Pio iz Pietrelcine
(1887. – 1968.) - Spomendan: 23. rujna
Autor: Šimo Šokčević
A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. (Gal 6,14)
Poput apostola Pavla, Pio iz Pietrelcine stavio je Kristov križ u središte svoga života i apostolskog rada. Križ je bio ishodište njegove snage, mudrosti i slave. Zapaljen Kristovom ljubavlju, postao je poput njega žrtva za spasenje svijeta. Rođen je 25. svibnja 1887. godine u Pietrelcini, nadbiskupija Benevento, u Italiji. Godine 1903. odlazi u novicijat franjevaca kapucina. Za svećenika je zaređen 10. kolovoza 1910. godine. U rujnu te iste godine odlazi u franjevački samostan Sv. Giovannia Rotonda i ostaje tamo do smrti.
Stigme
Ispunjen Božjom ljubavlju prema bližnjem, Pio je u potpunosti živio svoj poziv. Godine 1956. osnovao je ustanovu u kojoj je pomagao brojnim obiteljima koje su zbog raznih razloga patile. Za Pia vjera je bila život: on je upravo sve i činio u svjetlu vjere. Dane i noći je znao provoditi u dijalogu s Bogom. Jednom prilikom je rekao: «U knjigama tražimo Boga, u molitvi ga pronalazimo.
Molitva je ključ koji otvara Božje srce.» Dakle, čvrsta vjera, omogućila je o. Piju da prihvati Božju tajanstvenu volju. Svoju nadu i povjerenje u Boga nije zadržavao samo za sebe, već je te vrijednosti širio u interakciji sa drugim ljudima. Njegova težnja bila je rast u milosrđu i solidarnosti na što je nerijetko upućivao i druge. U siromašnima, bolesnima, te u onima koji su na bilo koje načine patili, on je vidio sliku Isusa Krista. Prema svakome se odnosio sa pravednošću, iskrenošću i poštovanjem.
Posebno se istaknuo kao ispovjednik. Njegova čvrsta vjera ubrzo je dobila i manifestaciju na njegovom tijelu. Označen je stigmama – Kristovim ranama na tijelu. To se dogodilo 20. rujna 1918. godine. Tako je postalo očito da je o. Pio uistinu Božji čovjek. On je sebe doživljavao nevrijednim Božjih darova, punim slabosti, ali u isto vrijeme i blagoslovljenim Božanskim pogodnostima. Iako su ga mnogi obožavali i divili mu se, on je znao često reći: «Ja samo želim biti siromašni franjevac koji moli».
Štovan za života i nakon smrti
O. Pio iz Pieterlcine umire 23. rujna 1968. godine. Dana 20. veljače 1971. godine, tri godine nakon njegove smrti, papa Pavao VI. je izjavio: «Pogledajte koju slavu je imao, te koliko ga ljudi štuje! Ali zašto? Možda zato što je bio filozof? Ili zato što je bio mudar? Ne. Zato što je služio misu ponizno, ispovijedao od zore do mraka i što je nosio rane našeg Gospodina. Bio je to čovjek molitve i patnje. To je glavni razlog tolikog štovanja.»
Beatifikacija i kanonizacija
Proglašen je blaženim 20. listopada 1998. godine, a svetim 16. lipnja 2002. godine. Čudo koje je prethodilo kanonizaciji bilo je ozdravljenje Mattea Pia Colella, dječaka koji je bolovao od meningitisa, te je devet njegovih unutrašnjih organa iznenada zatajilo. Matteova majka zajedno sa nekoliko kapucina se molila Sv. Piju i djetetovo stanje se popravilo.
Kada se probudio iz kome Matteo je rekao da je vidio starijeg čovjeka sa bijelom bradom i dugom, smeđom haljom, koji mu je rekao: «Ne brini, ubrzo ćeš biti izliječen.»
Veritas, 21. kolovoza 2003. / 13. prosinca 2010.
