Pa da mi je i dolinom smrti proći, ...
Tekst je objavljen u časopisu Živo vrelo, br. 4/1999, kojeg izdaje Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Zadar.
Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime … (Rim 6,8)
U siječnju 1986. ubrzo nakon starta eksplodirao je svemirski brod Challenger i odnio u smrt sedam muškaraca i žena. U bazi na zemlji zaprepašteni tehničari mogli su preko zvučnika čuti što se još događalo u svemirskoj letjelici. Iz obzira prema rodbini vrpca sa zadnjim rečenicama posade je u javnost dana tek nekoliko godina kasnije. Na njoj se jasno razlikuju muški (M) i ženski (Ž) glasovi:
M: Što se dogodilo? O Bože, ne,ne!
Ž: Oh, dragi Bože! (vriskanje) Tako je vruće (jecanje). Ne mogu. Ne reci mi…
Bože! Učini to!
Ž: Ne daj da ovako umrem. Ne sada, ne ovdje.
M: Tvoja ruka … Ne …
Ž: Gubim svijest.
M: Još nismo mrtvi.
M: Ako se ikad … Ako sam si želio čudo! (krikovi)
M: Ona je… ona je … Prokletstvo!
M: Nemam zraka.
M/Ž: (krikovi) Isuse Kriste! Ne!
M: Ona je bez svijesti.
M: Sretnica …
M: Bože. Vode. Mrtvi smo! (krikovi)
Ž: Do viđenja. (jecanje) … Volim vas.
M: Biva točno kao kod prisilnog spuštanja u more …
M: Točno tako. Pozitivno misliti!
M: Isključeno.!
M: Daj mi svoju ruku.
M: Vi tamo unutra, jeste li budni? Ja…Ja…
M: Oče naš …
M: Sveti se ime Tvoje …
M: Vi … tamo prijeko?
M: Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam. Na poljanama zelenim
on mi daje odmora … Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer
si Ti sa mnom … U domu Gospodnjem prebivat ću …
Tišina … Mrtvačka tišina …
Šest tjedana kasnije pronađeni su posmrtni ostaci posade. Mnogo kasnije u dubinama oceana otkriveni su ostaci svemirskog broda.
Veritas, 9. prosinca 2010.
