Sakrament svetoga reda
Sakramentom se reda po božanskom ustanovljenju neki između vjernika, neizbrisivim biljegom kojim se označuje, postavljaju za posvećene službenike, koji se naime posvećuju i određuju da, svatko prema svojem stupnju, vršeći u osobi Krista Glave službu naučavanja, posvećivanja i upravljanja, pasu Božji narod.
§ 1. Redovi su episkopat, prezbiterat i đakonat.
§ 2. Podjeljuju se polaganjem ruku i posvetnom molitvom koju za svaki pojedini stupanj propisuju bogoslužne knjige. (CIC kan. 1008 – 1009)
Ređenici:
Sveto ređenje valjano prima samo kršteni muškarac.
§ 1. Da bi se dopušteno podijelili redovi prezbiterata ili đakonata, traži se da kandidat, kad dovrši kušnju prema odredbi prava, po sudu svojega biskupa ili mjerodavnog višeg poglavara ima potrebne osobine, da ga ne priječi nikakva nepravilnost ni ikakva smetnja.
§ 2. Osim toga, traži se da se prema sudu spomenutog mjerodavnog poglavara smatra korisnim za služenje Crkve.
§ 3. Biskup koji redi svojega podložnika određenog za služenje u drugoj biskupiji mora biti siguran da će se ređenik posvetiti toj biskupiji (CIC kan. 1024 -1025)
Potrebne osobine ređenika:
Da bi netko bio ređen, treba da ima potrebnu slobodu; ne smije se nitko ni na koji način, ni zbog bilo kojeg razloga siliti da primi redove, niti odvraćati od ređenja onaj tko je kanonski prikladan.
Neka se pripravnici za đakonat i prezbiterat brižljivo pripravljaju i odgajaju, prema pravnoj odredbi.
Neka se dijecezanski biskup ili mjerodavni poglavar pobrinu da se kandidati prije nego se promaknu u neki red propisno pouče o onome što se odnosi na red i njegove obveze.
Neka se rede samo oni koji, pošto se sve razmotri, prema razboritom sudu vlastita biskupa ili mjerodavnog višeg poglavara, imaju cjelovitu vjeru, koji, vođeni ispravnom nakanom, imaju potrebno znanje, uživaju dobar glas, besprijekorna su ponašanja i prokušanih vrlina te imaju druge tjelesne i duševne osobine primjerene redu koji treba da prime.
Vlastiti biskup ili mjerodavni viši poglavar može sebi podložnim đakonima koji su određeni za prezbiterat zabraniti pristup prezbiteratu samo zbog kanonskog, makar tajnog, razloga, ali je moguć utok prema pravnoj odredbi.
§ 1. Neka se prezbiterat podjeljuje samo onima koji su navršili dvadeset petu godinu života i koji su dovoljno zreli; valja, osim toga, poštovati razdoblje od barem šest mjeseci između đakonata i prezbiterata; oni koji su određeni za prezbiterat neka prime red đakonata samo pošto navrše dvadeset treću godinu života.
§ 2. Neoženjeni kandidat za trajni đakonat neka ne primi taj đakonat dok ne navrši barem dvadeset petu godinu života; koji je oženjen, samo pošto navrši barem trideset petu godinu života i s pristankom žene.
§ 3. Biskupska konferencija može donijeti odredbu kojom se traži viša dob za prezbiterat i trajni đakonat.
§ 4. Oprost od dobi tražene prema odredbi §§ 1 i 2 koji prelazi godinu dana pridržan je Apostolskoj Stolici.
§ 1. Pripravnici za prezbiterat mogu se promaknuti u đakonat samo pošto završe petu godinu filozofsko-bogoslovnih studija.
§ 2. Kad završi studije, neka đakon odgovarajuće vrijeme, koje treba da odredi biskup ili mjerodavni viši poglavar, sudjeluje u pastoralnoj brizi, vršeći đakonski rad, prije nego se promakne u prezbiterat.
§ 3. Pripravnik za trajni đakonat neka se promakne u taj red tek pošto završi vrijeme odgoja i obrazovanja. (CIC kan. 1024 -1032)
Sakrament reda podjeljuje se polaganjem ruku, nakon čega slijedi svečana posvetna molitva kojom se za ređenika od Boga traže milosti Duha Svetoga potrebne za njegovu službu. Ređenje utiskuje neizbrisiv sakramentalni biljeg. (KKC 1597)
Veritas, 26. studenoga 2010.
