Rasprava ili meditacija o anđelima

Autor: Alojzije Gonzaga

Tekst je objavljen u petom broju časopisa Zlatno pero (4/1999).

Preceo: Emanuel Jurica Beroš

Evanđelje

“Učenici priđoše Isusu, govoreći: Što misliš tko će biti najveći u kraljevstvu nebeskom? Isus pozva jedno dijete, postavi ga među njih, i reče: Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Dakle onaj tko se ponizi kao ovo dijete, bit će najveći u kraljevstvu nebeskom.” (Mt 18, 1-4).

Anđeli

“Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer kažem vam, njihovi anđeli neprestano gledaju lice mog Oca, koji je u nebesima.” (Mt 18, 10).

O anđelima općenito

Razmatranja

1. Promislimo, kako Krist naš Gospodin zbog svoje velike ljubavi, koju donosi nama svojim stvorenjima, uvijek nudi nove prilike, preko kojih možemo dobiti njegovu milost, i napredovati u vrlinama; kako bi mogli na kraju postići kraj, kakav nam je on pripremio, onaj vječnog blaženstva. Zbog toga je želio da se u Njegovoj Crkvi slave sve tajne našeg otkupljenja, kako bi vremenom postali svjesni toga što je Gospodin učinio, i koliko je trpio za nas, da nas potakne da ga volimo i njemu služimo, i da sve naše poslove činimo prema primjeru koji nam je on dao svojim svetim životom.

Nezadovoljan samo ovim, želio je da se posebno časti njegova sveta i blažena Majka, kao i svi sveti, kako bi oni bili naši zaštitnici, i kako bi nam sa svojim molitvama pomogli u našim potrebama duhovnim i vremenitim, i također nam dali priliku da nasljedujemo njihove vrline, i primjer njihova svetog obraćenja. Želio je posebno (kako bi Crkva, i svi mi preko svetih anđela mogli primiti tolike i neprekidne milosti) da se slavi uspomena na njih sa velikim veseljem.

Ljudi bi trebali prema njima pokazati zahvalnost, jer nam oni toliko žele poboljšati naše zdravlje. Zbog toga naša sveta Crkva slavi uspomenu na sv. Mihaela, svog posebnog zaštitnika, i na sve druge anđele i arkanđele nebeskih hijerarhija; jer svi, kako je rekao apostol, su posrednici, i brinu se na neki način za dobrobit izabranih. (Heb 1, 1-14).

Ne ustručavaju se ovi blaženi duhovi, poniziti se na službu čovjeku, koji je toliko inferiorniji od njih; jer vide velikog Boga, kojemu s velikim uživanjem i radošću služe, kako se ponizio da zbog dobrobiti čovjeka uzme čovječji lik. Niti im smeta imati ga za svog suputnika, niti činjenica da će se od ovakvih malenih, od ovakvog praha, izgraditi zidine nebeskog Jeruzalema (Sal 50,20) i obnoviti njegove ruševine; jer ga obožavaju više od sebe , tog Bogo-čovjeka. I pogledaj, kako Sveta Crkva za vrijeme blagdana ovog arkanđela čita iz Evanđelja o vrlini poniznosti; jer kako je oholi Lucifer, zbog želje za božanskom vlašću, bio bačen sa najvišeg mjesta u Raju u dubine Pakla; tako se ponizni Mihael sa svom četom dobrih anđela, stavivši se pod vlast svog Stvoritelja, suprotstavio, zbog njegove slave, ovoj oholoj zmiji, te tako bio uzvišen i čašćen od Boga. (cf. Otk 12, 7s).

Evanđelje nam je primjer i u slavljenju svih onih anđela, koji su zajedno sa sv. Mihaelom primili zbog vrline poniznosti, krunu slave: kako bi ljudi vjerovali da je ovo nepogrešiva odluka Božja, da nitko ne može ući u slavu, koju imaju anđeli, osim po poniznosti. Čak je i Krist, naš Spasitelj, po istoj ovoj vrlini, priskrbio sebi slavu svog presvetog tijela, kako kaže apostol: “Humiliavit semetipsum factus obediens usque ad mortem etc.” (Fil 2, 8s). “Krist se ponizio, i bio poslušan sve do smrti, i zbog toga Ga je Bog uzdigao i proslavio”. Kako bi bilo užasno, kad bi udovi, a to su njegovi vjerni, željeli ući kroz druga vrata, a ne kroz ona kroz koja je ušao njihov Vođa.

2. Razmotrimo sada izvrsnost ovih nebeskih plemića, ovih prinčeva Neba, koja, iako ju naš razum ne može potpuno razumjeti, niti proniknuti, niti uz pomoć ono malo svjetla, koje nam je uz njihovu pomoć dano o stvarima koje ovdje poznajemo, i sakupimo u njihovu čast dostojanstvo i slavu, koju im je Gospodin namijenio. Tri stvari su dakle te, koje karakteriziraju jedan dvor, pravu vojsku jednog plemića. Prvo plemenitost osoba; drugo njihov broj; treće red, koji postoji među njima. Sva ova tri dijela pojedinačno sjaje ovim anđeoskim duhovima.

Ako ih se razmatra prvo prema njihovoj prirodi, oni su najvrjednija djela, koja je ruka ovog velikog stvoritelja Boga, stvorila: duhovne su prirode, i zbog svoje naravi, nepotkupljive i savršenije od svakog drugog stvorenja; s takvim razumom da, o prirodnim stvarima znaju sve što se može znati; obdareni tim velikim svjetlom, koje imaju u svom razumu, imaju zajedno čvrstu i savršenu odlučnost, koju teško može uzdrmati bilo kakva strast. Zatim, ako se osvrnemo i razmotrimo stanje, u kojem se sada nalaze po milosti, oni su, bez da su ikada zgriješili, dobili slavu i vječno blaženstvo. Osim toga, u svom stanju odjeveni su u odijela božanske milosti, koja ih čini lijepima i umilnima u Gospodinovoj prisutnosti.

Razum im je obdaren takvim svjetlom slave, kojim mogu vidjeti lice svog Stvoritelja; volja im je ukrašena milosrđem, kojom, voleći Boga ljubavlju savršenog prijateljstva, njih čini sinovima i prijateljima samog Boga. Sada, dušo moja, razmišljaj o ljepoti ovih nebeskih stanovnika, koji poput mnogih jutarnjih zvijezda, svijetlih suncâ, sjaje u Božjem Gradu, i u njima kao u najprozirnijim zrcalima se oslikavaju božanska savršenstva, neograničena moć, vječno znanje, nepogrešiva dobrota, i žarko milosrđe Stvoritelja.

Kako su ljupki, čisti, ljubazni ovi blaženi duhovi, puni žara zbog slave njihova Gospodina, toliko željni brinuti se za naše dobro; i zbog svega toga vrijedni naše ljubavi i poštovanja. Jer, čast je (kako kažu filozofi) jedno poštovanje, koje se daje nekome zbog njegove odličnosti, ili vrline, koju posjeduje u sebi; i tako među ljudima, iako su po prirodi svi jednaki, ipak oni, koji po nekom od ovih darova premašuju druge, trebaju biti toliko poštovani i hvaljeni; i kao što pristoji, da mi tako mala stvorenja u usporedbi sa ovim nebeskim duhovima, njih poštujemo i hvalimo, jer svaki od njih, makar zbog svih prije spomenutih izvrsnosti, nadmašuje svakog čovjeka?

Osim toga, ako se sveti anđeli, stvorenja koja su po prirodi časna, i po milosti, iznad svih drugih stvorenja, ponize i počaste čovjeka, jer ga je Bog volio i častio; čini se normalnijim, da mi ovako maleni hvalimo, na svaki mogući način, one koje Bog toliko časti i podiže u visine. Jer oni su oni ljubljeni sinovi, koji uvijek gledaju lice Oca (Stvoritelja), oni bijeli i čisti ljiljani kojima se hrani, ona brda puna predivnih mirisa, iznad kojih prolazi i odmara se nebeski Zaručnik (Mt 6, 28; Kor 2, 2; 8.16).

3. Nakon dostojanstva i izvrsnosti ovog nebeskog dvora, zamislimo broj, i red plemića. Prvo o broju, toliko je velik da nadmašuje ne samo ljude koji trenutno žive, nego sve one koji su ikada živjeli, ili koji će ikada živjeti do sudnjega dana. Mnoštvo ovih blaženih duhova podsjeća na morsku arenu, na zvijezde, o kojima je govorio Mudrac, koji se ne mogu izbrojiti. I kako tvrdi sv. Dionizije Areopag, broj anđela je veći od bilo kojeg broja, koji se može zamisliti u vezi sa nekom od materijalnih stvari. “Millia millium (govorio je prorok) ministrabant ei” (cf. Otk 5, 11; Dionis. Areop. de coelest. Hierar., cap. 9; Dn 7, 10). “Tisuću tisuća služilo je Gospodinu, a deset tisuća miliona mu je pomagalo”, kako Sveto Pismo običava izražavati nebrojivo brojivim, stavlja najveći broj ljudima razumljiv, kako bi mogli shvatiti, da je ovaj broj brojiv samo kod Boga, a ono što je kod Boga brojivo, to je kod ljudi neodređeno i nebrojivo. I zato čitamo: “Numquid est numerus militum ejus?” (Gb 25, 3). “Da li je poznat broj čuvara Božjih?” O tom mnoštvu je govorio kraljevski Prorok, govoreći o anđelima: “Currus Dei decem millibus multiplex …” (Sol 67, 18).

“Božje kočije s deset tisuća tisuća slavljenika, u kojima stanuje Gospodin na svom svetom brdu Sinaju.” Sveti evanđelist piše u Apokalipsi (Otk. 7, 9) da je vidio veliko mnoštvo svetaca, koji su bili pred Bogom, svih naroda, jezika, nacija, koji se nisu mogli ni na koji način izbrojiti. (cf. Otk 5, 11). Ako je broj izabranih, koji su kako znamo najmanji dio ljudi, toliko veliki da se ne mođe izbrojiti, što mislimo koliki je broj anđela, koji deset puta premašuju broj svih ljudi? I postojao je dobar razlog zašto su dvorani tog nebeskog Vladara bili u tolikom broju; zato, kako kaže Mudrac: “In multitudine populi dignitas regis, et in paucitate plebis ignominia principis” (Prv 14, 28).

“U mnoštvu naroda se sastoji veličina i dostojanstvo Kralja, a mali broj izabranih je sramota i obešćašćenje Princa”, budući da je Bog najviši Vladar, Kralj kraljeva, Gospodar gospodara, bolje je nego da ima jednu veliku obitelj, i brojno plemstvo u tom prostranom kraljevstvu, u tom golemom dvorcu Nebeskom (cf. 1Tm 6, 15s; Ap 17, 18; ili možda bolje Ap 21, 2). O kakva utjeha i slava bi bila, o moja dušo, moći vidjeti mnoštvo tako lijepih stvorenja koja su po prirodi časna, po milosti plemenita, i tako blažena po čuvenju? O kad bi te ikada zadesila sretna sudbina da se nađeš među tim nebeskim četama, u društvu tolikih plemića i sinova Božjih, dapače, čak među tvojom braćom! Jer ne srame se ovi uzvišeni i zaljubljeni duhovi zato što imaju ljude za braću; jer isti njihov Gospodin, ne samo da se nije sramio što je nazvan bratom, nego je želio biti (uzimajući ljudski oblik) u stvari naš brat (Heb 2, 6 – 11: cf. Sal 8, 5 – 7). O kako bi rado i ti zajedno sa onim anđeoskim glasovima slavio i blagoslivljao svog Gospodina, zbog toliko blagoslova primljenih od Njega!

4. Zamislimo zatim taj divni red, kojim je Božanska Providnost stvorila i uredila ove slavne duhove u odnosu prema njihovu Stvoritelju, kao i prema samima njima i prema drugim stvorenjima ovoga svijeta. Ako ih prvo promatramo u odnosu prema Bogu, među njima ne postoji razlika, nego ga svi smatraju i slave kao jedinog Vladara i Gospodina ovog Nebeskog Grada. Zatim ako promatramo njihove međusobne odnose, u cijelom tom mnoštvu svetih anđela nećemo naći nikakve zbrke, nego samo najviši red i savršenu raspodjelu, primjerenu različitim načinima razumijevanja, sve jedan viši i časniji od drugoga, prema onome kako im Bog otkriva svoje božanske tajne, te se služi njihovom službom za dobrobit ljudi. Cijelo ovo mnoštvo svetih duhova dijeli se u tri hijerarhije, najvišu, srednju i najnižu. Zatim svaka od ovih hijerarhija dijeli se na tri zbora anđela, najviši, srednji i niži.

Prva hijerarhija sastoji se od Serafina, Kerubina i Prijestolja. Po njihovim imenima se mogu razaznati njihove dužnosti (službe); jer ovo je baš Božje djelo, dati ime svojim stvorenjima, prema službama, koje im određuje. Zamislimo dakle prvi zbor Serafina, koji podsjeća na tajne poslužitelje, i najbliže Kralju Nebeskom, oni su, prema svom imenu, ne samo puni milosrđa, nego postavši slični duhovnoj vatri stalno gore božanskom ljubavlju: i zajedno s ovom vatrom svog milosrđa, pale i prosvjetljavaju anđele niže od sebe. Sada zamislimo Kerubine, tako nazvane zbog punine znanja i najvišeg svjetla razuma, kojeg imaju više od svih drugih nižih duhova, kako bi jasnije vidjeli Boga i spoznali Ga. Oni su slični Savjetnicima nebeskog Kralja, prepuni znanja, koje predaju anđelima nižim od sebe. Na kraju razmislimo malo o Prijestoljima, koji su, kao intimni i osobni tajnici Božji, nazvani ovim imenom, slični sjedištima, i prijestoljima kraljevskim, u kojima sjedi, na neki način, i odmara se, Božansko Visočanstvo, koje zatim, kao vrhovno Prijestolje, gdje god da idu nose sa sobom.

Zatim ćemo prijeći na drugu hijerarhiju, koja se sastoji od slijedeća tri zbora anđela, Gospodstva, Sile i Vlasti, koji su stvoreni posebno za univerzalnu vlast ovih manje važnih stvari. Gospodstva, koji predstavljaju vlast najvišeg Vladara i, slično predsjednicima, naređuju drugim nižim anđelima i usmjeravaju božanske službe za vladanje svemirom. Zatim, Sile, koji svojom moći i vrlinama predstavljaju neograničenu moć Gospodina svih vrlina, izvršavaju sve najteže stvari, stvarajući u njegovoj službi, izvanredne učinke u stvorenjima. Vlasti, koji slični sucima predstavljaju autoritet i moć najvišeg i univerzalnog suca; imaju za službu zauzdati izvršnu vlast, uklanjajući od ljudi sve ono, što bi ih moglo uznemiravati ili priječiti u slijeđenju pravog puta.

Pozabavimo se sada trećom, posljednjom hijerarhijom, u kojoj se nalaze još tri zbora, Poglavarstva, Arkanđeli i Anđeli. Prvi najviši zbor Poglavarstava, nazvanih tako zbog toga jer je ova treća hijerarhija određena od Boga da izvršava njegova božanska naređenja u vezi stvorenja, i ovi prvog zbora predstavljaju najvišeg Vladara, i od Boga su određeni da vladaju različitim krajevima i kraljevstvima. Ovi također, kao najviši, primivši od Boga naređenja, odmah ih daju drugim nižim anđelima, dajući im pomoć u njihovu izvršenju. Zatim slijede druga dva zbora, Arkanđela i Anđela, koji su, prema njihovu imenu, kao izaslanici i vjesnici, poslani od Boga u svijet zbog različitih razloga, čak kao izaslanici koji čuvaju posebna mjesta i osobe: nema druge razlike među ova dva zbora, osim te što su Arkanđeli poslani zbog važnijih stvari i poslova, a Anđeli zbog manje važnih.

Sve ovo je ono malo što mi možemo shvatiti o ovom božanskom djelu i redu Božje Kuće. Jer, kad bi naš razum mogao shvatiti i razjasniti prirodu i službu svakog anđela, shvatio bi, budući da oni imaju posebnu službu u Nebeskom Jeruzalemu, kako oni s posebnim redom izražavaju na vrhovni način ovo blaženo mnoštvo i zbor nebeskog Kralja. Jer to što vidimo u ovom našem materijalnom Nebu, koje je ukrašeno tolikim zvijezdama i tolikim planetima koje su smještene u raznim sferama i nebeskim tijelima, koji se gibaju zadivljujućim redom i šalju svoje utjecaje na zemlju, ne vidimo ništa drugo do li ono duhovno nevidljivo nebo, s božanskim redom, koje sadrži u sebi, i poput tolikih svijetlih zvijezda, toliko vrsta anđela preko kojih, kao i preko tolikih planeta, Gospodin iz svemira šalje na zemlju utjecaje svojih darova i duhovnih milosti (cf. 1 Re 10, 5).

O sveti i čisti anđeli, o vi uistinu blaženi, koji neprekidno stojite u božanskoj prisutnosti i gledate s veseljem lice tog nebeskog Solomona, koji vas je ispunio takvim znanjem, učinio dostojnim tolike slave i ukrasio tolikim povlasticama. Vi sjajne zvijezde, koje tako radosno sjajite u tom najvišem Nebu, nagradite me, molim vas, svojim utjecajima, sačuvajte moj život od mrlja, učvrstite moju nadu, moje vladanje bez grijeha, moju cijelu ljubav usmjerite prema Bogu i prema Najvišemu. Molim vas, blaženi anđeli, da me uz vašu pomoć, kao rukom, vodite putem poniznosti, kojim ste vi prije išli, kako bih poslije ovog života zaslužio vidjeti skupa s vama blaženo lice Vječnog Oca i biti s vama postavljen na mjesto jedne od onih zvijezda, koje su zbog svoje oholosti pale s Neba.

Veritas, 8. listopada 2009. / 13. prosinca 2010.