Pobožnost Majci Božjoj

Autor: dr. Dragutin Nežić

Gospa

Gospa i pobožnost prema Gospi zauzimaju izvanredno mjesto u životu svakog kršćanina. Razmatranje koje slijedi napisao je mons. dr. Dragutin Nežić, tajnik blaženog kardinala Stepinca i kasnije pulski biskup. Iako je ovo razmatranje autor davno uputio i održao svećenicima, ništa ne brani da se njegovom ljepotom i danas okoristi svaki vjernik.

Tekst je prenesen (uz dozvolu) iz semestralne revije za religiju, kulturu i misaonu orijentaciju, Nova tribina, br. 20, Split, 2001.

Izvor: Dr. Dragutin Nežić: Duc in altum! Svećenička razmišljanja, Požega, 1942.

Dvije su stvari koje katoliku zaslađuju život i uzrok su budnosti i plodnosti njegova duhovnog života: Presv. Oltarski Sakrament i pobožnost prema Majci Božjoj. To su dva izvora iz kojih crpe snagu napose katolički svećenici, da mogu stalno biti čisti, karakterni, revni. Dok se o Presv. Oltarskom Sakramentu govori drugdje, ovdje ćemo istaknuti potrebu i način marijanske pobožnosti, napose za svećenike.

Pobožnost prema Bl. Djevici Mariji ima četiri ogranka. Mariju ljubiti, častiti, zazivati molitvom i nasljedovati.

Blaženu Djevicu Mariju ljubiti

Ljubimo je, jer je lijepa, ljubezna i dobra.
Lijepa je.

Lijepa je njezina duša. Bez ljage. Puna milosti, zato sjajnija od sunca: "Est enim haec speciosior sole ... et tuci comparata invenitur prior" - "Ona je od sunca sjajnija ... uspoređena sa svjetlošću ona je nadmašuje" (Mudr. 7, 29). Puna kreposti i vrlina: "Quasi sponsa ornata monilibus suis" (Izaija 61, 10). Mi se zanosimo sjetilnim spoznajama ljepote. Njih daleko nadilaze ljepote duhovnih stvarnosti, premda ih teško možemo predočiti. Što je onaj bogati nakit Juditin (Jud 10, 3-4) prema uresu duše Marijine?

Lijepa je Blažena Djevica Marija tjelesno. Milost i ljepota duše izbijaju na vanjštinu, odrazuju se na tijelu. Tjelesna ljepota prožeta svetošću duše nije izazovna, požudna, nego oduhovljena. A Marija u svome tijelu nije osjećala ni neurednost putenih pohota. "Erat enim fornosa valde et incredibili pulchritudine, omnium oculis gratiosa et amabilis videbatur", - "Ipak je pobuđivala udivljenje svih koji su je gledali", veli sv. Pismo za Esteru (Est. 2, 15).

A kakova je tek ljepota one, koja bijaše bez istočnoga grijeha začeta! Što je ljepota Murillovih Madonna prema stvarnoj ljepoti Marijinoj! Napose, ako na nju primijenimo još o odlike, što ih dobiva proslavljeno tijelo iza uskrsnuća. A Nju je Sin uskrisio prije uznesenja na Nebo.

Zdravo Majko divna, Majko lijepe ljubavi!

Ljubezna je.

Uzalud sva ljepota, ako nije pristupačna. A Marija je nama tako bliza, tako ljubezna. Sve razumije, sve shvaća. Ona nas ljubi. Toliko se žrtvovala za nas. Svoga jedinoga Sina predala je za naš spas. Ono malo ljubavi, što je teškom mukom izbijemo iz našega srca kao iskru iz Tvrdog kremena, Ona rado prima i bogato nagrađuje. O Majko ljubezna! Tko bi se bojao k Tebi pristupiti u svako doba, kakav god bio!

Dobra je!

Ako pogledamo u tijek našega života, nećemo li zapaziti trenutaka i događaja, u kojima nam se očitovala posebna dobrota i zaštita Marijina? Gdje bi bili i što bi od nas bilo, da nismo od svoga djetinjstva pod njezinim okriljem? I obzirom na vremenite stvari i u pogledu potreba duše. "Scitis quinam sit aquaeductus, qui in nos caelestem gratiarum imbrem diffundit? ..." - "Znadete li koji je to vodovod koji u nas ulijeva rosu nebeskih milosti ...?" pita sv. Leonardo a Fortu Mauritio. I odgovara: "Virgo Maria est" - "To je Djevica Marija".

Lijepa je, ljubezna i dobra, vrijedna naše ljubavi. Naša ljubav prema Mariji nema biti čisto naravna, nego vrhunaravna. Riječ je o biću duhovnome i o ljubavi, koja je krepost vrhunaravno zaslužena. Ta ljubav mora imati sijelo u volji. Ipak ona može biti popraćena bujnim čuvstvima. S udivljenjem promatrajmo Mariju, Njoj pjevajmo, Njoj poklanjajmo osjećaje svoje.

Mariju častiti

Jer je Majka Božja.

Čast se predaje onomu, tko je nad druge uzvišen. Marija je uzvišena nad sve ljude i svece, jer je majka Božja i najsvetija. Ona je mati osobe Isusa Krista, a jer je ta osoba Bog, ona je Majka Božja. "Genuisti, natura mirante, tuum sanctum Genitorem" - "Ti što rodi Tvorca svoga prirodi na udivljenje" (Alma Redemptoris Mater).

Jer je najsvetija.

Prečista je: bez istočnog grijeha, bez svakoga osobnog i teškog i lakog. Puna je milosti, puna kreposti, presveta je to Djevica. Bogati su darovi Božji bili njoj od Boga namijenjeni kao Majci Sina Božjega, ali ti su darovi urodili tako uzvišenim plodovima, jer je najvjernije s njima sudjelovala. "Multae filiae congregaverunt divitias, tu supergressa es universas" - "Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ" (Posl. 31, 29).

"Oportet, o anima, ut gloriosam Reginam, Domini nostri Matrem, in sumno habeas omni tempore venerationis affectu ... et studeas ei specialem ac singularem reverentiam exhibere ..." "Treba, o dušo, da slavnu kraljicu, majku našega Gospodina imaš u svako vrijeme u najuzvišenijem osjećaju poštovanja ... i da se trudiš njoj iskazivati posebno i jednodušno štovanje", potiče sv. Bonaventura. Jer je Majka Božja i najsvetija, potrebno je da je poštujermo i visoko cijenimo i da je častimo. Častimo je uzvišenim mislima i osjećajima, a i izrazima vanjskog štovanja.

Čitamo u životopisu blagopokojnog biskupa Langa, da je s posebnim počitanjem više puta u danu poljubio ruke na kipu Bl. Djevice Marije, koji je bio u njegovoj sobi. Znam jednog župnika koji svaki dan, bilo ne znam kakvo vrijeme, pohodi kapelu Majke Božje u istomu mjestu, udaljenu od župnog stana jedno 15 minuta.

Naše štovanje prema Majci Božjoj pokazat ćemo i tako, ako o Njoj rado i jezgrovito propovijedamo. Naši propovjednici premalo zahvaćaju u bogate rudnike mariologije. A kako vrlo često treba govoriti o Majci Božjoj, zato se gube u fraziranju i retorskim ukrasima, odakle slušatelji mogu dobiti dojam, da je veličina Marijina tek pjesnička tvorevina, a ne stvarnost. Svaki bi svećenik i poslije teoloških nauka morao proučiti koju mariologiju, da opet osvježi zdrave temelje Marijinog štovanja. Tada će njegovo propovijedanje biti sadržajno i pregledno. Marija i njezino štovanje bit će tada doista zlatni žlijeb, po kojemu će vjernicima i njemu samome obilno teći milost iz izvora Spasiteljevih.

Mariju molitvom zazivati

Jer može pomoći.

Ona je majka Svemogućega. On je pak toliko ljubi, da joj molbe neće odbiti. Kad je Blanka; majka sv. Ljudevita, francuskog kralja prolazila kraj tamnice, vikali su za njom svi utamničeni, neka se zauzme za njih kod sina svoga, kralja. Znali su, da će po njezinu zagovoru biti oslobođeni. A Sin Božji sigurno više voli majku od sinova ljudskih. On je dapače uredio zakon, da sve dobro što nam napose u duhovnom pogledu dolazi s neba, prolazi kroz njezine ruke: "Nihil nos Deus habere voluit, quod per Mariae manus non transiret" - "Ništa Bog ne želi da imamo, a što ne bi išlo preko Marijinih ruku" veli sv. Bernardo.

Ona je suspasiteljica ljudi. U požeškom nadb. konviktu čuva se starinski kip takozvane "Talerove Gospe". Marija drži na ruci Isusa, a Isus drži koplje, kojim ubija zmaja. Oboje, dakle, sudjeluje u uništenju vlasti đavolske nad ljudima. Nije Marija obična žena, koja je jednostavno samo dala tijelo Isusu, ukoliko je čovjek, kako to vele protestanti. Nego je ona Mati Božja, koja zajedno sa Sinom dijeli protuđavolski megdan. Ona je uz Isusa na križnome putu. Ona stoji uz njega na Kalvariji. Trpi zajedno s njime, zaslužuje milosti. Može ih zato i dijeliti. "Consors passionis adiutrix, facta est redemptonis et mater regenerationis" - "Ona je postala sudionica Muke, i pomoćnica Otkupljenja i Majka preporođenja".

Jer hoće pomoći.

Hoće nam sve najbolje, jer nam je majka. "Virgo perdolens redemptonis opus cum Jesu Christo participavit et constituta est hominum mater ..." -

"Prežalosna Djevica sudjelovala je na spasiteljskom djelu s Isusom Kristom i postavljena je Majkom ljudi". Trpeći zajedno sa Sinom, Marija ljude rađa na novi život, postaje naša duhovna majka. Ne po tjelesnom rađanju, nego po odanosti, nježnosti, ljubavi i dobrohotnosti. Tko bi joj mogao predbaciti, da nije voljela svoga rođenoga Sina Isusa? Mi ipak, krštenici mistični smo Krist. Marija je majka i mističnog Krista, dakle i majka naša. Dobra majka i ustrajna zagovornica. Svrni dakle, odvjetnice naša ...!

Pojedini se crkveni redovi upravo natječu u štovanju i zazivanju Bl. Djevice Marije i uzimlju je za pokroviteljicu svoga reda. Tako n. pr. cisterciti, koje je naučio žarko ljubiti Mariju "doctor melifluus" sveti Bernardo (1090 - 1153). Tako dominikanci, čija je duboko proćućena pobožnost do Bl. Djevice jedino mogla staviti molitvu "Salve Regina" u one note, kojima je izrazuje solesmenski koral.

Poznato je i to, da n. pr. franjevci nazivaju Djevicu Mariju kraljicom manje braće, isusovci kraljicom Družbe Isusove.

Ako tako čine pojedini crkveni redovi, zar da mi svjetovni svećenici za njima zaostanemo? Zar mi nemamo pravo na posebnu zaštitu Marijinu? Ili zar nama nije potrebna njezina pomoć? Mi smo zapravo oni prvi bojni redovi Kristove vojske, koji stoje prsima o prsa naprama đavolskim četama. Mi izravno otimamo ljudske duše, da još u većem broju ne padaju u ropstvo sotone. Zato se bez sumnje na nas oštro obara bijes paklene zmije. Napasnik upire sve sile, bilo da izvana onemogući rad svećenika, bilo da ih dovede do unutarnje mlitavosti i pokvarenosti, tako da izgube onaj zanos, koji je nužan Božjim borcima. - No, zar nije baš na tom području, u borbi protiv đavla, zajamčena pobjeda preko Marije? Ona je od vijeka predodređena da satire glavu paklenoj zmiji, da mrsi đavlu njegove račune. Marija je s velikim zanimanjem pratila život i razvitak prve Crkve. Ta djelo je to njezina Sina. Kako se ne bi za nj zanimala? To isto djelo Kristovo nastavljamo mi svećenici. Marijina pomoć je osigurana. Nije moguće zamisliti pravi svećenički život i rad bez posebnog štovanja i zazivanja majke Božje. U toj pobožnosti leži tajna svećeničkog uspjeha. To je ključ Božjeg blagoslova za svećenički rad.

Imademo oltar Marijin u našoj crkvi. Jesmo li kad pred njim klečali i molili se? S koliko pažnje molimo obrasce: Zdravo Marijo, Anđeo Gospodnji, Krunicu, marijanske antifone, obrazac mise De Beata?

Mariju nasljedovati

Po odredbi Božjoj i po nakani sv. Crkve svrha je štovanja svetaca dvostruka: zazivanje njihovog zagovora i nasljedovanje. Obadvoje vrijedi i za pobožnost prema Majci Božjoj: osim zazivanja vrlo je važna stvar nasljedovanje njezinih kreposti "Venite filii, audite me, timorem Domini docebo vos" - "Dođite, djeco, i poslušajte me, učit ću vas strahu Gospodnjem." (Ps. 33, 12) zove nas Ona. Živu vjeru, savršenu predanost u volju Božju, požrtvovnost, nesebičnu ljubav, sve to možemo od Nje naučiti. Napose kaže sv. Bonaventura, ističe se Ona u netaknutoj nevinosti, spremnoj poslušnosti i u punini dobrote. A to su i temeljne kreposti svećeničke: uzdržljiva trajna čistoća, disciplinirana poslušnost i potpuna odanost crkvenim poglavarima, njihovim nakanama i željama, te velika ljubav i strpljivost prema svakomu. Kojega svećenika rese te stožerne vrline taj će činiti čudesa i narod će ga nazivati svetim.

U Vergilijevoj "Eneidi", Sibila vodi Eneju po podzemnom svijetu duša. Danteu je vodilicom po nebu, paklu i čistilištu, dobra, prijazna i mudra Beatrice. Stari pjesnici dubrovački (trubaduri) slažu svoje pjesmotvore pod pokroviteljstvom idealne neke gospođe ili gospodarice. Sredovječni je vitez upirao sve sile, samo da ispadne čestit, karakteran, junačan; a i vrlo fin u očima plemenitih gospođa.

Svećeniku, Božjem vitezu, dano je, da svoje kreposti, svoje djelovanje, svoj trud, svoje boli i svoje nade stavi pod pokroviteljstvo najodličnije od sviju žena i gospođa, Majke Boga svojega, Bl. Djevice Marije. Koliko je lakša skrb za krepost, koliko slađe žrtve i pouzdanije nade pod vodstvom Marijinim? Svećenik se zbog visokih ciljeva odrekao svake zemaljske ljubavi, koju je današnji naraštaj i onako izobličio u čistu karnalnost. Ali zato, ipak, srce svećeničko ne ostaje prazno, njega ispunja euharistijska ljubav Isusova i duhovna ljubav do prečiste Djevice Marije.

Crkveni Oficij (21. siječnja) stavlja u usta svetoj djevici Agnezi riječi: "Amo Christum ..., quem cum amavero, casta sum!" - "Ljubim Krista, i dok ga ljubim čista sam". Svećenik može kazati isto obzirom na Mariju: "Amo Mariam ..., Quam cum amavero, castus sum!" - "Ljubim Mariju, i dok je ljubim čist sam2. To je vrhunaravna, duhovna ljubav, koja time što je veća čini stalnijom i solidnijom krepost sv. čistoće. A čistoća je temeljna krepost rimokatoličkog svećenstva i podloga za sve druge kreposti.

Mariju ljubimo, Mariju častimo, Mariju zazivajmo, Mariju nasljedujmo!
"Qui enim radicantur in Virgine Matre per amorem et devotionem per eam sanctificantur, quia ipsa impetrat eis Filio suo sanctificationem ... Nunquam enim legi aliquem Sanctorum, qui non haberet speciatem devotionem ad Virginem gloriosam" - "Koji se, naime, ukorjenjuju u Djevici Mariji po ljubavi i pobožnosti, po njoj se posvećuju, jer ona im posvećenje isprošava od svoga Sina. Nikada nisam čitao o nekom svecu koji ne bi imao posebnu pobožnost prema Slavnoj Djevici" (Sv. Bonaventura).

Veritas, 10. prosinca 2010.