Pismo o Krunici

Pismo Učitelja Dominikanskog reda o Krunici

Preveli Emanuel Jurica Beroš i Fr. Anto Gavrić OP.

Tekst je objavljen u Analecta Sacri Ordinis Fratrum Praedicatorum 93 (Rim, 1985) II-III, str. 116-121.

Rim – S. Sabina, 2. rujna 1985.

"Bijte se u prsa
zbog ljupkih polja,
plodnih vinograda;
zbog njiva naroda mojega
što rađaju trnjem i dračem;
zbog svih kuća veselih,
grada razigranog.

Jer, napuštena bit će palača, opustjet će bučni grad;
Ofel i kula postat će
brlog dovijeka –
bit će radost divljim magarcima,
paša stadima,
dok se na nas ne izlije
duh iz visina."

Izaija 32, 12-15

Vapaj proroka mogao je doći do usana našeg svetog Oca, sv. Dominika u Languedocu, kao što dolazi do mnogih od nas u svoje vrijeme. Zemlja je opustošena i treba ju zaliti s Visina.

Dominikanska legenda o Krunici – neplodna zemlja

Red je nastao u neplodnoj zemlji: među podvojenim ljudstvom, s tijelom koje se bori protiv duha, s poniženim ženama i životom prezrenim, bilo je nemoguće prihvatiti stvarnost Riječi koja je postala tijelo, koja boravi među nama.

Postojao je samo jedan odgovor, i on se mogao izraziti jednostavnim riječima:

"Zdravo…Gospodin je s tobom… začet ćeš i roditi sina…" (Lk 1, 28-31).

Što god kritični povjesničari rekli o legendi Krunice, ona je dokaz karizmatskog dara kojeg je Crkva povjerila Redu propovjednika, dara koji moramo primjenjivati zbog našeg zavjeta, zbog našeg zakonodavstva i zbog stalnih naputaka Svete Stolice.

Legenda je, kao takva, vrijedna da je se prisjetimo ovih dana obnovljenog podsjećanja na našu propovjedničku službu: Nakon mnogo neplodnog rada, tradicija je prihvatila da se Majka Božja ukazala Dominiku u šumi Bouconnea blizu Toulousee:

"Ne čudite se što ste do sada imali malo plodova svoga rada. Utrošili ste ga na neplodnu zemlju, još nezalivenu rosom božanske milosti. Kad je Bog zaželio obnoviti lice zemlje, počeo je šaljući joj plodonosnu rosu anđeoskog pozdrava. Molite moju Krunicu koja se sastoji od stotinu i pedeset Zdravo Marija, i imat ćete obilnu žetvu."

Istinsko posvećenje Mariji

Ono postavlja Mariju u njen istinski crkveni kontekst – čekajući je u neplodnoj zemlji sa slomljenim, ranjenim i malim narodom Božjim. Nebeski Zdravo Marijo dolazi joj prvi put; jer uistinu Zdravo Marijo nije toliko uzdižuća molitva, nego prije silazeći božanski blagoslov koji se prelijeva na sve ljudstvo. Marija stoji u pustinji u ime cijelog čovječanstva, kako bi ono još jednom procvjetalo kao ruža. Riječ upućena Mariji, upućena je svima: "Raduj se… Gospodin je s Tobom." Ovdje, svi mi uzimamo vodu s izvora spasenja, dok plodonosna kiša Zdravo Marije obnavlja našu zemlju.

Škola molitve

Postoji zdrava raznolikost molitve Krunice, jer je njena duga i bogata prošlost stvorila mnogo pristupa: ima bogatu marijansku tradiciju, življenu u tisućama marijanskih svetišta, u procesijama i obredima gdje je Marija okrunjena za Kraljicu. Ona također ima i kristološko usmjerenje kao "sažetak Svetog pisma"; ona je moćna govorna molitva i višeznačna kontemplativna molitva. Može se moliti ili u grupi, ili pojedinačno. Jednom riječju, Krunica (Ružarij) je škola molitve, koja skrbi i za tijelo i dušu i duh.

Može se razmišljati o raznolikoj zbirci kruničarskoj duhovnosti počevši sa glasovitim Alainom de la Rocheom, Michaelom iz Lillea i Williamom Pepinom idući prema modernim vremenima i prihvaćajući bogatstvo papinskog učenja i neizrecivog bogatstva dominikanskih knjižnica, kao što je ona u Santa Mariji Novelli u Firenci. Jedno od djela koje zaslužuje biti posebno spomenuto je Le Triple Rosaire, oca Bernarda, dominikanca koji je živio u sedamnaestom stoljeću, u Toulousei:

Otac Bernard razlikuje tri klasična razdoblja u moljenju Krunice:

Krunica meditacije, ili ozbiljnog razmišljanja …
Krunica intimnosti, ili gledanja u ljubavi …
Krunica jedinstva, mirovanja u Gospodinu i osluškivanja u srcu …

Mnogi, koji su ostavili molitvu Krunice i koji nisu nastavili svoj duhovni razvoj, bili bi jako iznenađeni otkrivajući ovu originalnu dinamiku. Voditelji Krunice dobro bi postupili da se vrate ovim izvorima naše dominikanske baštine.

Metoda propovijedanja

Sveti Dominik je iznad svega Čovjek knjige. Umjetnost bi ga mogla prikazati bez zrnaca ružarija, ali nikada bez Svetog pisma. Dobro znana freska Izrugivani Krist u samostanu sv. Marca u Firenzi, klasičan je primjer. Freska sadrži glavne elemente propovijedi Krunice:

Glavnu temu Isusova božanstva, predmet našeg razmišljanja i našeg propovijedanja. To je patnja, već pobjedničkog Isusa sadašnjeg trenutka, sa snagom koja još uvijek teče iz njegovih slavnih rana kako bi liječila njegov narod.

Mariju, prvu i najveću kontemplativku, koja je već savršeno zauzeta razmišljanjem o tim stvari u svom srcu pozivajući istodobno Dominika da joj se pridruži.

Svetog Dominika, koji na zastupajući, razmišlja o riječi Pisma i priprema se propovijedati drugima. Fra Angelico ga portretira točno kako je Naša Gospa tražila pet stotina godina kasnije u Fatimi, kada je rekla: "Pridruži mi se u meditaciji o ovim otajstvima Krunice."

Evanđelje zavjetne mise Krunice, koje imamo u starom misalu, je ono o sijaču i sjemenu, koje pada na dobru i na lošu zemlju, završavajući izazovnim riječima Tebi je dano da znaš otajstva Kraljevstva. To nas podsjeća na našu zadaću propovijedanja i naglašava ulogu Krunice u našim propovijedima.

U zlatno je doba Krunice bilo uobičajeno započeti govoriti o životima Isusa i Marije prije propovijedi otajstava kraljevstva. Obimne su knjige napisane o tekstu modernog Lekcionara, naslovljene: Annualia i Festivalia, dajući cijeli pregled Evanđelja. Ovo objašnjava staru mudru izreku: Krunica je više način propovijedanja nego molitve (Rosarium magis est modus praedicandi quam orandi)."

Ovdje je područje za proučavanje tijekom budućih kongresa o Krunici, koji su se održali u nedavnoj prošlosti. U međuvremenu bilo bi dobro proučiti analize propovijedanja po metodi Krunice, koje su postavljene u Marialis Cultus pape Pavla VI.:

"Krunica je evanđeoska molitva, kao što je možda danas više nego u prošlosti vole definirati pastiri i proučavatelji" (br. 44).

"Također se bolje shvatilo kako uređeno i postupno odvijanje Krunice odražava sam način, kojim je Božja Riječ, ulazeći po milosrdnom planu u ljudsku povijest, ostvarila Otkupljenje…".

"Također je bilo upozoreno da podjela otajstava Krunice na tri dijela, ne samo tijesno odgovara kronološkom redu činjenica nego još posebno odrazuje shemu prvotnog navješćivanja vjere te da otajstvo Krista stavlja pred naše oči točno onako kako ga je zahvaćao sv. Pavao u poznatom himnu poslanice Filipljanima, poništenje, smrt i uzvišenje (2, 6-11)" (br 45).

Sredstvo ozdravljenja

Rani propovjednici Krunice nisu se bavili pukim propovijedanjem pobožnosti. Pazili su na Djela apostolska: "A sad, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju riječ tvoju. Pruži ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci!" (Dj 4, 29,30).

Među klasičnim tekstovima njihova propovijedanja bila je priča o ženi koja je bolovala od krvarenja. Dotakla je Gospodina i osjetila snagu kako izlazi iz njega. Ozdravljenja su bila stvarni dio djelovanja apostolata Krunice u prijašnjim vremenima.

Propovjednik bi držao zrnca i pozvao slušatelje da u vjeri dotaknu Gospodina, kad bi zazvali ime Isusa u svakoj Zdravo Mariji. Zrnca su, rekli bi, kao rese njegove odjeće. Ispružite ruke i dohvatite ih u vjeri i ozdravit ćete.

Bernard iz Toulousee bi poticao članove kruničarskih bratovština da čine ono što je bratovština iz Milana radila, da se pomažu uljem iz svijeće koja gori pred oltarom Krunice, često ponavljajući imena Isusa i Marije. Potrudio se napisati riječi koje će koristiti sami laici kada budu pomazivali uljem bolesne članove tijekom njihovih posjeta.

Španjolski apostol iz Nove Granade, sveti Ljudevit Bertrand, daje slikoviti prikaz čuda koja su se dogodila dok je on sam koristio zrnca koja je običavao stavljati oko vrata bolesne osobe. Nakon njegova povratka u Valenciju, dao je ružarij prijatelju i rekao mu da ga pažljivo čuva, jer je u Indiji, ovaj ružarij liječio bolesne, obraćao grešnike, i mislim, također, uzdizao mrtve u život.
U ovim danima ponovnog cvjetanja službe liječenja, bilo bi nemarno od nas dominikanaca, neuspjeti u službi liječenja Krunicom, koje je sastavni dio naše tradicije.

Bratovština vjere

Godine1486., kada je Michael iz Lillea (Francois de Lille) obranio Bratovštinu Krunice u vrijeme javne rasprave na Sveučilištu u Kölnu, Red propovjednika je prihvatio koncept nasljedovanja u duhu, kao osnovu za pravu pobožnost Krunice. Koliko god bilo nesigurno i nedokumentirano sudjelovanje Reda sa samim Marijinim psaltirom, njegova briga za zajednicu, za dijeljenje i potporu, oduvijek su bili dio tradicije Krunice.

Michael iz Lillea je često koristio tekst Vulgate: Dijelim sa svima onima koji čuvaju tvoj zakon, Psalam 118, 63, dok je Pepin citirao riječi oca rasipnog sina: Sve što je moje, tvoje je… Članstvo u kruničarskoj bratovštini značilo je više od upisa imena u registar i obećanja da će se izmoliti određene molitve. Značilo je prihvaćati autoritet starijeg brata, znati kako dati milosrdne darove svom bratu ili sestri; kako im dati osjećaj slobode i ponuditi prijateljstvo. Ubuduće će svi biti jedno i hodat će kao princ u kraljevskoj kući. (Usp. Alanus Redivivus).

Apostolat male skupine

Ne možemo uspoređivati velike bratovštine iz prošlosti, ali u naše vrijeme imamo pravu eksploziju malih skupina Krunice širom svijeta. Jaki u vjeri i povezani vezama ljubavi i službe, ove skupine pokazuju mnoge kvalitete predanosti zajednici. Držeći se pojmova koje navodi Marialis Cultus (br. 51), oni su naučili povezati u svoju molitvu četiri elementa koja je spomenuo papa Pavao VI.: Sveto pismo, tišinu, pjesmu i dijeljenje plodova njihovog razmišljanja. Bogatsvo literature o meditaciji, i drugi materijal na temelju Svetog pisma nastao je u ovim skupinama. Na mnogim su instancama pokušali stvoriti svoju Krunicu oko Euharistije, koristeći tradicionalne Isus-rečenice u svakoj Zdravo Mariji, kako bi od svoje molitve stvorili duboku povezanost s Gospodinom.

Voditelji bratovština bi učinili dobro kada bi ohrabrili i pomogli ovim skupinama i zauzvrat naučili mnogo od njih. Na mnogim instancama bilo bi moguće, u skladu sa odredbama Apostolske konstitucije pape Lava XIII., pozvati skupinu da se priključi zakonski konstituiranoj bratovštini određenog područja.

Iznošenje tekućih problema

U kontekstu apostolata malih skupina, kao i u kontekstu propovijedi koje moraju ići uz bilo koji istinski apostolat dominikanske Krunice, mnogi tekući problemi mogu se riješiti.

Ranjeni mogu doći zbog ozdravljenja. Dobro je znati da mnogi naši dominikanski prijatelji ponovo koriste ružarij, kao što je činio sveti Ljudevit Bertrand; duh svetog Martina koji je hodao sa zrncima u jednoj ruci, a kruhom u drugoj, još je uvijek živ. Čujemo da žene bivaju utješene i ojačane, kao i žene iz Evanđelja, kad otkriju da snaga proizlazi iz otajstava Isusovih, danas kao i u vrijeme kada je Gospodin hodao zemljom u tijelu.

Ohrabrujuće je primijetiti da tamo gdje socijalne i političke ideologije ne uspijevaju, istinska pobožnost Božjeg naroda donosi prosvjetljenje i snagu. Istinska bratovština Krunice u naše se vrijeme očituje kao još jedno iskustvo sobe na katu, dok muškarci, žene i mala djeca opet čekaju s Marijom i učenicima da se izlije Duh Sveti, sa svim darovima i plodovima tog istog Duha.

Zaključak

Generalni promotor Krunice imenovan je u Kuriji, i svi regionalni promotori su zamoljeni da budu s njim u vezi. Nadamo se da će postojati i ko-ordinartori za glavne jezične skupine, koji će mu pomoći i djelovati kao pomoćnici u svojim skupinama.

Bilo bi dobro kad bi strukture za unapređenje Krunice mogle biti oživljene u svjetlu novih iskustava molitvenih pokreta u današnjem svijetu. Je li model kruničarskog ureda prikladan za novu ulogu laikata, i rast zajednica koje se zavjetuju? Čujemo da svećenici, crkvenjaci i laici stvaraju pomoćne molitvene zajednice za Krunicu, sa svojim različitim službama. Njih treba poticati i omogućiti im da osnuju pravu Bratovštinu Krunice u duhu našeg vremena.

Dominikanski odgoj ne smije zapustiti bogatu baštinu Reda s obzirom na povijest i duhovnost Krunice. Ona bi trebala omogućiti studentu da poveže svoja proučavanja, posebno studij Svetog pisma, mistične teologije i propovijedanja sa budućim apostolatom Krunice. Imajući na umu upućivanje na Krunicu prema novom kodeksu Kanonskog prava, moramo biti prvi u primjeni ovih pravila.

Bilo bi prikladno prisjetiti se izuzetnog pisma, naslovljenog na bivšeg Učitelja Reda, koji je napisao papa Pio XI. On je 7. ožujka 1934. napisao:

Može se ispravno reći da je Marijina Krunica počelo i temelj na kojem počiva sam Red sv. Dominika, radi usavršavanja života svojih članova i postizanja spasenja drugih.

Fr. Damian Byrne, O.P.

Veritas, 9. prosinca 2010.