da budeš pobjednik.

Bez borbe nećeš polučiti krune strpljivosti.

Ako ne želiš trpjeti, nije ti stalo da budeš okrunjen.

Ako pak želiš da budeš okrunjen, onda se muževno bori, strpljivo podnosi. Bez rada se ne dolazi do počinka, bez borbe se ne dolazi do pobjede.

Sluga:

5. Gospode, neka mi bude moguće po milosti što mi se čini nemoguće po naravi!

Ti znaš da malo mogu trpjeti, da brzo postajem malodušan kad se pojavi kakva neznatna protivština.

Neka mi svaka nevolja radi imena tvojega postane mila i poželjna; jer trpjeti i mučiti se radi tebe vrlo je spasonosno mojoj duši.

Glava 20

Priznaj da si slab i da je ovaj život bijedan

Sluga:

1. »Priznat ću nepravdu svoju«; priznat ću tebi, Gospodine, slabost svoju.

Često je mala stvar koja me obara i ožalošćuje.

Odlučim da ću junački raditi, a kad dođe mala kušnja, onda sam u velikoj stisci.

Katkada je vrlo neznatna stvar koja mi uzrokuje tešku kušnju.

I kad smatram da sam donekle siguran, jer napasti ne osjećam, nađem se katkada gotovo svladanim i od lakoga daha.

2. Vidi dakle, Gospodine, poniznost moju i slabost moju tebi svestrano poznatu.

Smiluj se i »izbavi me od blata, da se ne udavim« i da ne ostanem zauvijek zabačen.

Ono što me tako često muči i posramljuje pred tobom, jest što sam tako nestalan i slab da se oprem strastima.

Pa i ako me ne dovode do pristanka, ipak mi je mučna i teška njihova navala, i gadi mi se veoma živjeti tako svaki dan u borbi.

Odatle mi biva jasna moja slabost što odurne slike mašte mnogo lakše dolaze nego prolaze.

3. O da bi, silni Bože Izraelov, revnitelju vjernih duša, pogledao na muku i bol sluge svojega i bio uz njega u svemu što god poduzme!

Ojačaj me nebeskom snagom, da ne bi prevladao stari čovjek: bijedno tijelo koje još uvijek nije podvrgnuto duhu; tijelo protiv kojega se moram boriti dokle god dišem u ovom jadnom životu.

Jao, kakav je to život gdje ne manjkaju nevolje i bijeda, gdje je sve puno zamki i neprijatelja.

Jer tek što jedna nevolja ili kušnja prođe, druga nadolazi; pa dok još traje i prva borba, nadolaze već mnoge druge i to iznenada.

4. Pa kako možemo i ljubiti život skopčan s tolikim gorčinama, podvrgnut tolikim nesrećama i bijedama?

Kako se može i zvati životom kad rađa tolikim smrtima i kugama?

Pa ipak ga mnogi ljube i nastoje se u njemu veseliti.

Često prigovaramo svijetu da je lažan i tašt, a ipak ga ne ostavljamo lako, jer su požude tijela odviše jake. Ali jedno nas nagoni da ga ljubimo, a drugo da ga preziremo.

Na ljubav nas svijeta nagoni požuda očiju, požuda puti i oholost života; ali kazne i bijede koje ih slijede, rađaju mržnjom i ogavnošću prema svijetu.

5. Ali nažalost opaka naslada pobjeđuje srce odano svijetu da smatra slašću robovati sjetilima; jer miline Božje i unutarnji čar kreposti nije niti vidjelo niti kušalo.

Oni pak koji potpuno preziru svijet i trude se živjeti Bogu u svetoj stegi, tima nije nepoznata božanska slast, obećana onima koji se doista ođrekoše svijeta i jasnije vide kako je svijet u teškoj zabludi i kako se na razne načine vara.

Glava 21

Valja tražiti mir u Bogu nad sva dobra i darove

Sluga:

1. Nadasve i u svemu počivat ćeš, dušo moja, uvijek u Gospodinu, jer je on vječni počinak svetaca. Daj mi, preslati i premili Isuse, počivati u tebi nad svako stvorenje, nad svaki spas i ljepotu, nad svaku slavu i čast, nad svaku moć i dostojanstvo, nad svaku znanost i umovanje, nad sve bogatstvo i umjetnost, nad svako veselje i klicanje, nad svaki dobar glas i pohvalu, nad svaku milinu i utjehu, nad svaku nadu i obećanje, nad svaku zaslugu i želju, nad sve darove i poklone koje možeš dati i pružiti, nad svaku radost i slavljenje, koje duša može shvatiti i oćutjeti, napokon nad anđele i arkanđele i nad svu vojsku nebesku, nad sve vidljivo i nevidljivo i nad sve što nisi Ti, Bože moj!

2. Jer si ti, Gospode Bože moj, najbolji od svega, ti jedini najviši, ti jedini najmoćniji, ti jedini najdovoljniji i najpuniji, ti jedini najmiliji i najutješniji, ti jedini najljepši i najljubežljiviji, ti jedini najplemenitiji i najslavniji od svega, u kome sva dobra zajedno i savršeno jesu, uvijek su bila i bit će! Zato je premalo i nedovoljno što god mi daruješ osim sebe ili što god o sebi objaviš ili obećaš, ako tebe ne vidim i potpuno ne zadobijem.

Jer ne može srce moje zbilja istinski počivati niti biti posve zadovoljno, ako ne počine u tebi i ako se ne izdigne nad sve darove i svako stvorenje.

3. O premili moj zaručniče, Isuse Kriste, ljubitelju prečisti, gospodaru svega stvorenja: tko će mi dati krila istinske slobode da poletim i počinem u tebi?
O kad će mi biti dozvoljeno da se sasvim bavim s tobom i vidim kako si sladak, Gospode Bože moj?

Kad ću se potpuno sabrati u tebi da od ljubavi tvoje ne znam više za sebe, nego samo za tebe, iznad svakog shvaćanja i načina, na način koji nije svima poznat?

Sada pak često uzdišem i svoju nesreću bolno nosim. Jer nailazim na mnoga zla u ovoj dolini bijede koja me često smetu, ražaloste i zastiru oblakom; češće me smetaju i rastresaju, privlače i zapliću da ne mogu slobodno k tebi i da ne uživam u dragim zagrljajima s kojima uvijek raspolažu blaženi duhovi. Neka te gane moj uzdah i mnogostruka žalost na zemlji.

4. O Isuse, sjaju vječne slave, utjeho lutajuće duše, k tebi su upravljena usta moja bez glasa i govori ti moja šutnja.

Dokle će još krzmati da dođe Gospodin moj? Neka dođe k meni siromašku svome i razveseli me. Neka ispruži ruku svoju i izbavi mene bijednika od svake tjeskobe. Dođi, dođi; jer bez tebe neće biti veselog ni jednog dana ni časa; jer si ti radost moja i bez tebe je prazan stol moj.

Bijedan sam i na neki način utamničen i opterećen okovima dok me ne okrijepiš svjetlom svoje prisutnosti i ne povratiš mi slobodu i ne pokažeš mi ljubezno lice svoje.

5. Neka drugi traže mjesto tebe što god hoće; meni se međutim ništa ne sviđa i ništa mi se neće svidjeti nego samo ti, Bože moj, nada moja i vječni spas.

Neću šutjeti, neću prestati moliti dok se ne povrati milost tvoja i dok mi ne progovoriš u nutrini.

Gospodin:

6. Evo me! Evo me kod tebe, jer si me zazvao. Tvoje suze i želja duše tvoje, tvoje poniženje i skrušenost srca sklonili su me i doveli k tebi.

Sluga:

7. I rekoh: Gospodine, zazvah te i zaželio sam te uživati, spreman prezreti sve poradi tebe. Jer ti si me prije potakao da te tražim.

Budi dakle blagoslovljen, Gospode, »jer si učinio ovo dobro sluzi svojemu« prema veličini milosrđa svojega.

Što ima drugo da kaže sluga tvoj pred tobom nego da se veoma ponizi pred tobom, sjećajući se uvijek vlastite opačine i niskosti?

Nema naime sličnoga tebi među svim krasotama neba i zemlje.

Tvoja su djela vrlo dobra, sudovi tvoji istinski i tvoja providnost upravlja sve. Neka ti dakle bude hvala i slava, o Oče Mudrosti, neka te hvale i blagoslivlju moja usta, moja duša, a istodobno i sva stvorenja.

Glava 22

O sjećanju na mnogobrojna dobročinstva Božja

Sluga:

1. Otvori, Gospode, srce moje zakonu svojemu i uči me hodati putem zapovijedi tvojih.

Daj mi spoznati volju tvoju i sjećati se s velikim poštovanjem i marljivim razmatranjem kako općenitih tako i posebnih tvojih dobročinstava; da ti uzmognem odsada dostojno zahvaljivati.

Zaista znadem i priznajem da ti ni za najmanju stvarcu ne mogu dostojno zahvaliti. Manji sam od svih primljenih dobara; i kad gledam na tvoju plemenštinu, ponestaje mi daha pred njezinom veličinom.

2. Što god imamo, bilo na tijelu bilo na duši, i što god posjedujemo izvana ili iznutra, po naravi ili vrhunaravno - tvoja su dobročinstva; i hvale tebe, dobročinitelja, blagoga i dobroga, od koga smo primili sva dobra. Pa makar je jedan primio više, a drugi manje, ipak je sve tvoje i bez tebe ne možemo imati niti ono što je najmanje.

Onaj koji je primio više ne može se dičiti svojom zaslugom, niti se uzdizati nad druge, niti se rugati nižemu; jer je onaj veći i bolji koji sebi manje pripisuje i koji je u zahvaljivanju ponizniji i vjerniji. I tko se smatra gorim od svih i drži se za nedostojnijega, taj je prikladniji da dobije veće milosti.

3. Tko je pak manje primio, ne smije se žalostiti niti srditi, niti zavidjeti bogatijemu; nego mora više gledati na tebe; i hvaliti nadasve tvoju dobrotu, koja tako obilato, tako badava i rado, ne gledajući tko je tko, dijeli svoje darove.

Sve je od tebe, zato te valja u svemu hvaliti. Ti znadeŠ što je korisno kome darovati; i zašto ovaj ima manje, a onaj više.

0 tome nije odlučivati nama nego tebi kod kojega su utvrđene zasluge pojedinaca.

4. Stoga, Gospode Bože, smatram takođe za veliko dobročinstvo ako nemam mnogo onoga odakle - izvana i prema ljudskom shvaćanju - izvire hvala i slava. I stoga kad netko promatra siromaštvo i bijedu svoje osobe, ne samo da ne smije radi toga osjećati jada ili žalosti ili malodušnosti, nego naprotiv utjehu i veliko veselje; jer si ti, Bože, siromašne i ponizne i od ovoga svijeta prezrene izabrao sebi za pouzdanike i prijatelje.

O tome svjedoče sami tvoji apostoli koje si »postavio za prvake nad svom zemljom«. Bez ikakve žalbe živjeli su na svijetu; tako ponizni i priprosti, bez svake zlobe i lukavštine, da su se veselili što »mogu trpjeti pogrde radi tvoga imena«; i veoma su rado primali ono od čega svijet zazire.

5. Ništa dakle ne smije onoga koji te ljubi i pozna tvoja dobročinstva, tako veseliti kao to da je tvoja volja u njemu i ono što se tebi svidjelo odrediti odvijeka.

Mora biti posve zadovoljan i utješen da isto tako voli biti najmanji kao što tko drugi želi biti najveći.

I bit će tako miran i zadovoljan s najzadnjim mjestom kao da je na prvom.
Prezren i odbačen, bez ikakvog imena i glasa, bit će kao da je od drugih časniji i veći na svijetu.

Jer tvoja volja i ljubav za tvoju čast moraju nadvisiti sve: i moraju ga više tješiti i više mu se sviđati nego sva dobročinstva koja su mu dana ili će mu se dati.

Glava 23

Četiri stvari, koje donose veliki mir

Gospođin:

1. Sinko, sad ću te poučiti o putu mira i prave slobode.

Sluga:

2. Učini, Gospodine, kako kažeš, jer volim o tome slušati.

Gospodin:

3. Nastoj, sinko, radije vršiti tuđu volju nego svoju.

Uvijek radije imaj manje nego više. Traži uvijek niže mjesto i svima se podvrgni.

Želi uvijek i moli da se volja Božja na tebi potpuno ispuni.

Evo, takav čovjek ulazi u krajeve mira i pokoja.

Sluga:

4. Gospode, taj tvoj kratak govor sadrži u sebi mnogo savršenstva. Malen je obzirom na broj riječi, ali pun značenja i bogat plodom. Kad bih ga vjerno slijedio, ne bih se smio tako lako smesti.

Jer kad god osjetim da sam nemiran i potišten, vidim da sam odstupio od te nauke. Ali ti, koji sve možeš i uvijek ljubiš napredak duše, umnoži mi milost da mogu postupati po tvojoj nauci i postići svoje spasenje.

Molitva protiv zlih misli

5. Gospode Bože moj, »ne udalji se od mene; Bože moj, u pomoć mi pohitaj«.
Jer evo navališe na me razne misli i veliki strah mučeći dušu moju. Kako ću proći bez ozljede? Kako ću ih svladati?

6. »Ja ću - veliš - ići pred tobom, i poniziti veličine zemaljske«. Otvorit ću vrata tamnice i otkrit ću ti duboke tajne.

7. Učini, Gospode, kao što govoriš, i neka pobjegnu ispred lica tvojega sve opake misli.

To je moja nada i jedina utjeha uteći se u svakoj nevolji k tebi, u tebe se pouzdati, zazvati te iz dubine srca i strpljivo očekivati tvoju utjehu.

Molitva za prosvjetljenje duha

8. Prosvijetli me, Isuse dobri, sjajem unutarnjeg svjetla i otjeraj iz stana srca mojega svaku tminu. Obuzdaj mnoge prestupke i ukloni silovite napasti. Bori se odlučno za me i potjeraj divlje zvjeri, to jest zamarane požude; da budem miran u kreposti tvojoj i da odjekne izobilna hvala tebi u svetome dvoru, to jest u čistoj savjesti. Zapovjedi vjetrovima i olujama; reci moru »umiri se« i sjevernom vjetru »ne puši«; i nastat će velika tišina.

9. »Pošalji svjetlo svoje i istinu« da svijetle nad zemljom, jer ja sam zemlja pusta i prazna dok me ne prosvijetliš.

Izlij odozgo milost, natopi srce moje nebeskom rosom, pusti vodu pobožnosti da natopi lice zemlje i proizvede obilat i najbolji plod.

Podigni duh, pritisnut težinom grijeha, i usmjeri sve moje želje prema nebeskim stvarima da, okusivši milinu nebeske sreće, zamrzi misliti na zemaljštinu.

10. Ugrabi me i otrgni me od svake prolazne utjehe i kojeg stvorenja, jer ništa stvoreno nije u stanju potpuno zadovoljiti moju čežnju i utješiti me.

Priveži me uz sebe nerazrješivim vezom ljubavi, jer si ti jedini dovoljan onome koji ljubi, a bez tebe je sve bezvrijedno.

Glava 24

Valja se kloniti znateželjnog ispitivanja o tuđem životu

Gospodin:

1. Sinko, ne budi znatiželjan, niti se bavi nepotrebnim brigama.

»Što je tebi do ovoga ili onoga? Ti hajde za mnom«.

Što spada na te da li je onaj ovakav ili onakav, ili da li ovaj tako i tako radi ili govori?

Ti ne moraš odgovarati za druge nego ćeš polagati račun za sebe. Čemu se dakle uplićeš?

Evo, ja poznajem sve i vidim sve što se zbiva pod suncem, i znam kako je s kime, što misli, što hoće i kamo smjera njegova nakana. Sve valja dakle povjeriti meni; a ti lijepo ostani na miru i pusti nemirnjaka raditi što ga je volja.

Odgovarat će za sve što god bude učinio ili rekao, jer mene ne može prevariti.

2. Neka te ne muči briga za veliko ime, jer je to samo sjena; a niti za prijateljstvo mnogih, ni da li te ljudi ljube.

To rađa samo rastresenošću i velikom tminom srca.

Rado bih ti progovorio riječ i otkrio tajne kad bi marljivo pazio na moj dolazak i otvorio mi vrata srca. Budi na oprezu i bdij u molitvama pa se ponizi u svemu.

Glava 25

U čemu se sastoji stalni mir srca i pravi napredak

Gospodin:

1. Sinko, rekao sam: »Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem: ne dajem ga kao što svijet daje«. Svi žele mir; ali se svi ne brinu za ono što dovodi do pravoga mira.

Mir je moj s onima koji su blaga i ponizna srca.

Tvoj će mir biti u mnogoj strpljivosti. Ako me budeš slušao i slijedio glas moj, uživat ćeš veliki mir.

Sluga:

2. Što mi dakle valja činiti?

Gospodin:

3. Pazi na sebe u svakoj stvari što činiš i što govoriš; i svu svoju nakanu usmjeri na to da omiliš jedino meni i da izvan mene ništa ne želiš i ne tražiš.
Ali ni o riječima ili djelima drugih ne sudi nepromišljeno, niti se miješaj u stvari, koje na tebe ne spadaju; i onda ćeš se rijetko ili malo uznemiriti.
Ali ne oćutjeti nikada nikakve smutnje i ne podnositi nikakve tegote srca ili tijela, to nije moguće u ovom životu nego to spada na vječni mir.

Nemoj dakle misliti da si polučio pravi mir ako ne oćutiš nikakve poteškoće; niti da je sve dobro onda ako nemaš nikakvoga protivnika; niti da je sve savršeno onda kad sve biva po tvojoj volji.

A ne smatraj se nečim velikim ni kad si veoma pobožan, ili se ugodno ćutiš; jer se po tom ne prepoznaje pravi ljubitelj kreposti, niti se u tome sastoji napredak i savršenstvo čovjekovo.

Sluga:

 

4. U čemu je dakle, Gospodine?

Gospodin:

5. U tom da se svim srcem svojim predaš u volju Božju; ne tražeći ono što je tvoje ni u malom ni u velikom, ni sada ni u vječnosti; tako da jednakim srcem ustraješ zahvaljujući Bogu i u sreći i nesreći važući sve jednakom vagom.

Ako i postaneš tako jak i strpljiv u nadi da budeš spreman u svome srcu još i na veće patnje, kad ostaneš bez unutarnje utjehe te se ne budeš pravdao kao da ne bi smio ovo i ovoliko trpjeti, nego mene u svim odlukama mojim proglasiš pravednim i smatraš svetim: onda hodaš istinskim i pravim putem mira. I možeš se pouzdano ufati da ćeš opet u slavi i radosti gledati moje lice.

Pa ako dođeš do potpunog preziranja samoga sebe, znaj da ćeš onda uživati obilati mir koliko je to za života na zemlji moguće.

Glava 26

O uzvišenosti slobode duha, koja se postizava više poniznim molitvama nego učenjem

Sluga:

1. Gospode, to je značajka savršenoga čovjeka da nikada ne odvrati dušu od promatranja nebeskih stvari, i da među mnogim brigama živi kao bez brige, ne iz kakove lijenosti nego po nekom pravu slobodnoga duha koji ne prianja neurednom sklonošću uz nijedno stvorenje.

2. Molim te, preblagi Bože moj, sačuvaj me od briga ovoga života da se odviše ne zapletem; od mnogih potreba tijela da me ne zarobi pohota, od svih duševnih zapreka da slomljen nevoljama ne postanem malodušan.

Ne kažem da me sačuvaš od onih stvari koje svim srcem traži svjetska taština; nego od ovih bijeda koje dušu sluge tvojega pod skupnim prokletstvom čovječanstva bolno opterećuju i sprečavaju da ne može polučiti slobode duha onoliko koliko bi to htio.

3. O Bože moj, neiskazana milino, obrati mi u gorčinu svaku tjelesnu utjehu koja me odvraća od ljubavi prema vječnim dobrima i vabi na nesreću k sebi pod vidom nekog vremenitog veselja.

Neka me ne svlada, Bože moj, neka me ne svlada tijelo i krv, neka me ne prevari svijet i kratkotrajna slava njegova, neka mi ne podmetne nogu đavao i njegova lukavština.

Daj mi snage da se oduprem, strpljivosti da podnosim, postojanosti da ustrajem. Daj mi umjesto svih svjetovnih utjeha ono preblago pomazanje duha tvoga, a umjesto putene ljubavi ulij mi ljubav prema imenu tvojemu.

4. Evo: jelo, pilo, odijelo i sva ostala sredstva koja su potrebna za uzdržavanje tijela, teret su revnome duhu. Daj nam se umjereno služiti takvim okrepama, a ne da se zapletemo u njih od prevelike žudnje. Ne smijemo svega odbaciti, jer moramo podržavati život; ali tražiti više nego što je potrebno i što više godi zabranjuje nam sveti zakon; jer bi se inače tijelo uzoholilo protiv duha.

Neka me dakle u tom, molim, ruka tvoja ravna i poučava da ne prekoračim granice.

Glava 27

Samoljubljenje nas odvraća od najvišeg dobra

Gospođin:

1. Sinko„ moraš dati sve za sve i da ništa ne bude tvoje.

Znaj da ti samoljublje više škodi nego sve drugo na svijetu. Kako koju stvar zavoliš i uzljubiš, tako ona više ili manje prione uza te.

Ako tvoja ljubav bude čista, jednostavna i sređena, onda te stvari neće zarobiti.

Nemoj žuditi za onim čega ne smiješ imati; nemoj imati ono što ti može smetati i lišiti te unutarnje slobode. Čudno je da se svim srcem ne povjeriš meni sa svime što možeš poželjeti ili imati.

2. Čemu se izjedaš nepotrebnom žalošću?

Zašto se umaraš suvišnim brigama? Drži se moje volje i nećeš trpjeti nikakve štete. Ako tražiš ovo ili ono, i hoćeš biti sad ovdje, sad ondje, radi svoje koristi i ugodnosti, nećeš nikada biti miran ni bez brige, jer će se u svakoj stvari naći kakav nedostatak i na svakom će ti se mjestu tkogod protiviti.

3. Ne pomaže nam dakle ako koju stvar stečemo ili umnožimo izvana, nego naprotiv ako je prezremo i s korijenom izbacimo iz srca.

To pravilo ne vrijedi samo za blago i bogatstvo, nego i za čast i za taštu slavu, jer i sve to nestaje sa svijetom.

Položaj pruža malo zaštite ako ti manjka revnost duha; i neće dugo potrajati onaj izvanjski mir koji si stekao ako nema pravoga temelja u raspoloženju srca, to jest ako se ne osloniš na mene. Vanjštinom se možeš promijeniti, ali ne poboljšati. Jer kad se pruži prilika i poslužiš se njome, naići ćeš na ono od čega si bježao, čak i još više.

Molitva za očišćenje srca i za nebesku mudrost

4. Utvrdi me, Gospode, po milosti Duha Svetoga!

Podaj mi snage da ojačam u unutarnjosti i da svoje srce lišim svake nepotrebne brige i stiske, te da me ne zavedu razne želje za bilokakvom nevrijednom ili dragocjenom stvari; nego sve da promatram kao prolazno i sebe kao prolaznoga skupa s njima. Jer ništa nije trajno pod suncem gdje je sve taština i muka za dušu.

O kako je mudar koji tako gleda na stvari!

5. Daj mi, Gospode, nebesku mudrost da se naučim tebe nadasve tražiti i nalaziti, nadasve osjećati i ljubiti, a ostalo, po zakonu tvoje mudrosti, shvatiti kako jest.

Daj da se razborito klonem laskavaca, a strpljivo podnosim protivnika; jer je velika mudrost ne dati se pokolebati od svakoga vjetra riječi i ne poslušati Sirenu koja laskajući vabi na zlo, onda se sigurno hoda započetim putem.

Glava 28

Protiv klevetničkih jezika

Gospodin:

1. Sinko, neka ti ne bude teško ako neki zlo misle o tebi te govore što ne bi rado čuo. Ti moraš još gore misliti o sebi i ne smatrati nikoga slabijim od sebe. Ako živiš kao unutarnji čovjek, onda nećeš mnogo vagati riječi koje lete. Nije mala mudrost šutjeti u pravo vrijeme i dušom se obratiti k meni pa se ne dati smesti ljudskim prosuđivanjem.

2, Neka ne bude tvoj mir u ustima ljudi: bilo naime da o tebi sude dobro ili zlo, nisi ti zato postao drugi čovjek. Gdje je pravi mir i prava slava? Zar nije u meni! Tko ne teži za tim da se ljudima svidi, i niti se ne boji, da im se omrzi, taj će uživati mnogo mira. Iz neuredne ljubavi i taštoga straha rađa se sav nemir srca i sva rastresenost sjetila.

Glava 29

Kako valja zazivati i slaviti Boga kad navali kušnja

Sluga:

1. »Budi ime tvoje, Gospode, blagoslovljeno do vijeka«, što si htio da ova napast i nevolja dođe na mene. Ne mogu joj izbjeći, nego se moram k tebi uteći da me pomogneš i svedeš je na dobro. Gospode, sad sam u nevolji i nije dobro srcu mojemu, nego me mnogo muči sadanja patnja. I sada, Oče ljubljeni, što ću reći? Nahrupila je na me tjeskoba. »Izbavi me iz ovoga časa«. Ali zato dođoh u ovaj čas, »da se ti proslaviš« kad budem veoma ponižen i kad me ti oslobodiš. »Udostoj se, Gospode, izbaviti me«, jer što mogu ja siromah učiniti i kamo ću ići bez tebe? Daj mi, Gospode, strpljivosti i ovaj put. Pomozi me, Bože moj, i neću se bojati ma koliko bio pritisnut!

2. I što ću međutim reći? »Gospode, neka bude volja tvoja«. Ja sam zbilja zaslužio biti u nevolji i teškoći.

Moram dakako trpjeti; i kamo sreće da bih trpio strpljivo dok prođe oluja i bude bolje.

A moćna je, Svemogući, ruka tvoja da i ovu kušnju uzmeš od mene i ublažiš njezin bijes te da posve ne podlegnem; kako si i prije češće radio sa mnom, Bože moj, milosrđe moje!

I što je meni teže, to je tebi lakše »ova promjena desnice Svevišnjega«.

Glava 30

O traženju Božje pomoći i pouzdanju da ćemo opet zadobiti milost

Gospodin:

1. Sinko, ja sam Gospod, »zaštita u dan tjeskobe«. Dođi k meni kad ti ne bude dobro. Najviše sprečava božansku utjehu to što se kasno daješ na molitvu.
Jer prije nego mene revno zamoliš, ti tražiš u međuvremenu mnoge utjehe i tješiš se izvanjskim stvarima. Stoga se događa da sve malo koristi dok ne opaziš da sam ja onaj koji izbavljam one što se ufaju u me, te da izvan mene nema sigurne pomoći ni korisna savjeta ni trajnoga lijeka.

Nego, pošto si nakon oluje došao k sebi, oporavi se u svjetlu smilovanja mojih; jer sam blizu (govori Gospodin) da obnovim sve, ne samo potpuno nego i obilato i dovoljno.

2. Zar je meni išta teško? Ili ću biti sličan onome koji govori, a ne čini? Gdje je vjera tvoja ?

Stoj čvrsto i ustrajno. Budi odvažan i hrabar junak, primit ćeš utjehu u svoje vrijeme. Čekaj me, čekaj; doći ću i ozdravit ću te.

Napast je koja te muči i lud je strah koji te plaši. Čemu zabrinutost za ono što će biti u buduće, osim da se još više žalostiš?

»Dovoljno je svakom danu njegova zla«. Ludo je i beskorisno uznemirivati se ili veseliti za budućnost, jer se ona možda nikada i neće ostvariti.

3. Ali to je ljudski: dati se zavarati takvim utvarama a pogotovo je znak slaboga duha: dati se tako lako zavesti došaptavnjem neprijatelja. On se naime ne brine da li je koga nasamario i prevario istinom ili lažju, da li ljubavlju prema sadanjim stvarima ili strahom pred budućim događajima.

Neka se dakle ne straši tvoje srce i neka ne strepi. Vjeruj u me i imaj pouzdanje u moje milosrđe.

Kad misliš da si daleko od mene, često sam ti veoma blizu. Kad misliš da je gotovo sve propalo, onda često postoji prilika da se postigne dobitak.
Nije sve izgubljeno kad se dogodi što protivno. Ne smiješ suditi po sadanjem osjećaju niti tako shvatiti i primiti kakvu poteškoću - odakle god - kao da je ponestalo svake nade za spas.

4. Ne smatraj se posve napuštenim, makar ti za neko vrijeme pošaljem kakvu nevolju, ili ti uskratim žuđenu utjehu; jer se tako ide u kraljevstvo nebesko.
I bez sumnje više koristi i tebi i ostalim slugama mojim da vas muče protivštine nego da imate sve po volji.

Ja poznam skrivene misli; jer je veoma korisno za tvoj spas da katkada ostaneš bez utjehe, kako se ne bi možda uzoholio dobrim uspjehom i kako se ne bi pokušao dopasti samome sebi u onom što nisi. Što sam dao, mogu oduzeti - i opet vratiti kad mi se svidi.

5. Kad dadem, moje je; kad uzmem, nisam uzeo tvojega; jer je od mene »svaki dobar dar i svaki savršeni poklon«. Ako pripustim na te poteškoću ili kakvu god protivštinu, nemoj se ljutiti i neka ne klone srce tvoje. Ja mogu brzo pomoći i svaki jad pretvoriti u radost. Ali sam ipak pravedan i svake hvale vrijedan kad tako radini s tobom.

6. Ako prvo misliš i ispravno gledaš, ne smiješ se nikada radi neprilika tako malodušno žalostiti, nego se, naprotiv, moraš radovati i zahvaljivati. Dapače, već samo to što te ne štedim, kad te šibam nevoljama, moraš držati za veselje.

»Kao što je Otac ljubio mene, tako i ja vas ljubim« rekao sam svojim dragim učenicima koje dakako nisam poslao za velike vremenite radosti nego za velike borbe, ne za časti nego za prezir, ne za odmor nega za trud, ne za počinak nego da donesu obilan plod u strpljivosti. Sinko moj, upamti ove riječi!

Glava 31

Sve stvoreno treba zanemariti da možemo naći Stvoritelja

Sluga:

1. Gospode, veoma mi je potrebna još veća milost ako želim doći onamo gdje mi nitko i nijedan stvor neće moći smetati. Jer, dokle god me nešto zadržava, ne mogu slobodno letjeti k tebi.

Želio je slobodno letjeti onaj koji je govorio: »Tko će mi dati krila kao u golubice, i poletjet ću i počivati«. Što je mirnije od nevinog oka? I što je slobodnije od čovjeka koji ne želi ničega na zemlji?

Valja se dakle izdići nad svako stvorenje i potpuno napustiti samoga sebe, biti duha i spoznati, da ti, stvoritelju svega, nemaš ništa zajedničkoga sa stvorenjima. I ako se tko posve ne odijeli od svih stvorenja, neće se moći slobodno baviti božanskim stvarima.

Zato naime ima malo kontemplativnih ljudi, jer se malo njih znade potpuno otrgnuti od prolaznih stvari i stvorenja.

2. Velika se milost traži za to da digne dušu i ponese je iznad nje. I ako ne bude čovjek uzdignut duhom i slobodan od svakoga stvorenja i posve sjedinjen s Bogom, što god znao i što god imao, ne znači mnogo. Dugo će biti malen i ostat će nisko tko smatra velikim što drugo osim jedino neizmjerno, vječno dobro.

I što god nije Bog, to nije ništa, i moramo smatrati ništicom. Velika je razlika između mudrosti prosvijetljena i pobožna čovjeka i znanja đaka koji iz knjiga uči. Mnogo je plemenitija ona nauka koja dolazi odozgo od božanskog nadahnuća nego ona koju stiče trudom ljudski duh.

3. Ima ih mnogo koji žele razmatrati, ali se ne trude da vrše ono što je potrebno za razmatranje.

Velika je zapreka što se zaustavljamo kod znakova i osjetnih stvari, a od savršenog mrtvenja malo se što vidi.

Ne znam što je i kakav nas duh vodi i što mislimo mi koji hoćemo da nas zovu ljudima duhovnim, kad toliko truda i veliku skrb ulažemo oko prolaznih i bezvrijednih stvari, a o svojoj nutarnjosti jedva kada potpuno sabrani razmišljamo.

4. Nažalost, nakon što smo se malo sabrali, odmah bježimo van i svoja djela ne važemo savjesnim ispitivanjem. Ne pazimo kamo smjeraju naša čuvstva i ne plačemo gorko što je u nas sve nečisto. »Jer je sve čovječanstvo u svom djelovanju bilo pošlo po zlu«, došao je opći potop.

Budući da je naša unutarnja težnja veoma pokvarena, nužno se onda kvari i djelo što iz nje izlazi kao znak pomanjkanja unutarnjeg života. Iz čista srca proizlazi plod čestita života.

5. Pitamo koliko je tko naučio, ali ne prosuđujemo tako pomno koliko tko pokazuje kreposti u radu.

Istražujemo da li je bogat, jak, lijep, vješt ili dobar pisac, dobar pjevač, dobar radnik; ali je li siromašan duhom, je li strpljiv i blag, pobožan i duhovan, o tome mnogi šute.

Narav gleda na ljudsku vanjštinu; milost se zanima za unutarnjost. Prva se često vara, dok druga se uzda u Boga da se ne bi prevarila.

Glava 32

O samoodricanju i svladavanju svake požude

Gospodin:

1. Sinko, ne možeš polučiti savršene slobode, ako se posve ne odrekneš samoga sebe. Sputani su, nisu slobodni svi sebičnjaci, ljubitelji samih sebe, lakomci, znatiželjnici i lutaoci, koji traže mekoputnost, a ne što je Isusa Krista; nego često snuju i kuju što ne može opstati.

Propast će naime sve što god nije rođeno od Boga.

Zapamti ovu kratku i savršenu riječ: Pusti sve i naći ćeš sve, ostavi se požuda i naći ćeš mir. O tome razmišljaj u srcu, i kad to ispuniš onda ćeš sve razumjeti.

Sluga:

2. Gospode, to nije posao jednoga dana niti igračka za djecu, nego je što više u to malo riječi uključeno sve savršenstvo redovnika.

Gospodin:

3. Sinko, ne smiješ se odmah odvratiti niti postati malodušan kad čuješ za put savršenih: nego te baš to mora poticati na uzvišeniji život ili u najmanju ruku da željno uzdižeš za njim.

Kamo sreće kad bi bio takav i kad bi do toga došao da ne bi ljubio samoga sebe, nego kad bi skroz stajao meni na raspoloženju i onome koga sam ti postavio za poglavara: onda bi mi se veoma sviđao i cijeli bi tvoj život prolazio ti u radosti i miru.

Još moraš mnogo toga ostaviti; i ako se u svemu ne predaš potpuno meni, nećeš postići ono što želiš.

»Savjetujem ti da kupiš od mene žeženog zlata, da obogatiš«, to jest: nebesku mudrost koja gazi sve što je nisko.

Pusti zemaljsku mudrost i svaku ljudsku i vlastitu samodopadnost.

4. Velim da ti valja kupovati ono što je prezreno namjesto onoga što se smatra dragocjenim i visokim u ljudskom životu.

Jer se čini da je većma prezrena i bezvrijedna i gotovo potpuno predana zaboravu prava nebeska mudrosti: ne misliti visoko o sebi, niti tražiti da se uzvisiš na zemlji. Nju mnogi ustima propovijedaju, ali sasvim drukčije žive. Ona je ipak dragocjeni biser, mnogima sakriven.

Glava 33

O nestalnosti srca i konačnoj nakani, koja mora smjerati na Boga

Gospođin:

1. Sinko, ne vjeruj svojoj sklonosti; sadašnja će se brzo promijeniti u drugu.
Dokle god živiš podložan si promjeni i protiv svoje volje: te si sad veseo, sad žalostan; sad smiren, sad smeten; sad pobožan; sad nisi pobožan; sad marljiv, sad lijen, sad ozbiljan, sad neozbiljan.

Ali nad ovom promjenljivošću stoji mudar i u duhu dobro poučen čovjek ne pazeći što u sebi osjeća, ili s koje strane puše vjetar nestalnosti, nego na to da sva nakana srca njegova dođe do pravog i željenog cilja.

Tako će naime moći ostati jedan i isti i postojan kad mu bezazleno oko nakane kroz tolika razna zbivanja bude nepokolebivo upereno na me.

2. Koliko pak oko nakane bude čistije, toliko ćeš ti postojanije hodati u raznim olujama.

Ali kod mnogih je potamnilo oko čiste nakane, jer ga brzo svraćaju drugamo ako naiđu na nešto u čemu bi mogli uživati.

I rijetko je naći koga posve slobodnoga od ljage vlastitog samoljublja.

Tako su nekoć Židovi došli u Betaniju k Marti i Mariji, »ne samo radi Isusa, nego i da vide Lazara«. Valja dakle očistiti oko nakane da bude bezazleno i pravedno i uperiti ga u mene iznad svega raznolikog u svijetu.

Glava 34

Onome koji ljubi, Bog je draži iznad svega i u svemu

Sluga:

1. Evo, Bože moj i sve moje! Što hoću drugo i što blaženije mogu poželjeti?
O mile i slatke riječi! Ali onome koji ljubi Riječ, a ne svijet i ono što je na svijetu. Bože moj i sve moje!

Pametnome je dosta rečeno. Ali često ponoviti milo je onome koji ljubi.

Jer kad si ti prisutan, sve postaje milo, a kad te nema, onda se sve gadi.

Ti umiruješ srce i donosiš veliki mir i svečano veselje. Ti daješ da o svemu dobro mislimo i u svemu tebe hvalimo, I bez tebe nam ništa ne može biti trajno milo; nego ako nam želi biti drago i sviđati nam se, potrebna je tvoja milost i mora se začiniti tvojom mudrošću.

2. Komu se ti sviđaš što mu se zapravo neće sviđati. A komu se ti ne sviđaš što mu može biti ugodno?

Ali ne razumiju tvoje mudrosti mudraci ovoga svijeta i oni koji vole putenost: jer se ondje skriva velika taština, a ovdje smrt.

A koji slijede tebe, prezirući svijet i mrtveći tijelo, za njih se može reći da su zaista mudri, jer prelaze od taštine k istini, od tijela k duhu.

Njima je draži Bog; i što god dobra ima u stvorenjima, sve to prenose na slavu svoga Stvoritelja.

Oh, različita je i to vrlo različna slast što je pruža Stvoritelj i stvorenje, vječnost i prolaznost, nestvorena svjetlost i svjetlost koja prima svjetlo od drugoga.

3. O vječno svjetlo koje nadilaziš svako stvoreno svjetlo! Sijevni munjom s visine da prožme svu nutrinu srca mojega.

Očisti, razveseli, prosvijetli i oživi duh moj i njegove moći da prionem uz tebe u radosnom zanosu.

O, kad će doći taj blaženi i željeni čas da me nasitiš svojom prisutnošću i da mi budeš sve u svemu. Dokle god mi to ne bude dano, neće biti ni potpunog veselja.

Još uvijek (nažalost) živi u meni stari čovjek još nije čitav razapet, nije još potpuno umro. Još uvijek jako vojuje protiv duha, pokreće unutarnje ratove i ne pušta kraljevstvo duše na miru.

4. Ali ti, koji »vladaš nad silom morskom i buku valova njegovih krotiš« ustani, pomozi 'mi!

»Rasprši narode, koji žele ratove«; satri ih snagom svojom. Pokaži, molim te, veličinu svoju i neka se proslavi desnica tvoja; jer nema nikakve druge nade niti utočišta za me, osim u tebi, Gospode Bože moj!

Glava 35

Nema sigurnosti od napasti u ovome životu

Gospođin:

1. Sinko, nikad nisi siguran u ovome životu nego dokle god živiš uvijek ti je potrebno duhovno oružje. Boraviš među neprijateljima i napadaju te s lijeva i s desna.

Ako se dakle ne budeš odasvud služio štitom strpljivosti, nećeš dugo biti bez rana. Osim toga, ako srca svoga ne utvrdiš u meni, s jedinim ciljem sve trpjeti radi mene, nećeš moći dugo podnositi toga bijesa, niti polučiti palmu blaženika.

Moraš dakle srčano proći kroz sve to i poslužiti se jakom rukom protiv zapreka. Jer pobjednik dobiva manu nebesku, a lijenčini preostaje velika bijeda.

2. Ako tražiš počinka u ovome životu, kako ćeš onda doći do vječnoga počinka?
Ne spremaj se na mnogi počinak nego na veliku strpljivost.

Traži pravi mir ne na zemlji nego na nebu; ne u ljudima niti u ostalim stvorenjima nego jedino u Bogu.

Iz ljubavi prema Bogu moraš sve rado pretrpjeti, naime napore i boli, kušnje, muke, tjeskobe, stiske, slabosti, nepravde, ogovore, ukore, poniženja, sramote, opomene i preziranja.

To daje snage; to dokazuje Kristovog borca; to plete nebesku krunu.

Ja ću dati vječnu plaću za kratak rad i beskrajnu slavu za prolaznu sramotu.

3. Misliš li da ćeš ti imati uvijek duhovnih utjeha prema svojoj volji?

Moji ih sveci nisu uvijek imali, nego mnoge poteškoće, i razne kušnje, i velika razočarenja.

Ali su sve strpljivo podnosili i više su se pouzdali u Boga nego u se: znajući da »nisu ništa muke ovoga života prema budućoj slavi«.

Zar bi ti htio odmah imati što su mnogi jedva polučili poslije mnogih suza i velikih napora?

»Čekaj Gospodina, junački se bori« i budi jak, nemoj malaksati, nemoj se odmetnuti, nego izloži postojano i dušu i tijelo za slavu Božju.

Ja ću ti najobilnije vratiti; ja ću biti s tobom u svakoj nevolji.

Glava 36

Protiv taštim sudovima ljudskim

Gospodin:

1. Sinko, osloni se srcem svojim čvrsto na Gospoda, i ne boj se ljudskoga suda kad ti savjest svjedoči da si vjeran i nedužan.

Dobro je i blaženo tako trpjeti; i to neće biti ni teško poniznome srcu koje se više uzda u Boga nego u se.

Mnogi štošta govore i zato im valja malo vjere poklanjati. Ali i svima zadovoljiti nije moguće. Premda je Pavao nastojao svima ugoditi u Gospodu i svima je postao sve, ipak nije nimalo držao do ljudskoga suda.

2. On se dovoljno trudio oko izgradnje i spasenja drugih, koliko je bilo do njega i koliko je mogao, ali nije mogao spriječiti da ga drugi ponekad ne osude ili ne prezru. I zato je sve povjerio Bogu, koji je sve znao, a branio se strpljivošću i poniznošću protiv usta koja su nepravedno govorila ili izmišljala laži, i podvale. Ipak je katkada odgovorio da se slabići ne bi sablaznili radi njegove šutnje.

3. Tko si ti da se bojiš smrtna čovjeka?

Danas jest, a sutra ga više nema.

Boga se boj pa se nećeš bojati ljudskih zastrašivanja.

Što ti tko može riječima ili uvredama? Više škodi sebi nego tebi; i neće moći izbjeći sudu Božjemu pa bio on tko mu drago.

Ti imaj Boga pred očima i ne prepiri se žučljivim riječima.

Pa ako ti se čini da si možda zasada podlegao i da trpiš sramotu koje nisi zaslužio, ne ljuti se radi toga i ne umanji svoje krune nestrpljivošću; nego pogledaj radije na nebo k meni koji sam u stanju izbaviti od svake sramote i nepravde i platiti svakome po djelima njegovim.

Glava 37

O čistom i potpunom predanju sebe, da postignemo slobodu srca

Gospodin:

1. Sinko, ostavi sebe i naći ćeš mene. Nemoj birati i nemoj ničega svojatati pa ćeš uvijek biti na dobitku. Dodat će ti se naime i veća milost čim se predaš i ne tražiš sebe više natrag.

Sluga:

2. Gospode, koliko se puta moram predati i u čemu moram sebe ostaviti?

Gospodin:

3. Uvijek i svaki čas: kao što u malom, tako i u velikom. Ništa ne izuzimljem nego hoću da budeš lišen svega. Inače, kako ćeš moći biti moj, i ja tvoj, ako ne budeš lišen svake samovolje i iznutra i izvana?

Što prije to učiniš toliko bolje za tebe; a što potpunije i iskrenije, toliko ćeš mi biti miliji i više ćeš biti na dobitku.

4. Neki se predaju, ali uz stanoviti izuzetak; ne pouzdaju se naime posve u Boga pa se nastoje poskrbiti za sebe.

A neki opet spočetka sve prikažu, ali poslije kad navali napast, vraćaju se na svoje pa stoga vrlo malo napreduju u kreposti. Ovi neće doći do prave slobode čista srca ni do milosti miloga drugovanja sa mnom, ako se prije potpuno ne predadu i svakodnevno ne žrtvuju: bez toga nema i neće biti blaženog sjedinjenja sa mnom.

5. Rekao sam ti vrlo često i sada ti opet kažem: ostavi sebe, predaj se, pa ćeš uživati veliki unutarnji mir.

Daj sve za sve, ništa ne ispituj, ništa ne zahtijevaj natrag; stoj posve i bez krzmanja uza me i imat ćeš me.

Bit ćeš slobodan u srcu i neće te obuzeti tmine.

Oko toga se trudi, za to moli, za tim teži; da se možeš svega odreći, i lišen svega slijediti siromašnog Isusa; umrijeti sebi, a živjeti zauvijek meni.

Onda će nestati svih ludih maštanja, štetnih smutnja i suvišnih briga. Onda će nestati i pretjerani strah; i neuredna će ljubav umrijeti.

Glava 38

O dobrom vladanju u izvanjskim djelima i utjecanju k Bogu u pogibeljima

Gospodin:

1. Sinko, moraš revno nastojati oko toga da na svakom mjestu i u svakom činu ili izvanjskom poslu budeš u srcu potpuno slobodan i gospodar samoga sebe, i da sve bude pod tobom, a ne da ti budeš pod njima; da budeš gospodar i upravitelj svojih čina, a ne sluga ni najamnik.

Da budeš kao slobodan i pravi Izraelac prešavši u službu i slobodu djece Božje: koja stoje nad sadašnjošću i gledaju na vječnost; koja prolazne stvari promatraju lijevim okom, a desnim ono što je nebesko. Takve ne privlače vremenite stvari te se ne lijepe uz njih, nego oni radije rabe vremenite stvari upotrebljavajući ih na dobro, baš kako su i određene od Boga i načinjene od vrhovnog majstora koji nije ostavio ništa neuređeno u svojim stvorenjima.

2. Ako ni u kojoj zgodi ne ostaneš kod prividne vanjštine i ako ne promatraš tjelesnim okom ono što vidiš ili čuješ, nego ako u svakoj stvari uđeš s Mojsijem u šator da pitaš Gospodina, onda ćeš katkada čuti božanski odgovor i vratit ćeš se poučen u mnogim sadanjim i budućim stvarima.

Uvijek se naime Mojsije svraćao k šatoru da riješi sumnje i pitanja, i pribjegao je k utočištu molitve da ukloni ljudske pogibelji i zloću.

Tako moraš i ti pribjeći u skrovitosti srca svojega moleći što revnije Božju pomoć.

Zbog toga su naime, kako čitamo, »Jozua i sinovi Izraelovi bili prevareni od Gabaonaca, jer prije nisu pitali Gospodina«, nego su odveć lakovjerni pali na lijepak slatkim riječima i lažnoj pobožnosti.

Glava 39

Neka čovjek ne bude prenagao u poslovima

Gospodin:

1. Sinko, povjeri uvijek meni svoju stvar; ja ću sve dobro udesiti u svoje vrijeme. Počekaj moju odredbu i tako ćeš postići uspjeh.

Sluga:

2. Gospode, rado ti povjeravam sve svoje stvari, jer malo je koristi od moga umovanja.

Kamo sreće kad ne bih mnogo visio na budućim događajima, nego kad bih se bez krzmanja stavio na raspoloženje tvojoj volji!

Gospodin:

3. Sinko, često čovjek žestoko juri za nečim što žudi, ali kad to dostigne, onda počinje drukčije misliti; jer želja nije trajna, nego skače s jedne stvari na drugu. Nije dakle bez značenja da se i u najmanjim stvarima odrekneš samoga sebe.

4. Pravi se napredak čovjekov sastoji u zatajivanju samoga sebe; i takav je čovjek veoma slobodan i siguran.

Ali stari neprijatelj, koji se protivi svakome dobru, ne prestaje napastovati, nego sprema danju i noću teške zasjede ne bi li možda uspio strovaliti neopreznoga u mrežu prijevare. »Bdijte i molite se«, govori Gospodin, »da ne padnete u napast«.

Glava 40

Kako čovjek nije po sebi sposoban za nikakvo dobro i ničim se ne može hvaliti

Sluga:

1. Gospode, »što je čovjek da ga se sjećaš, ili sin čovječji da ga pohađaš?«.

Što je čovjek zaslužio da mu daješ milost svoju?

Gospode, što se imam žaliti ako me ostaviš? Ili kakvim pravom mogu prigovoriti ako ne učiniš što želim?

Ovo mogu zbilja istinski misliti i reći: Gospode, ništica sam, ništa ne mogu, nisam po sebi sposoban za bilo kakvo dobro; nego u svemu malakšem i uvijek smjeram na ništavilo. I ako me ti ne pomogneš i duh mi ne poučiš, postat ću posve mlitav i nemaran.

2. A ti si, Gospode, uvijek isti i ostaješ do vijeka, uvijek dobar, pravedan i svet, sve čineći dobro, pravedno i sveto, i mudro raspoređujući.

Ali ja, koji sam više sklon na nazadak nego na napredak, ne ostajem uvijek u istom raspoloženju, jer se i sedam puta izmijeni vrijeme nada mnom.

Ali odmah biva bolje kad se tebi svidi i kad pružiš svoju ruku pomoćnicu; jer ti jedini možeš pomoći bez ljudske pomoći i toliko me utvrditi da se lice moje ne mijenja svakog časa, nego da se srce moje okrene jedino k tebi i u tebi da počine.

3. Stoga, kad bih znao ispravno odbaciti svaku ljudsku utjehu, bilo zato da postanem po božan, bilo iz nužde koja me sili tražiti tebe, jer nema čovjeka koji bi me mogao utješiti - onda bi se mogao s pravom nadati tvojoj milosti i klicati radi dara ponovne utjehe.

4. Hvala tebi od koga sve dolazi kad god mi što dobro pođe za rukom. Ja sam pak praznina i »ništica pred tobom«, nepostojan i slab čovjek. Čime se dakle mogu dičiti ili zašto želim biti cijenjen? Zar radi ništavila? I to je najveća taština. Zaista isprazna slava je opasna kuga i najveća taština, jer odvraća od prave slave i lišava nas nebeske milosti.

Dok se naime čovjek dopada samom sebi, gadi se tebi; dok čezne za ljudskim pohvalama, biva lišen istinskih kreposti.

5. Prava je pak slava i sveto veselje: dičiti se tobom, a ne sobom; radovati se u imenu tvojemu, a ne u vlastitoj kreposti, i ne uživati u nijednom stvorenju osim radi tebe.

Neka bude hvaljeno ime tvoje, a ne moje; neka se veliča djelo tvoje, a ne moje; neka se blagoslivlje sveto ime tvoje, a meni neka ne bude nikakva ljudska pohvala.

Ti si slava moja, ti si veselje srca mojega! Tobom ću se dičiti i klicati cio dan; a radi sebe se neću dičiti ničim - »osim slabostima svojim«.

6. Neka Židovi traže slavu jedan od drugoga; ja ću tražiti onu koja dolazi jedino od Boga.

Sva naime ljudska slava, sva vremenita čast sva svjetska uzvišenost, uspoređena sa vječnom slavom tvojom, taština je i ludost.

O istino moja i milosrđe moje, Bože moj, blaženo Trojstvo! Tebi jedinome hvala, čast, moć i slava kroz beskrajne vijeke vjekova!

Glava 41

O preziru svake vremenite časti

Gospodin:

1. Sinko, nemoj si uzeti k srcu ako vidiš da druge časte i uzdižu, a tebe preziru i ponizuju.

Digni srce svoje k meni u nebo pa te neće žalostiti prezir ljudi na zemlji.

Sluga:

2. Gospode, slijepi smo i taština nas brzo zavede. Ako pravo pomislim, nikad mi nijedno stvorenje nije načinilo kakve nepravde, pa se stoga ne mogu razložno potužiti na tebe.

A jer sam ja često i teško sagriješio tebi, zasluženo se diže protiv mene svaki stvor. Meni dakle s pravom pripada sramota i prezir; tebi pak hvala, čast i slava.

Iako ne budem spreman na to da rado podnosim da me prezre i napusti svako stvorenje i da do mene ništa ne drži neću se moći u duši smiriti i staložiti, niti biti duhovno prosvijetljen, niti se potpuno sjediniti s tobom.

Glava 42

Ne valja mir graditi na ljudima

Gospodin:

1. Sinko, ako mir svoj gradiš na kakvoj osobi, jer jednako s tobom osjeća i zajednički s tobom živi,, bit ćeš nestalan i zapleten. Ali ako se utekneš istini koja uvijek živi i ostaje, onda te neće ožalostiti ako te prijatelj napusti ili umre.

Na meni se mora osnivati ljubav prema prijatelju i radi mene valja ljubiti svakoga tko ti se čini dobar i veoma drag u ovom životu.

Bez mene prijateljstvo niti što valja, niti će potrajati; i nema istinske i prave ljubavi ako je ja ne povezujem.

Moraš tako umrijeti takvim sklonostima prema drugim ljudima da bi (koliko je do tebe) želio biti bez ikakvog ljudskog drugovanja.

Čovjek se toliko više približuje Bogu koliko se više udaljuje od svake zemaljske utjehe.

I toliko se više diže k Bogu koliko dublje silazi u se i što manje drži do sebe.

2. Tko pak pripisuje sebi štogod dobra, taj sprečava milost Božju da dođe k njemu; jer milost Duha Svetoga uvijek traži ponizno srce.

Kad bi se znao savršeno poništiti i odreći ljubavi prema svemu što je stvoreno, tada bih te morao obasuti velikom milošću.

Kad svraćaš svoj pogled na stvorenja, zamračuje ti se gledanje Stvoritelja.

Uči se u svemu svladavati poradi Stvoritelja pa ćeš onda uspjeti dovinuti se do božanske spoznaje. Ma kako što maleno bilo, ako se to uredno ljubi i gleda, odvraća nas od najvišega dobra, i škodi.

Glava 43

Protiv isprazne i svjetske učenosti

Gospodin:

1. Sinko, neka te ne oduševljavaju lijepe i dubokoumne izreke ljudi. »Jer kraljevstvo Božje nije u riječi nego u kreposti«.

Pripazi na moje riječi koje raspaljuju srce i prosvjetljuju duh, koje dovode do skrušenja i ulijevaju raznoliku utjehu.

Nikada ne čitaj štiva zato da te ljudi mogu držati učenijim i mudrijim. Trudi se oko mrtvenja strasti, jer će ti to više koristiti nego poznavanje mnogih teških pitanja.

2. Nakon što si mnogo toga pročitao i upoznao, valja se vratiti uvijek na jedno počelo.

Ja sam koji učim ljude znanju i dajem jasniju spoznaju malenima nego što je čovjek može naučiti.

Komu ja govorim, taj će biti brzo mudar i mnogo će napredovati u duhu.

Jao onima koji mnogo ispituju ljude iz radoznalosti, a malo se staraju na koji će način služiti meni. Doći će vrijeme kad će se pojaviti učitelj nad učiteljima - Krist, gospodar anđela, da prouči znanje sviju, to jest da ispita savjest svakom pojedincu. I tada ću pretražiti »Jeruzalem« sa svjetiljkom, i doći će na vidjelo što je skrivala tama, a zamuknut će sva pričanja jezika.

3. Ja sam onaj koji u tren oka uzdižem poniznu dušu da razumije više od vječne istine, nego da je deset godina učila u školama. Ja učim bez buke riječi, bez zbrke pojmova, bez hlepnje za čašću, bez natezanja s dokazima.
Ja sam onaj koji uči prezirati zemaljštinu, malo cijeniti vremenito, tražiti vječno, misliti na vječno, izbjegavati časti, podnositi smutnje, svu nadu u mene polagati, osim mene ništa ne željeti i nadasve me žarko ljubiti.

4. Jer netko, koji me je najiskrenije ljubio, naučio je božansku nauku i govorio prekrasno. Više je napredovao ostavivši sve negoli baveći se zakučastim pitanjima.

Ali nekima govorim o onome što je općenito, a nekima što je posebno; nekima se javljam milo u znakovima i slikama, a nekima otkrivam tajne u velikom svjetlu.

Jednako govore knjige, ali taj glas ne poučava sve jednako: jer ja sam u duši učitelj istine, istraživalac srca, čitalac misli, pokretač čina koji svakom pojedincu dijelim kako mi se čini pravo.

Glava 44

O tome kako se ne valja vezivati za izvanjske stvari

Gospodin:

1. Sinko, moraš u mnogom biti neznalica i smatrati se kao mrtvac na zemlji i kao onaj za koga je cijeli svijet propao. Preko mnogo toga moraš prijeći kao da si gluh, pa više misliti na ono što je za tvoj mir.

Korisnije je odvratiti oči od onog što ti nije milo i ostaviti svakome njegovo mišljenje, nego tratiti vrijeme u svadljivom rječkanju.

Ako budeš dobro stajao s Bogom i mislio na njegov sud, onda ćeš lakše podnositi ako si pobijeđen.

Sluga:

2. O Gospode, dokle smo došli? Evo oplakuju vremenitu štetu, radi male koristi muče se i trče, a zaboravljaju duševnu štetu i jedva se tko kasno toga sjeti.

Paze na ono što koristi malo ili ništa; a preko onoga što je od prijeke potrebe nemarno prelaze; jer se čovjek sav izlio prema vani, pa ako se brzo ne osvijesti, svojevoljno ostaje zapleten u izvanjskim stvarima.

Glava 45

Kako ne valja svima vjerovati kako se lako pogriješi riječima

Sluga:

1. Daj mi, Gospodine, »pomoć u nevolji, jer je uzaludna pomoć ljudska«. Kako često ni sam našao povjerenja tamo gdje sam ga se nadao naći! I koliko put sam ga našao tamo gdje ga nisam očekivao.

Ludo je dakle ufati se u ljude; a spas je pravednika u tebi, Gospode. Budi blagoslovljen, Gospode Bože moj, u svemu što nas zadesi. Slabi smo i nestalni, brzo se prevarimo i mijenjamo.

2. Koji se čovjek može tako oprezno i obazrivo čuvati u svemu da se ne bi katkada prevario ili upao u nepriliku? Ali tko se uzda u te, Gospode, i traži te priprostim srcem, taj ne će tako lako pasti. Pa ako i upadne u kakvu nevolju i zaplete se makar kako, ti ćeš ga brzo izbaviti ili utješiti; jer ti nećeš napustiti do kraja onoga koji se ufa u te.

Rijetko je naći pouzdanog prijatelja koji bi ustrajao u svim stiskama prijateljevim. Ti si, Gospode, jedini najvjerniji od svih i osim tebe nema više takvoga.

3. O, kako je dobro razumjela ona sveta duša koja je rekla: »Moje je srce utvrđeno i utemeljeno u Kristu« (Sv. Agata). Kad bi tako bilo sa mnom, onda me ne bi tako lako uznemirivao ljudski strah, niti bi me dirali žalci riječi.
Tko može sve predvidjeti, tko može otkloniti buduća zla? Pa ako često ranjava i ono što smo predvidjeli, kako li nepredviđeno neće ljuto raniti?

Ali zašto se nisam bolje pobrinuo za se bijednika? I zašto sam tako lako povjerovao drugima? Ali ljudi smo, i ništa drugo nego slabi ljudi, makar nas drugi smatraju i nazivaju anđelima.

Komu ću povjerovati, Gospode? Komu ako ne tebi? Ti si istina koja ne vara i ne može prevarena biti.

I opet: »svaki je čovjek lažac«, nestalan, slab i promjenljiv, napose u riječima; tako da se jedva može odmah vjerovati ono što nam se čini da ispravno zvuči.

4. Kako si mudro unaprijed opomenuo da se valja čuvati ljudi! I da »su neprijatelji čovjeku domaći njegovi« i da ne valja vjerovati ako tko kaže: »Evo ovdje« ili »Eno ondje«. O tome me je poučila moja šteta; i kamo sreće kad bi mi to poslužilo za veći oprez, a ne da budem nerazborit.

Budi oprezan (reče netko), budi oprezan i čuvaj za se što ti velim. I dok ja šutim i držim tajnu, on ne može šutjeti o onom što je zahtijevao da držim kao tajnu, nego odaje odmah i mene i sebe pa odlazi. Zaštiti me, Gospode, od ovakvih brbljivih i neopreznih ljudi da ne upadnem u njihove ruke i da nikada ne počinim takvo što. Stavi u usta moja istinitu odlučnu riječ, a lukavi jezik drži daleko od mene. Što ne bih rado trpjeti, toga se moram na svaki način čuvati.

5. O, kako je dobro i kako služi miru - šutjeti o drugima i ne vjerovati sve bez razlike i ne prepričavati tako lako dalje!

Povjeri se tek malo komu; nastoj uvijek nadzirati svoje srce; ne daj se bacati od vjetra riječi amo-tamo, nego želi, da se sve unutra i vani zbude prema tvojoj volji!

Kako je nužno za očuvanje nebeske milosti izbjegavati ljudsku varku i ne žudjeti za onim što će možda izazvati vani udivljenje. Nego usmjerimo sve nastojanje na ono što doprinosi našem popravku i većoj revnosti!

Kako je mnogima naškodilo što je njihova krepost bila razglašena i prerano hvaljena! A kako zbilja koristi milost »držana u tajni u ovom krhkom životu koji je čitav u napasti i borbi!

Glava 46

O pouzdanju koje moramo imati u Boga, kad navale strelice riječi

Gospodin:

1. Sinko, stoj čvrsto i uzdaj se u me. Što su riječi drugo nego riječi? Lete kroz zrak, ali kamenu ne škode.

Ako si kriv, onda misli da bi se rado htio popraviti. Ako nevin, onda misli da bi htio to rado trpjeti za Boga. Dosta je malo da katkada trpiš barem riječi, kad još uvijek ne možeš podnositi oštrih udaraca. I zašto te takove sitnice diraju u srce, nego zato što si još uvijek puten i više se obazireš na ljude negoli treba? Bojiš se naime prezira, ne mili ti se ukor radi presturpaka i tražiš priliku da se opravdaš.

2. No pogledaj se malo bolje, i priznat ćeš da još živi u tebi svijet i tašta želja dopasti se ljudima. Kad naime izbjegavaš da budeš ponižen i posramljen radi pogrešaka, onda je očito da niti si pravo ponizan, niti si pravo umro svijetu, niti je svijet razapet tebi.

Ali slušaj moju riječ pa te neće uznemirivati, ni deset hiljada ljudskih riječi.
Evo, kad bi izgovorili protiv tebe sve što se najzlobnije može izmisliti - što bi ti to škodilo, ako bi pustio da prođe te ako i ne bi to smatrao nečim više od trunka? Zar bi ti moglo iščupati ma samo i jednu vlas?

3. Ali tko nije srcem unutarnji i nema Boga pred očima, toga lako smete riječ ukora.

A tko se u me pouzdaje i ne želi se oslanjati o vlastito mišljenje, toga neće strašiti ljudi. Ja sam naime sudac i poznavalac svih tajna: ja znam kako se stvar dogodila; ja poznam i onoga koji vrijeđa i onoga koji trpi. Od mene je izašla ta riječ, po mom se dopuštenju to dogodilo, »da se objave misli mnogih srdaca«. Ja ću suditi i krivca i nevinoga, ali prije sam htio da potajno iskušam jednoga i drugoga.

4. Ljudsko svjedočanstvo često vara; moj je sud istinit; stajat će i neće biti oboren. Većinom ga ne poznaju, a samo je nekolicini u kojoj pojedinosti jasan; ali se ipak nikada ne vara i ne može se prevariti, makar se očima luđaka i ne pričinjao pravednim.

Za svako se dakle suđenje valja uteći k meni i ne oslanjati se na vlastito mišljenje.

Pravednik se naime neće smesti, »što god ga zadesilo od Boga«. Pa makar što i nepravedno iznijeli protiv njega, neće ga mnogo zabrinjavati. Ali neće ni ludo kliktati ako ga drugi s razlogom obrane. Sjeća se naime da ja »ispitujem srca i bubrege« te ne presuđujem po vanjštini i ljudskom priviđenju. Jer se često u mojim očima nađe grešno što po ljudskom sudu izgleda pohvalno.

Sluga:

5. Gospode Bože, suče pravedni, jaki i strpljivi, koji znaš ljudsku slabost i opakost, budi moja snaga i sve moje pouzdanje; jer mi nije dovoljna moja savjest. Ti znaš čega ja ne znam; i zato bih se bio morao poniziti kod svakog ukora i blago ga podnositi.

Oprosti mi dakle milostivo kad god nisam tako činio, i podaj mi opet milost još i veće strpljivosti.

Više mi naime vrijedi obilato tvoje milosrđe da postignem oproštenja, nego moja umišljena pravednost za obranu skrivenih pogrešaka. Makar i nisam ničega svijesan, ipak se time ne mogu opravdati; jer ako se udalji tvoje milosrđe, »neće se opravdati pred tobom nitko živ«.

Glava 47

Radi života vječnoga valja podnositi sve teškoće

Gospodin:

1. Sinko, neka te ne slome napori koje podnosiš radi mene, i neka te nevolje nipošto ne učine malodušnim; nego neka te moje obećanje u svakoj zgodi ojači i utješi. Ja sam u stanju da ti vratim iznad svakog poimanja i mjere.

Nećeš se dugo ovdje mučiti niti će te uvijek pritiskivati boli. Počekaj malo i vidjet ćeš brzi svršetak zala. Doći će čas kad će prestati svaka muka i buka. Neznatno je i kratko sve što prolazi sa vremenom.

2. Što činiš, čini! Radi vjerno u vinogradu mojemu; ja ću biti tvoja plaća.
Piši, čitaj, pjevaj, uzdiši, šuti, moli, podnosi junački protivštine; život vječni je svega toga vrijedan pa i još većih borba. Doći će mir jednoga dana koji je poznat Gospodu.

I neće više biti dana ni noći, to jest ovoga vremena, nego vječno svjetlo, beskonačni sjaj, stalan mir i siguran pokoj.

Tada nećeš govoriti: »Tko će me osloboditi od tijela smrti ove?«. Niti ćeš vikati: »Jao meni Što mi je boraviti u tuđini?«. Jer će smrt biti oborena i spasenje će biti potpuno; nikakve stiske, blaženo milje, mila i krasna zajednica.

3. O, kad bi vidio vječne krune svetaca u nebu; u kakvoj slavi klikću i sada oni koje je svijet nekada smatrao prezira vrijednim te nedostojnim skoro i samoga života; sigurno bi se odmah snizio do zemlje i volio bi biti svima podložan nego jednome zapovijedati. I ne bi žudio za veselim danima ovoga života nego bi se više radovao nevoljama podnesenim za Boga. I smatrao bi najvećim dobitkom kad te ljudi ne bi cijenili.

4. O, kad bi ti to bilo ugodno i kad bi ti prodrlo duboko u srce! Kako bi se onda usudio ma samo i jednom potužiti?

Zar ne moramo sve muke podnositi radi vječnoga života? Nije to nikakva sitnica izgubiti ili zadobiti kraljevstvo Božje.

Podigni dakle lice svoje k nebu! Evo ja i sa mnom svi moji sveci, koji su u ovom životu imali izdržati veliku borbu, sada se vesele, sada se tješe, sada su sigurni, sada počivaju i ostat će bez kraja sa mnom u kraljevstvu Oca mojega.

Glava 48

O danu vječnosti i o nevoljama ovoga života

Sluga:

1. O preblaženi boravak u nebeskome gradu! O presjajni dane vječnosti što ga noć ne zamračuje, nego uvijek rasvjetljuje vječna istina; dane uvijek veseli, uvijek sigurni, što se nikada ne mijenjaš u protivno!

O kamo sreće kad bi zasvijetio već jednom taj dan i kad bi svršilo sve ovo vremenito! Svetima doduše on svijetli neprestanim sjajnim svjetlom, ali putnicima na zemlji samo. izdaleka i u zrcalu.

2. Znadu nebeski građani kako je radostan onaj dan; uzdišu »prognani sinovi Evini«, jer je njihov dan gorak i mučan. Dani su ovoga života kratki i zli, puni boli i tjeskobe: jer se čovjek kalja mnogim grijesima, hvataju ga u mrežu mnoge strasti, stišće ga mnogi strah, muče ga svakojake brige, rastresaju ga svakojake znatiželje, zapliću mnoge taštine, okružuju mnoge zablude, satiru toliki napori, pritištu napasti, slabe užitci, razapinje oskudica.

3. O, kad će biti kraj ovim zlima? Kad ću se osloboditi bijednoga robovanja manama? Kad ću misliti samo na tebe, Gospode?

Kad ću se potpuno veseliti u tebi? Kad ću biti u pravoj slobodi bez svake smetnje, bez ikakva tereta na duši i tijelu?

Kad će doći stalan mir, mir bez uznemirivanja i siguran, mir izvana i iznutra, mir odasvuda čvrst?

Isuse dobri, kad ću stajati pred tobom da te gledam? Kad ću promatrati slavu kraljevstva tvojega?

Kad ćeš mi biti sve u svemu? O kad ću biti s tobom u kraljevstvu tvojem koje si priredio odvijeka svojim miljenicima?

Ostavljen sam siromah i prognanik u neprijateljskoj zemlji gdje je svaki dan rat i gdje su najveće nesreće.

4. Tješi me u mom prognanstvu, ublaži moju bol, jer za tobom uzdiše svaka moja želja.

Jer mi je sve na teret što god mi svijet ovdje pruža za utjehu.

Želim najisrdačnije uživati tebe, ali ne mogu do toga doći.

Želim prianjati uz ono što je nebesko, ali me pritištu vremenite stvari i neumrtvene strasti.

Htio bih dušom biti iznad svih stvari, a tijelo me i protiv moje volje sili da im budem podložan.

I tako se ja nesretni čovjek borim sam sa sobom »i otežao sam samome sebi« dok duh teži prema gore, a tijelo prema dolje.

5. O, koliko patim u nutrini dok sam duhom zabavljen s nebeskim stvarima, i najednom mi, dok molim, dolazi ususret gomila putenih misli!

Bože moj, ne udalji se od mene i »ne odvrati se u srdžbi od sluge svojega«. Pošalji munju svoju i rasprši ih: izbaci strijele svoje, i neka se smetu sva neprijateljska maštanja. Saberi sjetila moja kod sebe: daj da zaboravim sve što je zemaljsko; daj mi da brzo odbacim i prezrem opaku maštu.

Priteci mi u pomoć, vječna Istino, da me ne zavede nikakva taština. Dođi, nebeska milino, i neka pred licem tvojim pobjegne svaka nečistoća. Oprosti mi i milosrdno otpusti i to kad se u molitvi bavim čim drugim osim s tobom.

Priznajem naime istinski da običavam biti veoma rastresen.

Jer me često nema tamo, gdje tijelom stojim ili sjedim nego sam više ondje kamo me nose misli. Tamo sam gdje je moja misao. A moja je misao Često ondje gdje je predmet koji ljubim.

Ono mi brzo dođe pred oči što je po prirodi slatko ili što mi se s navike sviđa.

6. Stoga si ti, Istino, otvoreno rekao: »Gdje je blago tvoje, ondje je i srce tvoje«.

Ako ljubim nebo, onda rado mislim na nebeske stvari. Ako ljubim svijet, onda se veselim svjetskoj sreći i žalostim se radi njegove nesreće.

Ako ljubim tijelo, onda često mislim na ono što je tjelesno. Ako ljubim duh, onda me veseli misliti o duhovnim stvarima.

Što god naime ljubim o tome rado govorim i slušam, pa od toga donosim sa sobom kući slike.

Ali blažen onaj čovjek koji je radi tebe, Gospode, dozvolio svima stvorenjima da otiđu od njega; koji je svladao narav te i požude tijela razapinje revnošću duha; da ti vedre savjesti uzmogne primijeti čistu molitvu i da bude dostojan biti u društvu anđeoskih zborova, nakon što je izvana i iznutra odstranio sve zemaljsko.

Glava 49

O želji za vječnim životom i kolika su dobra obećana onima koji se bore

Gospodin:

1. Sinko, kad osjetiš da ti se ulijeva odozgo želja za vječnim blaženstvom, i kad želiš izići iz šatora tijela da možeš promatrati moju nepromjenljivu slavu - onda raširi srce svoje i to sveto nadahnuće primi svom željom!

Zahvali što više možeš višnjoj dobroti koja s tobom tako milostivo postupa, blaga te posjećuje, žarko potiče, moćno podiže, da te vlastita težina ne baci u zemaljštinu.

Što napreduješ u krepostima i u sve većoj poniznosti i što se pripremaš za buduće borbe te se trudiš pristajati uza me svom željom srca i služiti mi odlučnom voljom - to ne dobivaš po svojoj misli ili trudu, nego jedino smilovanjem višnje milosti i po božanskom pogledu.

2. Sinko, oganj često gori, ali plamen se ne uzdiže bez dima. Tako i želje nekih ljudi gore za nebeskim stvarima, a ipak nisu slobodni od napasti putenih požuda. Zato i ne rade posve čisto za čast Božju što tako željno od njega traže.

Takva je često i tvoja želja o kojoj misliš da je niknula iz revnosti. Nije naime čisto i savršeno ono što je zaprljano vlastitim koristoljubljem.

3.Traži ne ono što je tebi ugodno i korisno, nego ono što je meni drago i na čast.

Jer ako pravo sudiš, onda moraš moju odredbu pretpostaviti svakoj želji i zahtjevu te se nje držati.

Poznata mi je tvoja želja i čuo sam česte tvoje uzdahe. Ti bi već htio biti u slobodi slave djece Božje; već te veseli vječni dom i nebeska domovina puna veselja; ali još nije došao taj čas, nego je sada još drugo vrijeme, naime vrijeme borbe, vrijeme rada i kušnje.

Želiš se nasititi najvišim Dobrom, ali toga ne možeš sada postići. Ja sam taj; čekaj me, govori Gospodin, dok dođe kraljevstvo Božje.

4. Još moraš biti iskušan na zemlji i moraš se u mnogome vježbati.

Dat će ti se katkada utjeha, ali ti se neće dozvoliti da se njom potpuno zasitiš. »Ohrabri se i budi jak kako u radu, tako i trpeći ono što je protivno naravi.
Moraš se obući u novoga čovjeka i izmijeniti se u drugoga muža. Često moraš raditi ono što ne bi htio; a što bi htio, moraš ostaviti.

Što se drugima sviđa uspijevat će, a što se tebi sviđa neće dalje napredovati.
Što drugi kažu to će vrijediti, a što ti kažeš neće vrijediti ništa. Drugi će tražiti i dobiti; a ti ćeš tražiti, ali nećeš dobiti.

5. Druge će ljudi hvaliti, a o tebi će šutjeti. Drugima će se povjeriti ovo ili ono, a tebe se neće smatrati korisnim ni za što.

Radi toga će se tvoja narav katkada ražalostiti; i bit će velika stvar ako budeš to šutke podnosio. U ovom i mnogim sličnim stvarima običava se iskušati vjeran sluga Gospodnji koliko se može sebe odreći i u svemu svladati.

Jedva ima što takvoga u čemu bi morao to¬iko umrijeti sebi, koliko da gledaš i da trpiš ono što se protivi tvojoj volji; a osobito kad ti zapovijedaju činiti ono što ti se ne čini razborito i što ti se čini manje korisnim. I jer se ne usuđuješ opirati višoj vlasti kojoj si podvrgnut, zato ti se čini gorko kad ti drugi zapovijeda i kad se odričeš svakog vlastitog mišljenja.

6. Ali misli, sinko, na plod ovih napora, na brzi konac i na preveliku nagradu pa ti to ne će biti muka, nego najjača utjeha tvojoj strpljivosti.

Jer i za ovo malo volje, koje se sada dragovoljno odrekneš, imat ćeš uvijek svoju volju u nebu.

Tamo ćeš naime naći što god budeš htio, sve što budeš mogao poželjeti.

Imat ćeš obilje svakoga dobra bez straha da ćeš ga izgubiti. Tamo tvoja volja, uvijek ista s mojom, neće željeti ništa izvanjsko ili posebno. Tamo ti se nitko neće opirati, nitko se neće žaliti na tebe, nitko ti smetati, ništa se suprotstaviti - nego će sve što zaželiš biti odmah tu i zasitit će svaku tvoju čežnju i napuniti do vrha.

Tamo ću dati slavu za podnesenu sramotu; dat ću plašt zasluge za žalost, za posljednje mjesto - prijestolje kraljevsko uvijeke.

Tamo će izaći na vidjelo plod poslušnosti, veselit ćeš se radi velike pokore na zemlji, a tvoje ponizno podvrgavanje bit će okrunjeno slavom.

7. Prigni se dakle sada ponizno pod svačiju ruku; i ne vodi brige tko je to rekao ili zapovijedio.

Nego se veoma staraj oko toga da sve za dobro primiš, zatraži li što od tebe ili ako te umoli bilo poglavar, bilo mlađi od tebe ili tvoj vršnjak, te da nastojiš sve ispuniti iskrenom voljom.

Neka traži jedan ovo, drugi ono; neka se jedan diči ovim, a drugi onim, i neka se hvali tisuće tisuća puta, a ti se ne veseli ni ovomu ni onomu, nego preziri samoga sebe te jedino mene slušaj i časti. To treba da želiš da bilo životom bilo smrću proslaviš Boga.

Glava 50

Kako se čovjek u žalosti mora predati u ruke Božje

Sluga:

1. Gospode Bože, sveti Oče, budi blagoslovljen sada i uvijeke, jer kako si htio tako se dogodilo; a što činiš dobro je. Neka se sluga tvoj raduje u tebi, a ne u sebi niti u komu drugomu; jer si ti jedini prava radost, ti si nada moja i kruna moja, ti si veselje moje i čast moja, Gospode. Što ima sluga tvoj osim što je primio od tebe, pa i to čak bez svoje zasluge?

Tvoje je sve što si dao i što si učinio. »Mučim se i izdišem od mladosti svoje«; katkada se duša moja žalosti sve do suza, a katkada se i u sebi uznemiri radi strasti koje joj prijete.

2. Želim radost mira, tražim mir sinova tvojih koje ti paseš u svijetlu utjehe.
Ako dadeš mir, ako uliješ sveto veselje, bit će duša sluge tvojega u potpunom skladu i odano će te hvaliti.

Ali ako se ukloniš, kao što često običaješ, neće moći trčati putem tvojih zapovijedi; nego će se prije koljena njezina sagnuti da se udara u prsa; jer joj nije »kao jučer i prekjučer«, kad je svjetiljka tvoja svijetlila povrh glave njezine i sjena je krila tvojih štitila od navale kušnja.

3. Oče pravedni i uvijek hvale dostojni, došao je čas da se iskuša sluga tvoj.
Oče ljubljeni, vrijedno je da sluga tvoj trpi nešto za tebe ovaj čas. Oče uvijek štovanja dostojni, došao je čas za koji si ti odvijeka znao da će doći: da za kratko vrijeme podlegne izvana sluga tvoj, a da u duši živi uvijek kod tebe.

 Neka bude malo prezren, neka bude ponižen, neka malakše pred ljudima, neka ga satiru strasti i slabosti: da nanovo uskrsne s tobom u zori novoga svjetla i proslavi se na nebu.

OČe sveti, tako si ti odredio i tako si ti htio: i tako se dogodilo kako si sam odredio.

4. Ovo je naime milost za prijatelja tvoga: trpjeti i nevolje podnositi na svijetu iz ljubavi prema tebi, koliko god puta i od koga ti to dopustiš da bude.
Bez tvoga dopuštenja i tvoje providnosti i bez razloga ništa ne biva na svijetu, »Dobro je za me, Gospođe, da si me ponizio da se naučim putovima tvojim«, i da se riješim svake oholosti i prezauzetosti srca.

Korisno je za mene što je sramota pokrila lice moje: da zbog utjehe radije tražim tebe nego ljude.

Naučio sam također iz toga; plašiti se nedokučivih sudova tvojih, jer udaraš i pravednika s bezbožnikom, ali ne bez pravičnosti i pravde.

5. Zahvaljujem ti, jer nisi štedio mojih zala, nego si me satro gorkim udarcima, zadajući boli i unoseći tjeskobu izvana i iznutra.

Nema toga tko bi me utješio između svega što je pod nebom, ako nećeš ti, Gospode Bože moj, nebeski liječnice duša, koji udaraš i liječiš, »odvodiš u smrt i natrag dovodiš«. Nauk tvoj neka je povrh mene i šiba tvoja sama će me poučiti.

6. Evo, Oče ljubljeni, u tvojim sam rukama, sagibani se pod šibom ukora tvojega.

Udari po mojim leđima i po vratu mojemu da tvojoj volji podložim tvrdokornovst svoju.

Učini od mene blagog i poniznog učenika, kao što si običavao mudro činiti da idem na svaki mig tvoj. Tebi izručujem za popravak sebe i sve svoje: bolje je biti kažnjen ovdje nego u budućem životu.

Ti znaš sve i svaku pojedinost i ništa ti nije sakriveno u ljudskoj savjesti.

Prije nego se zbude ti znaš što će doći; i nije ti potrebno da te tko pouči ili podsjeti na ono što se zbiva na zemlji.

Ti znaš što je od koristi za moj napredak i koliko služi nevolja da se očisti rđa grijeha.

Učini sa mnom prema svetoj volji svojoj i ne preziri grešnog života mojega, nikom bolje i jasnije poznatoga negoli tebi jedinome.

7. Daj mi, Gospode, znati što moram znati; ljubiti ono što moram ljubiti; hvaliti ono što se tebi najviše sviđa; cijeniti ono što se tebi čini dragocjenim; koriti ono što je prljavo u tvojim očima.

Ne daj mi suditi prema viđenju očiju izvana, niti donositi odluku prema onome što uši čuju od neiskusnih ljudi: nego mi daj istinskim sudom prosuđivati i o vidljivim stvarima i o duhovnim a nadasve uvijek iskati što godi volji tvojoj.

Srca se ljudska često varaju u suđenju; varaju se i ljubitelji ovoga svijeta koji ljube samo ono što se vidi.

Što je čovjek zato bolji ako ga ljudi smatraju većim?

Varalica varalicu, luda ludu, slijepac slijepca, slabić slabića vara dok ga uzvisuje; i zapravo ga više posramljuje dok ga tašto hvali. Jer koliko je tko u tvojim očima, toliki je, i ništa više, veli ponizni sveti Franjo.

Glava 51

Valja se baviti neznatnim djelima kad ne možemo uzvišenim

Gospodin:

1, Sinko, ne možeš uvijek ustrajatj u revnoj čežnji za krepostima, niti ostati na višem stupnju promatranja; nego moraš katkada radi istočnoga grijeha saći naniže i nositi breme raspadljivog života, ako i protiv volje i s gađenjem.

Dokle god si u smrtnom tijelu ćutjet ćeš gađenje i gorčinu srca.

Moraš dakle često uzdisati u tijelu radi tereta tijela; zbog toga što se ne možeš bez prestanka baviti duhovnim poslovima i božanskim promatranjem.

2. Bit će zato od koristi za tebe prijeći na skromna i izvanjska djela i okrijepiti se na dobrim činima; očekivati s čvstim pouzdanjem moj dolazak i višnji pohod, strpljivo podnositi svoje progonstvo i suhoću srca dok te opet ne pohodim i ne izbavim od svih tjeskoba.

Jer ću učiniti da zaboraviš na muke i uživaš unutrašnji mir. Razastrt ću pred tobom livade Svetog Pisma; da »prosvijetljenim srcem počneš trčati putem mojih zapovijedi«.

I reći ćeš: »Nisu ništa muke ovoga vremena prema budućoj slavi koja će se objaviti u nama«.

Glava 52

Neka se čovjek ne smatra vrijednim, nego prije krivcem, koji zaslužuje kaznu

Sluga:

1. Gospode, nisam dostojan tvoje utjehe, niti kakvog duhovnog pohoda: i zato pravo postupaš sa mnom kad me ostavljaš bez pomoći i utjehe.

Jer kad bih mogao lijevati suze poput mora, još ne bih bio dostojan tvoje utjehe.

Stoga nisam ništa drugo vrijedan nego da me bičuješ i kazniš; jer sam te teško i često uvrijedio i u mnogim stvarima jako pogriješio.

Kad dakle pravo promislim nisam dostojan ni najmanje utjehe. Ali ti, blagi i milosrdni Bože, koji nećeš propast djela svojih, ti, da pokažeš bogatstvo svoje dobrote u liku svog milosrđa, dostojiš se tješiti slugu svoga i protiv svake njegove zasluge, preko ljudskog očekivanja.

Tvoje naime utjehe nisu kao ljudska naklapanja.

2. Što sam učinio, Gospode, da bi mi udijelio kakvu nebesku utjehu?

Razmišljam kako nisam učinio ništa dobra, nego sam uvijek bio sklon na mane, a lijen za popravak. To je istina i ne mogu toga poricati. Ako bih drukčije rekao, ti bi ustao protiv mene, i ne bi bilo nikoga koji bi me obranio.

Što sam zaslužio svojim grijesima osim pakao i oganj vječni? Istinski priznajem da sam vrijedan svake bruke i prezira; i nisam dosto¬jan da budem zajedno sa tvojim vjernima.

I makar mi je to neugodno čuti, ipak radi istine navodim protiv sebe svoje grijehe ne bih li lakše zaslužio isprositi tvoje milosrđe.

3. Što ću reći kad sam kriv i posve posramljen?

Usta mi nemaju što kazati nego samo ovu riječ: sagriješio sam, Gospode!

Sagriješio sam, smiluj mi se, oprosti mi! Pusti me malo »da oplakujem bol svoju prije nego odem u zemlju tame, smrtne sjene, u zemlju kao ponoć mračnu«.

Što tražiš najviše od krivca i bijednoga grešnika nego da se skruši i da se ponizi za svoja zlodjela?

Od pravoga skrušenja i poniženja srca rađa se nada oproštenja, umiruje se opet uznemirena savjest, nadoknađuje se izgubljena milost, i čovjek se zaštićuje od buduće srdžbe, a susreću se uzajamno u svetom poljupcu Bog i raskajana duša.

4. Ponizno skrušenje za grijehe draga ti je žrtva, Gospode; daleko više mirisava pred licem tvojim nego kad tamjana.

Ono je također drago pomazanje koje si dopustio izliti na svoje noge; jer srca skrušena i ponižena nisi nikada prezreo.

Ono je mjesto utočišta od lica srdžbe neprijateljeve. U njemu se popravlja i pere što god je drugdje skrivljeno i zaprljano.

Glava 53

Milost Božja nerado ostaje s onima koji zemaljski misle

Gospodin:

1. Sinko, dragocjena je moja milost i ne dozvoljava da je se miješa s izvanjskim stvarima i zemaljskim utjeharna.

Valja dakle odstraniti sve zapreke milosti ako želiš da ti bude udijeljena.
Traži za se skrovito mjesto.

Neka ti bude milo biti sam.

I ne traži nikoga s kim ćeš naklapati; nego radije izlijevaj pobožnu molitvu pred Bogom da sačuvaš skrušenost srca i čistu savjest.

Smatraj čitav svijet ništicom; nek ti je milije druženje s Bogom nad svim izvanjskim stvarima.

Jer ne možeš drugovati sa mnom i u isto vrijeme uživati u prolaznim stvarima.
Moraš se udaljiti od poznatih i dragih te srce lišiti svake vremenite utjehe.

Tako moli sv. Petar apostol da se Kristovi vjernici drže na ovom svijetu »kao došljaci i putnici«.

2. O, koliko će biti pouzdanje umirućemu koga ne zadržava na svijetu čežnja ni za kakvom stvari!

Ali imati srce tako odijeljeno od svega, toga ne shvaća još uvijek bolestan duh, niti puteni čovjek poznaje slobodu unutarnjega čovjeka.

No tko hoće biti zaista duhovan, mora se odreći i onih što su daleko i onih koji su blizu; i nikoga se ne treba čuvati više nego samoga sebe.

Ako pobijediš savršeno samoga sebe, onda ćeš ostalo lako podvrgnuti. Savršena se pobjeda sastoji u slavlju nad samim sobom.

Tko naime imade nad sobom vlast, tako da je putenost podložna razumu, a razum sluša u svemu mene, taj je pravi pobjednik nad sobom i gospodar svijeta.

3. Ako se želiš popeti na ovaj vrhunac, onda moraš muževno započeti i položiti sjekiru na korijen da iščupaš i uništiš tajnu neurednu sklonost prema samome sebi i prema svakome osobnom i materijalnom dobru.

O ovoj mani, da čovjek odviše neuredno ljubi samoga sebe, ovisi gotovo sve što moramo odlučno svladati: kad se to zlo pobijedi i ukroti, onda će doći veliki mir i trajna tišina.

No jer se malo njih trudi posve umrijeti samima sebi i jer ne nastoje izaći potpuno izvan sebe, zato ostaju zapleteni u sebi i ne mogu se uzdignuti duhom iznad sebe.

Tko pak želi hodati sa mnom u slobodi, taj mora umrtviti sve svoje opake i neuredne sklonosti i ne smije prianjati požudno posebnom ljubavlju uz nijedno stvorenje.

Glava 54

O različitim poticajuma naravi i milosti

Gospodin:

1. Sinko, pripazi dobro na poticaje naravi i milosti, jer oni se kreću sasvim protivno a profinjeno: i jedva ih tko drugi može razlikovati, osim duhovan i unutarnje prosvijetljen čovjek.

Svi doduše teže za dobrom, i u svojim riječima ili činima hoće da nešto dobra pokažu i zato se pod vidom dobra mnogi prevare.

2. Narav je lukava i mnoge privlači, zapliće u mrežu, i vara, i uvijek ima sebe za cilj.

No milost hoda bezazleno i uklanja se svakoj sjeni zla; ne smjera na prijevare, i sve radi jedino radi Boga u kom se konačno i smiruje.

3. Narav nerado umire, ne da se gaziti, niti nadvladati, niti biti podložna, niti se svojevo ljno podvrgavati.

Milost se pak trudi oko vlastitog mrtvenja, opire se putenosti, traži da se podvrgne, želi da bude svladana i neće da se služi vlastitom slobodom; voli da bude pod stegom i ne želi nikome zapovijedati; nego pod vlašću Božjom uvijek živjeti, stajati i biti, i spremna je da se radi Boga ponizno sagne pred svakim ljudskim stvorom.

4. Narav radi u vlastitu korist i pazi kakvu će korist izbiti za sebe od drugoga.

Milost pak više gleda, ne što je njoj korisno i probitačno, nego što koristi drugima.

5. Narav rado prihvaća časti i štovanje.

Milost pak svaku čast i slavu vjerno pripisuje Bogu.

6. Narav se boji sramote i prezira.

Milost se pak veseli da može »trpjeti sramotu za ime Isusovo«.

7. Narav voli dokolicu i tjelesni počinak.

Milost pak ne može biti besposlena nego rado prihvaća napor.

8. Narav traži ono što godi znatiželji i što je lijepo, a zazire od prostih i grubih stvari.

Milost se pak veseli onomu što je priprosto i ponizno, ne prezire što je neugodno, i ne izbjegava obući se u stare dronjke.

9. Narav smjera na vremenite stvari, veseli se zemaljskim dobicima, žalosti se radi gubitka, srdi se radi neznatne uvredljive riječi.

Ali milost gleda na ono što je vječno, ne ovisi o vremenitim stvarima, ne uznemiruje se radi gubitka stvari, niti je ogorčena radi oštrijih riječi; jer je svoje blago i veselje smjestila u nebu gdje ništa ne propada.

10. Narav je lakoma i radije prima nego daje; voli što je vlastito i osobno.
Milost je ljubazna i teži prema zajednici, izbjegava što je posebničko, s malim je zadovoljna, smatra da je »blaženije davati nego primati«.

11. Narav se priklanja stvorovima, vlastitoj puti, taštinama i zabavama.

Milost pak vabi k Bogu i krepostima, odriče se stvorova, bježi od svijeta, mrzi požude tijela, smanjuje lutanja, stid ju je pojaviti se u javnosti.

12. Narav voli jako kakvu izvanjsku utjehu kod čega uživa sjetilo.

Milost pak traži da se utješi samo u Bogu i da iznad svega vidljivoga uživa u najvišem dobru.

13. Narav sve radi zbog dobitka i vlastite koristi; ništa ne može učiniti badava, nego se za dobročinstva nada dobiti ili nešto jednako ili bolje, ili pohvalu, ili naklonost i veoma želi da se mnogo uvaže njezini čini i darovi.

Milost pak ne traži ništa vremenitoga niti druge nagrade osim jedinoga Boga kao plaću; i ne traži išta više od potrebnih vremenitih stvari nego ukoliko joj one mogu poslužiti za postignuće vječnih dobara.

14. Narav se raduje mnogim prijateljima i rođacima, diči se visokim položajem i podrijetlom, klanja se moćnima, laska bogatašima, plješće sličnima sebi.

Milost ipak ljubi i neprijatelje; ne uznosi se radi mnoštva prijatelja; ne pazi ni na mjesto ni na podrijetlo pređa, osim ako je u njima odsijevala veća krepost: više se priklanja siromahu nego bogatašu, više sučustvuje s nevinim nego s moćnim; uživa u istinoljubivom čovjeku, a ne u varalici; potiče uvijek dobre daše trse oko najboljih darova i da po krepostima postanu slični Sinu Božjem.

15. Narav se brzo tuži radi nestašice i tegobnosti.

Milost postojano snosi siromaštvo.

16. Narav sve okreće k sebi, za sebe se bori i trudi.

Milost pak sve svodi na Boga odakle sve vuče podrijetlo; sebi ne pripisuje nikakova dobra; nije drsko preuzetna; ne svađa se niti pretpostavlja svoje mišljenje drugima, nego se u svakome mnijenju i umovanju podvrgava vječnoj mudrosti i božanskom sudu.

17. Narav želi doznati tajne i slušati novosti; hoće da se vani vidi i da mnogo toga sjelilima iskusi; želi priznanje i da radi ono što donosi pohvalu i divljenje.

Milost se ne brine za novosti, niti da sazna znatiželjne stvari; jer je to sve poteklo od stare pokvarenosti budući da nema na zemlji ništa nova ni trajna.
Stoga uči držati na uzdi sjetila, bježati od tašte samodopadnosti i hvalisavosti, sakrivati ponizno ono što je vrijedno hvale i divljenja, pa u svakoj stvari i u svakoj znanosti tražiti korisni plod i hvalu i čast Božju. Neće da ljudi hvale nju ili njezina djela nego želi, da Bog bude blagoslovljen u darovima svojim koji sve dijeli iz čiste ljubavi.

18. Ova je milost nadnaravno svjetlo, i neki posebni dar Božji, i prikladni znamen izabranih, i zalog vječnoga spasenja; koji čovjeka diže od zemaljštine da ljubi ono što je nebesko, te ga od putenoga čovjeka čini duhovnim.

Što dakle više bude narav pritisnuta i svladana to će nam veća milost biti ulivena; i unutarnji čovjek obnavljat će se svaki dan novim pohođenjima prema slici Božjoj.

Glava 55

O pokvarenosti naravi i o učinku milosti Božje

Sluga:

1. Gospode Bože moj, koji si me stvorio na sliku i priliku svoju, udijeli mi ovu milost koju si označio kao tako veliku i potrebnu za spasenje: da svladam preopaku narav isvoju koja me navodi na grijehe i vodi u propast.

Osjećam naime u svome tijelu zakon grijeha koji se protivi zakonu duha moga; i zarobljenoga me odvodi da me podvrgne putenosti u mnogo čemu; i ne mogu se opirati strastima njegovim ako ne bude uza me presveta milost tvoja ulivena žarko u srce moje.

2. Potrebna je tvoja milost, i to velika milost, da se svlada narav koja je uvijek sklona na zlo od mladosti svoje.

Jer nakon što je pala po prvom čovjeku Adamu i izopačila se grijehom, na sve ljude prelaze posljedice ove ljage, tako da se sama narav, koju si ti stvorio dobru i čestitu, zbog zloće i pokvarenosti naziva »pokvarenom naravi«, jer njezin nagon, prepušten sebi, vuče na zlo i nisko.

Jer ono malo snage što je preostalo, to je kao neka iskra sakrivena u pepelu. Takva iskra je sam naravni razum, okružen velikom maglom, koji još razlikuje dobro i zlo te poznaje razliku između istine i laži; ali je nemoćan da izvrši ono što odobrava i više ne raspolaže potpunim svjetlom istine niti posve zdravim svojim sklonostima.

3. To je razlog, Bože moj, da se »moj unutarnji čovjek slaže u veselju s Božjim zakonom« znajući da je zapovijed tvoja dobra, pravedna i sveta, koreći svako zlo i izbjegavajući grijeh. Ali tijelom služim zakonu grijeha kad se više pokoravam putenosti nego razumu. Odatle biva da »htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije činiti ga«. Zato često odlučujem mnogo toga što je dobro, ali jer manjka milost da pomogne mojoj slabosti, to se i zbog neznatnog otpora povlačim natrag i postajem malodušan. Odatle biva da poznajem put savršenstva i da vidim dosta jasno kako moram raditi, ali pritisnut teretom vlastite pokvarenosti ne dižem se do onoga što je savršenije.

4. O kako mi je veoma potrebna, Gospode, milost tvoja da dobrom započnem, nastavim i dovršim!

Jer bez nje ne mogu ništa učiniti, a sve mogu u tebi kad me milost jača.
0 zaista nebeska milosti, bez koje nema nikakvih vlastitih zasluga, niti su što vrijedni bez nje ikoji naravni darovi.

Bez milosti ništa ne vrijede kod tebe, Gospode, umijeća, ništa ne vrijedi ljepota i snaga, ništa um ili govornička vještina.

Jer naravni darovi zajednički su i dobrima i zlima. A dar vlastit izabranima jest milost ili ljubav kojom znamenovani smatraju se vrijednima života vječnoga.

Ova milost je tako odlična da bez nje ne znače ništa niti dar proroštva, niti vršenje čudesa, niti bilo kakvo duboko umovanje.

No niti vjera, niti nada, niti druge kreposti nisu ti drage bez ljubavi i milosti.

5. O preblažena milosti! Koja siromaha duhom činiš bogata krepostima, a obogaćenog mnogim dobrima činiš ponizna srcem.

Dođi, siđi na me, napuni me zarana svojom utjehom da ne klone od umora i suše srca moja duša.

Molim, Gospode, da nađem milost u očima tvojim; »dosta mi je naime milost tvoja« pa i bez ostaloga za čim žudi narav.

Ako budem kušan i mučen mnogim nevoljama, neću se bojati zla dok bude sa mnom milost tvoja. Ona je moja snaga, ona donosi savjet i pomoć.

Jača je od svih neprijatelja i mudrija od svih mudraca.

6. Milost nas uči istini, upućuje na red, svijetli u srcu, tješi u stisci, goni žalosti, oduzima strah, hrani pobožnost, i proizvodi suze.

Što sam bez nje drugo nego suho drvo i beskorisno stablo koje valja izbaciti?
Tvoja me dakle, Gospode, milost neka uvijek pretječe i prati i neka me potiče revno na dobra djela, po Isusu Kristu, Sinu tvojemu. Amen.

Glava 56

Moramo se odreći sami sebe i pokrižu nasljedovati Krista

Gospodin:

1. Sinko, koliko uzmogneš izaći iz sebe, toliko ćeš moći prijeći u mene.

Kao što ne žudjeti za ničim vanjskim - stvara unutarnji mir, isto tako posvema ostaviti sebe - veže s Bogom.

Hoću da se naučiš potpuno zatajivati sebe u mojoj volji, bez protivljenja i tužakanja.

»Slijedi me: Ja sam put, istina i život!«.

Bez puta ne može se ići; bez istine nema spoznaje; bez života se ne živi.

Ja sam put koji moraš slijediti; istina kojoj moraš vjerovati; život koji moraš očekivati.

Ja sam siguran put, neprevarljiva istina, beskonačni život.

Ja sam najispravniji put, najviša istina, istinski život, blaženi život, nestvoreni život.

Ako ostaneš na mom putu, spoznat ćeš istinu; i istina će te osloboditi i polučit ćeš vječni život.

2. »Ako hoćeš da uđeš u život, drži zapovijedi«.

Ako hoćeš spoznati istinu, vjeruj meni.

»Ako hoćeš da budeš savršen, prodaj sve.

Ako hoćeš biti moj učenik, zataji samoga sebe.

Ako hoćeš polučiti blaženi život, onda preziri sadanji život.

Ako hoćeš da budeš uzvišen na nebu, ponizi se na svijetu.

Ako hoćeš sa mnom vladati, onda nosi sa mnom križ.

Jer samo službenici križa nalaze put k blaženstvu i pravom svjetlu.

Sluga:

3. Gospodine Isuse, jer je život tvoj bio gorak i od svijeta prezren, daj mi da te nasljedujem preziranjem svijeta.

»Jer nije sluga veći od gospodara svojega, niti je učenik nad učiteljem«.

Daj da te pratim u tvome životu, jer je tamo spas moj i prava svetost.

Što god izvan njega čitam ili čujem ne može me okrijepiti niti potpuno razveseliti.

Gospodin:

4. Sinko, jer ti je to poznato i sve si čitao - blago tebi ako to izvršiš.
»Tko ima zapovijedi moje i drži ih, on je koji me ljubi; i ja ću njega ljubiti i objavit ću mu se«; i učinit ću da sjedi sa mnom u kraljevstvu Oca mojega.

Sluga:

5. Gospodine Isuse, neka svakako bude, kao što si rekao i obećao, i neka se zbude da ja to polučim.

Rado sam primio križ iz tvoje ruke; rado ću ga i nositi sve do smrti kako si mi naložio.

Zaista je život dobroga redovnika križ, ali i vodi u raj. Započeo sam, natrag ne smijem ići niti ga napustiti.

6. Ajde, braćo, pođimo zajedno. Isus će biti s nama.

Radi Isusa smo primili ovaj križ, radi Isusa ćemo ustrajati na križu.

On će biti naš pomoćnik koji nam je vođa i preteča. Evo, kralj naš ide pred nama koji će se boriti za nas. Slijedimo ga junački, neka se nitko ne boji strahota: budimo spremni hrabro umrijeti u boju i »nemojmo nanijeti sramote našoj slavi« da pobjegnemo od križa.

Glava 57

Neka čovjek ne bude odviše malodušan kad upadne u kakve pogreške

Gospodin:

1. Sinko, više mi se sviđa strpljivost i poniznost u nesreći, nego velika utjeha i pobožnost u sreći.

Zašto te ožalošćuje kakva sitnica protiv tebe izrečena?

Kad bi bilo i što više ne bi se smio uzrujati. No sada pusti neka prođe; niti je prvo niti novo: niti će biti posljednje ako budeš dugo živio.

Dosta si junačan dok ti se ništa zla ne dogodi.

Znadeš također dobro savjetovati i druge hrabriti riječima; ali kad nevolja iznenada bane na tvoja vrata, onda ti ponestane i savjeta i jakosti.

Pogledaj svoju veliku slabost koju češće osjećaš u neznatnim protivštinama; ali ipak to biva za tvoj spas kad se takve i slične stvari zbivaju.

2. Rasporedi to kako najbolje znaš u srcu: pa ako te dirne, neka te ipak ne baci u malodušje, niti te dugo zapliće. U najmanju ruku snosi strpljivo ako već ne možeš s veseljem.

Pa ako i nerado čuješ i ćutiš uzrujanost, svladaj se i ne dopusti da išta neurednoga izađe iz tvojih usta čime bi se maleni mogli sablazniti.

Brzo će se smiriti prouzročena uzbuna, i kad se vrati milost, zasladit će unutarnju bol.

Ja još živim - govori Gospodin - spreman da te pomognem i više nego obično utješim: ako se samo pouzdaš u me i pobožno me zazoveš.

3. Budi što smireniji i spremi se na veću strpljivost.

Nije sve izgubljeno ako zapažas da te češće stižu nevolje ili teške kušnje.

Čovjek si a ne Bog; tijelo si, nisi anđeo.

Kako bi ti mogao ustrajati uvijek na istom stupnju kreposti, kad to nije bio slučaj ni s anđelom na nebu. ni s prvim čovjekom u raju?

Ja sam koji žalosne podižem utjehom; i one koji priznaju svoju slabost dižem do svoga božanstva.

Sluga:

4. Gospode, neka bude blagoslovljena tvoja riječ, slađa od meda i saća za moja usta.

Što bih radio u tolikim nevoljama i stiskama svojim kad me ti ne bi jačao svojim svetim riječima?

Što me briga što sam i koliko pretrpio samo da konačno stignem u luku spasa?
Daj mi sretno završiti: daj mi sretno prijeći s ovoga svijeta.

Sjeti se mene, Gospode, Bože moj, i upravljaj me pravim putem u kraljevstvo tvoje. Amen.

Glava 58

Kako ne valja ispitivati o višim stvarima i tajnim sudovima Božjim

Gospodin:

1. Sinko, čuvaj se raspravljanja o visokim stvarima i tajnim sudovima Božjim: zašto ovaj biva ovako ostavljen, a onaj se prima u toliku milost; i zašto ovaj biva tako ožalošćen, a onaj odlično uzvišen.

To sve nadilazi ljudsku sposobnost: niti je u stanju ikoji um ili bilo kakvo raspravljanje istražiti sudove Božje.

Kad ti dakle neprijatelj prišaptava takve stvari, ili možda pitaju takvi znatiželjni ljudi, odgovori im ono s prorokom: »Pravedan si, Gospodine, i pravedan je sud tvoj«.

I ono: »Istiniti su sudovi Gospodnji, svi jednako pravedni«.

Sudova se mojih valja bojati, a ne o njima raspravljati; jer su nedokučivi za ljudski um.

2. Nemoj također istraživati niti raspravljati o zaslugama svetaca, tko je od koga svetiji ili tko je veći u kraljevstvu nebeskom.

To često rađa svađama i beskorisnim prepirkama i hrani oholost i taštu slavu; a odatle se rađa zavist i nesloga dok ovaj kuša onoga, a drugi drugoga sveca oholo uznosi.

Htjeti pak znati i istražiti takve stvari - ne donosi nikakva ploda, a povrh toga se svecima ne dopada: jer ja nisam Bog razdora nego Bog mira; a taj se mir sastoji više u istinskoj poniznosti negoli u vlastitom uzvisivanju.

3. Nekoje revna ljubav privlači većom sklonošću prema ovima ili prema onima, ali ta je sklonost više ljudska negoli božanska.

Ja sam onaj koji sam stvorio sve svece; ja sam dao milost, ja sam dao i slavu.

Ja poznam zasluge pojedinaca; ja sam ih pretekao milinom svojih blagoslova.

Ja sam ih poznavao unaprijed, prije vjekova: ja sam ih izabrao od svijeta, a nisu oni izabrali mene.

Ja sam ih preko milosti pozvao, a po milosrđu privukao; ja sam ih proveo kroz razne kušnje.

Ja sam im ulio veličajne utjehe, ja sam im dao ustrajnost, ja sam okrunio njihovu strpljivost.

4. Ja poznam prvoga i zadnjega: ja grlim sve neizrecivom ljubavlju.

Mene valja hvaliti u svima svetima mojim; mene valja nadasve blagoslivljati i častiti u pojedincima koje sam tako slavno uzvisio i predodredio bez ikakovih njihovih prethodnih zasluga.

Tko dakle prezre najmanjeg između mojih, taj ne časti ni velikoga; jer ja sam stvorio maloga i velikoga.

I tko oduzimlje što kojemu od svetaca, oduzimlje meni i svima ostalima u kraljevstvu nebeskom.

Oni su svi jedno, vezom ljubavi; isto osjećaju. Isto hoće i svi se zajedno ljube.

5. Povrh toga (a to vrijedi mnogo više!) više ljube mene nego sebe i svoje zasluge.

Jer dignuti iznad sebe, te istrgnuti iz vlastitog samoljublja, nastavljaju svim silama ljubiti mene u kome konačno s užitkom miruju.

Nema ničega što bi ih moglo odvratiti ili učiniti malodušnima: jer puni vječne istine gore ognjem neugasive ljubavi.

Neka dakle prestanu puteni i niski ljudi raspravljati o stanju svetaca, jer oni ne znaju drugo ljubiti nego što njih osobno veseli.

Oduzimaju i dodavaju prema svojoj sklonosti, a ne kako se sviđa vječnoj istini.

6. Kod mnogih vlada neznanje napose kod onih koji su slabo prosvijetljeni, te rijetko znadu ljubiti koga savršenom duhovnom ljubavlju.

Mnogo ih također naravna sklonost i ljudsko prijateljstvo privlači k ovima ili onima; pa kao što se ponašaju kod nižih stvari tako si zamišljaju i nebeske.
Ali je neisporediv razmak između onoga što misle nesavršeni, i onoga što prosvijetljene osobe promatraju po višnjoj objavi.

7. Čuvaj se dakle, sinko, znatiželjno o onome raspravljati što nadilazi tvoje znanje; nego se više trudi i nastoj oko toga da se uzmogneš naći barem kao najmanji u kraljevstvu nebeskom.

Pa kad bi tkogod i znao tko je od koga svetiji ili veći u kraljevstvu nebeskom: što bi mu to znanje koristilo ako se ne bi radi te spoznaje preda mnom ponizio i uzdigao se do veće pohvale imena mojega?

Mnogo više ugađa Bogu koji razmišlja o veličini svojih grijeha i o neznatnosti svojih kreposti, i kako je daleko od savršenstva svetaca, nego onaj koji raspravlja tko je veći ili manji.

Bolje je zazivati svece pobožnim molitvama i suzama i poniznim srcem moliti za njihov slavni zagovor, nego istraživati njihove tajne taštim ispitivanjem.
8. Sveci su posve zadovoljni. Samo kad bi ljudi znali biti zadovoljni i obuzdati svoja tašta naklapanja.

Ne diče se sveci vlastitim zaslugama, jer sebi ne pripisuju nikakva dobra nego sve meni; jer sam im sve darovao radi svoje beskrajne ljubavi.

Toliko su puni ljubavi Božje i preobilnog veselja da im ne manjka nikakve slave, niti im može pomanjkati ikakve sreće.

Svi sveci koliko su viši u slavi, toliko su ponizniji u sebi, a meni su bliži i miliji.

Zato imaš napisano da su »polagali svoje krune pred Bogom, i padali na lice svoje pred Janjetom, i poklonili se Živućemu u vijeke vjekova«.

9. Mnogi pitaju tko je veći u kraljevstvu nebeskom; a ne znaju da li će biti dostojni da se ubroje među najmanje?

Velika je stvar: biti najmanji na nebu, gdje su svi veliki, jer će se svi zvati i biti sinovi Božji! »Od najmanjeg postat će tisuća« »a tko ne doživi stotinu godina prokletim će se smatrati«.

Kad su naime pitali učenici, »tko je veći u kraljevstvu nebeskom«, onda su čuli ovaj odgovor: »Ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom«.

10. Jao onima koji odbijaju svojevoljno se poniziti s malenima: jer ih niska vrata kraljevstva nebeskoga neće pustiti da uđu.

Jao i bogatima koji imaju svoju utjehu ovdje! Jer dok budu siromasi ulazili u kraljevstvo Božje, oni će stajati vani jaučući.

Radujte se ponizni i kličite siromasi, jer je vaše kraljevstvo Božje ako dakako hodate u istini.

Glava 59

Svu nadu i pouzdanje valja položiti jedino u Boga

Sluga:

1. Gospode, u čemu je moje pouzdanje za ovoga života? Ili koja je najveća utjeha od svega što se vidi pod nebom?

Zar nisi ti, Gospode Bože moj, čijemu milosrđu nema broja?

Gdje mi je bilo dobro bez tebe? Ili kad mi je moglo biti zlo dok si ti bio uz mene?

Volim biti siromašan poradi tebe nego bogat bez tebe.

Volim radije hodati s tobom po zemlji negoli bez tebe posjedovati nebo. Gdje si ti tamo je nebo; a tamo je smrt i pakao gdje nema tebe.

Za tobom žudim i zato moram za tobom uzdisati,, vikati i moliti.

Ni u koga se ne mogu konačno potpuno pouzdati koji bi me u nevolji pomogao, do samo u tebe jedinog, Boga moga.

Ti si nada moja, ti si ufanje moje; ti si tješitelj moj i najvjerniji od svih.

2. »Svi traže, što je njihovo«, a ti tražiš spasenje moje i težiš jedino za mojim napretkom, i sve mi obraćaš na dobro.

Pa ako me i izložiš raznim kušnjama i nevoljama, sve to obraćaš na moju korist, jer običavaš na tisuće načina iskušati svoje miljenike.

I u toj kušnji moramo te ne manje ljubiti i hvaliti, nego i kad bi nas napunjao nebeskim utjehama.

3. U te dakle, Gospode Bože, stavljam svu svoju nadu i utočište: na tebe stavljam svu svoju nevolju i stisku; jer što god vidim izvan tebe nalazim da je slabo i nestalno.

Neće naime koristiti mnogi prijatelji,, niti će jaki pomoćnici biti u stanju pomoći, niti mudri savjetnici dati koristan odgovor, niti knjige učenjaka utješiti, niti kakav veliki imetak osloboditi, niti kakvo skriveno i udobno mjesto zaštititi - ako ti ne budeš blizu, ne pomogneš.

4. Sve je naime ništa što izgleda da vodi k miru i sreći ako tebe nema; i ni trunka sreće u zbilji ne donosi.

Vrhunac dakle svih dobara i duljina života i dubina misli - ti si, Gospode: i u tebe se nadasve ufati - to je najveća utjeha slugama tvojim.

K tebi su upravljene oči moje, u te se ufam, Bože moj, Oče milosrđa!

Blagoslovi i posveti dušu moju nebeskim blagoslovom da postane svetim stanom tvojim i prijestoljem vječne slave tvoje; i neka se ne nađe ništa u ovom hramu tvoga dostojanstva što bi moglo povrijediti oči tvoga veličanstva.

Pogledaj na me, prema veličini dobrote svoje i mnoštvu smilovanja svojih, i usliši molitvu siromašnoga sluge svoga koji živi daleko u progonstvu u kraju smrtne sjene.

Zaštiti i sačuvaj dušu sluge svojega u tolikim nesrećama raspadljivoga života; i uz pratnju milosti svoje upravljaj je putem mira, u domovinu vječne slave. Amen.

Veritas, 3. siječnja 2003. / 20. prosinca 2010.

Knjiga mjeseca

Ispovijest londonskoga gangstera

Autori: John Pridmore, Greg Watts

Izdavač: Verbum, Split, 2013.

Nova knjiga u Verbumovoj biblioteci Svjedočanstava ponovo pred čitatelje stavlja ispovijest koja osvaja napetošću i iznimnom dramatičnošću. Ova nadahnjujuća priča govori o nevjerojatnom životnom putovanju čovjeka koji je shvatio da u njegovu životu nedostaje nešto veliko.

Još jedna knjiga

Arnovo naslijeđe

Autor: Jan Guillou

Izdavač: Znanje, Zagreb, 2012.

Priča romana Arnovo naslijeđe proteže se kroz prijelazno doba u skandinavskim zemljama u kojem posljednji ostaci vikinške pljačkaške tradicije ustupaju mjesto srednjovjekovnoj trgovini i obrtu, a Švedi i Goti se ujedinjuju pod vlašću Birgera, poznatog i kao Jarl Magnusson.

Veritas - Magnificat anima mea Dominum - katolički magazin
ISSN 1334-1367 - http://www.veritas.com.hr
Copyright © 1999-2013 by Veritas - Impressum
Veritas je pohranjen u Digitalnom arhivu Nacionalne i sveučilišne knjižnice
Hosted by: Članovi obitelji