Svećenički celibat - Znak Kristove ljubavi

Autorica: Majka Terezija iz Kalkute

Preveo Ivan Ćelić

Čitamo u Bibliji kako je Isus došao navijestiti Radosnu vijest da nas Bog ljubi. On danas želi od nas da budemo ta ljubav. Isus je rekao: «Meni ste to učinili»: bio sam gladan, gol, bez kuće i sam i vi ste mi to učinili. Ja ovo zovem – Evanđelje na pet prsta.

Svatko je pozvan ljubiti Boga čitavim svojim srcem, dušom, pameću i snagom i ljubiti svoga bližnjega zbog ljubavi prema Bogu. Ali u noći, prije nego je umro, Isus nam je dao dva velika dara: dar samoga sebe u Euharistiji i dar svećeništva kako bi nastavio svoju živu prisutnost u Euharistiji.

Bez svećenika, nemamo Isusa.
Bez svećenika, nemamo odrješenja.
Bez svećenika, ne možemo primati Svetu Pričest.

Kao što je Bog, naš Otac, pripravio dostojno mjesto stanovanja za svoga Sina u bezgrešnoj utrobi djevice - isto tako priliči da svećenik pripravi samoga sebe da pripravi mjesto Isusu, Sinu Božjem, slobodnim odabirom svećeničkog celibata. Brak i rađanje su čuda Božje ljubavi kojima muškarci i žene postaju njegovi suradnici, donoseći novi život na svijet. Ali Isus je jasno govorio o nečemu još većem od toga, kada je rekao da u raju ljudi niti se žene niti udavaju, nego žive poput anđela; i da postoje neki koji su se odrekli ženidbe radi kraljevstva Božjega.

Svećenički celibat je taj dar koji pripravlja za život u nebu. Isus zove svoga svećenika da bude suradnik u Crkvi, da napuni nebo Božjom djecom.

Jednoga dana, dođoše dvoje mladih ljudi u našu kuću i dadoše mi mnogo novca da nahranim ljude, jer mi u Kalkuti, kao što znate, imamo mnogo mnogo siromašnih koje svakodnevno hranimo. I pitala sam ih odakle im toliko mnogo novca. Oni mi rekoše: «Prije dva dana mi smo se vjenčali. Prije vjenčanja odlučismo da nećemo ići kupovati odjeću za vjenčanje, da nećemo imati svadbenu večeru, nego ćemo, umjesto toga, vama dati novac da nahranite siromašne.» Bilo je to nešto neočekivano za visoku kastu Hindusa da tako učine. Ponovno sam ih pitala: «'Zašto ste to učinili?' a oni su rekli: 'Mi toliko volimo jedno drugo da smo željeli podijeliti radost ljubavi s ljudima kojima služite'.»

Za mene je ova prekrasna, živa priča dvoje mladih koji vole jedno drugo živi znak toga jedinstva Isusa i njegovog svećenika. Ovdje žrtva nije novac ili materijalne stvari nego viši i bolji dar – dar svećeničkog celibata. Najveći dar koji netko može dati Isusu na dan kada prihvaća svećeništvo jest djevičansko srce, djevičansko tijelo. Mi ga zovemo svećenički celibat. Taj dar je poput djevičanske Kristove ljubavi za svoju Crkvu, koju predstavlja svećenik. Crkva je tijelo Kristovo, ona je zaručnica Kristova.

Celibat nije samo naša sposobnost da dajemo, nego još više naša sposobnost da prihvatimo Božji dar, Božji izbor. Pobožno promisli kako on, Stvoritelj svijeta, ima vremena za vas, svoja malena stvorenja.

Svećenički celibat stvara prazninu kako bi mogli primiti drugi čudesni dar koji samo Isus može ponuditi i dati – dar božanske ljubavi. Prije svega, Isus nudi svoj dragocjeni dar sebe samoga za dugotrajno, odano i osobno prijateljstvo s njime, u nježnosti i ljubavi. Ništa se ne može dogoditi da on odustane od svoje vjernosti. On ostaje vjeran.

Dragi Kristovi suradnici, rekli ste 'Da' Isusu i on vas je ozbiljno shvatio. Riječ Božja postala je Isus, siromah. Vaš svećenički celibat je strašna praznina koju proživljavate. Bog ne može ispuniti ono što je puno, on može ispuniti samo prazninu – duboko siromaštvo, a vaše 'Da' početak je bivanja ili postajanja praznim. To nije koliko mi stvarno 'imamo' da bi dali, nego koliko smo prazni – tako da možemo primiti puninu u naš život i dopustiti mu živjeti njegov život u nama. U vama, danas, on želi nanovo oživjeti svoju potpunu podložnost svome Ocu. Dopustite mu da to učini. Nije važno što osjećate, nego što on osjeća u vama. Otklonite svoj pogled od vas samih i uživajte što nemate ništa, što ste ništa, što ništa ne možete učiniti.

Pružite Isusu veliki osmijeh, svaki put kad vas plaši vaše ništavilo. Ovo je Isusovo siromaštvo. Vi i ja mu moramo dopustiti da živi u nama i preko nas u svijetu. Prigrlite našu Majku, jer je i ona, prije nego je mogla postati milosti puna, puna Isusa, morala proći kroz tu tamu. Kako će to biti, pitala je. Ali u trenutku kad je rekla 'Da' imala je potrebu žurno otići dati Isusa Ivanu i njegovoj obitelji. Budite darovatelji Isusa ljudima, ne riječima, nego vašim primjerom, vašim bivstvovanjem u ljubavi s Isusom, zračeći njegovom svetošću i šireći njegov miomiris ljubavi gdjegod idete. Samo čuvajte Isusovu radost kao vašu snagu. Budi sretni i u miru, prihvatite štogod on daje, i predajte štogod on uzima s velikim osmijehom. Vi pripadate njemu. Recite mu, ja sam tvoj, i ako me razrežeš na komadiće, svaki taj komadić bit će samo tvoj. Neka Isus bude žrtva i svećenik u vama.

Slobodnim odabirom svećeničkog celibata svećenik se odriče zemaljskog očinstva i stječe sudioništvo u Božjem Očinstvu. Umjesto da postane otac jedno ili više djece na zemlji, on je sada sposoban voljeti sve u Kristu. Da, Isus poziva svoga svećenika da širi Očevu nježnu ljubav za svaku osobu. Iz tog razloga, ljudi ga zovu 'Oče'.

Svećenički celibat ne znači samo da nisi oženjen, da nemaš obitelj. To je nepodijeljena Kristova ljubav u čistoći. Ništa i nitko me neće odvojiti od ljubavi Kristove. To nije naprosto lista zabrana, to je ljubav. Sloboda ljubiti i biti sve svim ljudima. I zato mi trebamo slobodu, siromaštvo i jednostavnost života. Isus je mogao imati sve, ali je izabrao da nema ništa. Mi također moramo izabrati ne da imamo ili da koristimo određena bogatstva. Što manje imamo od nas samih, to više od Isusa možemo dati, a što više imamo od nas samih, to manje od Isusa možemo dati. Kao svećenici, vi svi morate biti kadri iskusiti radost te slobode, imanja ničega, imanja nikoga, onda možete ljubiti Krista nepodijeljenom ljubavi u čistoći. Zato je, kod svećenika koji je potpuno slobodan da ljubi Krista, rad koji radi u poslušnosti njegova ljubav za Krista na djelu. Dragocjena krv je u njegovoj ruci, živi kruh koji može lomiti i davati svima koji su Boga gladni.

Neka oni koji su pozvani slijediti Isusa u svećeničkom celibatu i sudjelovati u njegovom svećeništvu, mole i vapiju za odvažnost da daju - 'da daju i dok boli'. Ovo davanje je istinska ljubav na djelu i možemo je ostvariti jedino ako smo jedno s Isusom, jer u njemu, s njime i po njemu jedino, Isus će moći činiti velike stvari, čak veće od onih koje je on sam činio.

Ništa se ne može usporediti sa svećeničkim zvanjem. To je poput zamjenjivanja Isusa na oltaru, u ispovjedaonici, i u svim drugim sakramentima gdje on koristi svoj vlastiti 'Ja', kao Isus. Koliko potpuno svećenik mora biti jedno s Isusom, jer ga Isus koristi umjesto sebe, u njegovo ime, da izriče njegove riječi, čini njegova djela, oduzima grijehe i redovito pretvara kruh i vino u Živi kruh njegova vlastitog tijela i Krv. Samo u tišini svoga srca može on čuti Božju riječ i iz punine svoga srca može izreći ove riječi:

«Ja te odrješujem» i «Ovo je moje tijelo». Kako čiste moraju biti usne svećenika i kako čisto svećenikovo srce mora biti da bi moglo govoriti, izricati riječi «Ovo je moje tijelo» i pretvarati kruh u živog Isusa. Kako čista mora biti ruka svećenikova, koliko potpuno ruka Isusova mora biti ruka svećenikova, ako je u njoj, kada svećenik podiže tu ruku, dragocjena Krv Isusova. Grješnik dolazi na ispovijed opterećen grijehom, a napušta ispovjedaonicu kao grješnik bez grijeha. O, kako čist, kako svet mora biti svećenik da otpusti grijehe i da izreče riječi «Ja te odrješujem».

Za mene, svećeništvo je nepovredivost, svetost zbog koje je Krist došao na zemlju da postane čovjekom, da živi Očevu ljubav i smilovanje, i da opere grijehe. Imamo prekrasan primjer toga u iskustvu s našim ljudima.

Sestre su pronašle nekog čovjeka i učinile sve što su mogle da ljubav djeluje, za njega koji je bio zatvoren za tako nešto godinama. Nije govorio dva dana. Drugog dana rekao je sestrama: «Vi ste donijele Boga u moj život, dovedite Oca također.» Sestre su otišle i dovele svećenika, a on se ispovjedio nakon šezdeset godina. Sljedećeg jutra on je umro.

To je ono što je svećenik – on je «vezujuća spona» između čovječanstva i Boga, kao što je Isus bio – da otpusti grijehe. Bog je ušao u ovaj čovjekov život, jer oproštenje za čovjekov grijeh mora proći preko svećenika koji uspostavljaju potpunu vezu s Bogom. Ovo je bilo milosno čudo koje je došlo tom čovjeku koji je bio mnogo godina udaljen od Isusa, a to je izrazio riječima: «Vi ste donijele Boga u moj život, dovedite Oca također.» To povezivanje, to milosrđe, to čišćenje od njegovih grijeha došlo je preko svećenikovih ruku, svećenikovih riječi.

Svećenik ima, također, navijestiti Krista. A on ga ne može navijestiti sve dok njegovo srce nije ispunjeno Bogom, a Bog je ljubav. Zbog toga on treba u tišini svoga srca čuti riječ Božju, jer samo tada, iz punine svoga srca, može govoriti riječ Božju.

Ti si, kao Božji svećenik, pozvan da budeš njegov živi instrument, i zato mu moraš dati čak i dopuštenje da radi s tobom točno ono što on hoće, na slavu Očevu. Isti duh pozvat će te da živiš još bliže jedinstvo s Isusom – mišlju, srcem i djelom – tako da sve ono što kažeš i učiniš bude za njega, s njime i njemu. Kao što je on jedno s Ocem, tako i ti moraš biti jedno s Isusom. Kako je s njegovim vlastitim svećeništvom tebe zapečatio, tako on mora biti jedno da živi to svećeništvo u tebi. Ništa i nitko te ne smije odijeliti od Isusa, tako da možeš reći sa sv. Pavlom: «Ne živim više ja, nego u meni živi Krist».

Krist je samog sebe načinio kruhom života da utaži našu glad za njegovom ljubavlju, a onda je on sam sebe učinio gladnim tako da bi mi mogli utažiti njegovu glad za našom ljubavlju. Kada je sv. Pavao išao u Damask da uništi kršćane, bacio se na tlo, i čuo glas: «Savle, Savle, zašto me progoniš?».

 A Pavao ga je pitao: «Tko si ti, Gospodine?». Krist nije spomenuo kršćane u Damasku. To je ista stvar. «Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili.» Ako u moje ime dodaš čašu vode, dodaješ je Meni. Ako u moje ime primaš dijete, primaš mene. I on je načinio takav uvjet također, da će nam se u času smrti suditi o onome što smo bili i što smo radili. Učinio je sebe gladnim, golim, bez kuće, bolesnim, osamljenim, neželjenim, odbačenim, i reče: «Bio sam gladan i dali ste mi jesti.» Ne samo kruha, bio sam gladan ljubavi. Bio sam gol, ne samo bez komadića odjeće, nego sam bio gol, bez ljudskog dostojanstva djeteta Božjega. Bio sam bez kuće, ne samo bez kuće načinjene od opeke, nego sam bio bez kuće, odbačen, neželjen, nevoljen, odbačen od društva, i vi ste mi to učinili.

Isus je u Euharistiji učinio sebe samog kruhom života da utaži našu glad za Bogom, jer smo svi mi stvoreni da ljubimo i da budemo ljubljeni. I vrlo je jasno što je Isus mislio, jer kako mi ljubimo Boga? Gdje je Bog? Bog je svugdje. Kako mi ljubimo Boga? I zato nam daje mogućnost da činimo drugima ono što bi željeli činiti njemu. Da oživotvorimo našu ljubav prema njemu. Stoga, svećeničko zvanje nije samo činiti ovo ili činiti ono; svećenik je stvoren da pripada potpuno Bogu – tijelo, duša, um, srce, svako vlakno njegova tijela, svaki djelić njegove duše – jer ga je pozvao njegovim imenom. Svećenik mu je vrlo dragocjen, svećenik je vrlo brižno ljubljen od Boga, od Isusa, koji ga je izabrao da bude njegovo drugo ja. I posao koji je povjeren svećeniku da ga radi samo je sredstvo da oživotvori svoju nježnu ljubav prema Bogu. Zato je posao koji on radi svet. I rad mora uvijek voditi ne samo njega prema Bogu, nego mora biti kadar voditi duše prema Bogu. To je ono što je Isus rekao: «Neka drugi vide vaša dobra djela i slave Oca vašega.»

Pozvan si biti odsjaj samog Isusa. Tvoj pogled mora biti njegov, tvoje riječi njegove riječi. Ljudi ne traže tvoje talente, nego Boga u tebi. Privodi ih Bogu, a nikad sebi. Ako ih ne privodiš Bogu onda tražiš sebe, i ljudi će te voljeti zbog tebe, a ne zato što ih podsjećaš na Isusa. Tvoja želja mora biti «dati samo Isusa» u tvojoj službi, a ne sebe. Zapamti da samo tvoje zajedništvo s Isusom postiže komunikaciju s Isusom. Kao što je Isus bio toliko ujedinjen s Ocem da je bio njegov sjaj i slika, tako i ti, svojim sjedinjenjem s Isusom, postaješ njegov odsjaj, Kristova prozirnost, tako da oni koji su tebe vidjeli, na neki su način vidjeli njega.

Da bi bio sposoban stvarno biti svećenik po srcu Isusovu, trebaš mnogo molitve i pokore. Svećenik treba ujediniti svoju vlastitu žrtvu s Kristovom žrtvom, ako uistinu želi biti potpuno jedno s Isusom na oltaru.

Kad je umro naš Sveti Otac Pavao VI., primila sam međugradski poziv iz Londona u kojem me se pitalo što mislim o smrti Svetog Oca, i ja sam rekla: «Bio je svet, bio je voljeni otac. Imao je veliku ljubav prema djeci i siromašnima i posebnu ljubav prema Misionarkama ljubavi. Otišao je k domu Božjemu i sada mu se možemo moliti.»

Ono što sam rekla bila je istina o Svetom Ocu, jer je, dok je umirao, misu govorio njegov tajnik uz bolesnički krevet. Upravo za vrijeme posvećenja on je pretrpio kobni srčani napad. Poveži ovo s onim što je on rekao godinu prije, kada mu je netko rekao da je tako puno patio, da je nastavio Muku Isusovu, da je mnogo pretrpio u Crkvi zbog biskupa, svećenika i redovnika koji su napuštali Crkvu.

Sveti Otac nije raspravljao ili objašnjavao nego se izrazio jednom kratkom i jasnom rečenicom: «Samo živim moju Misu.»

Svojim životom zasnovanom na Euharistiji, Božjoj ljubavi u Isusu, skrivenom pod prilikama kruha i vina, može biti življena u svemu njegova krasota i ljepota u skrivenim događajima svakodnevnog života. Ti moraš nastavljati svoju Misu nakon njezinog svakodnevnog slavljenja tijekom liturgije, svojom odanom vjernošću u malenim životnim stvarima. Poput kapi ulja koje hrane svjetiljku u svetištu, koja trajno gori blizu živog Isusa u tabernakulu, tvoj život mora dalje trajati kao produljenje Euharistije koju ti prinosiš. Ti moraš biti razlomljen za mnoge u ovom Kruhu, tvoj život mora biti natočen u ovoj Čaši. Milosrđe je ljubav na djelu.

Danas mnogi svećenici bivaju uključeni u društveni rad i društveni razvoj, i zanemaruju posao svoga svećeništva. A postoje mnogi ljudi koji to mogu raditi. Ono što ljudi trebaju od svećenika jest čovjeka koji će ih voditi Bogu, koji će im dati Isusa. Oni ne trebaju svećenika koji će se baviti socijalnim radom.

Postoji mnogo dobrih ljudi koji mogu raditi te stvari tisuću puta bolje i nije pravo od nas oduzimati posao koji drugi ljudi mogu tako lijepo obavljati. Nitko ne može raditi svećenikov posao na koji si pozvan, osim ti, kao njegov svećenik. Zato ne zamjenjujte nikakvim drugim poslom, koliko god on lijep bio, svoje svećeništvo.

Oci Misionari ljubavi – utemeljeni u listopadu 1984. – spajaju veličinu i snagu svećeništva s karizmom Misionarki ljubavi, i tako svjedoče istinu Evanđelja propovijedanu siromašnima.

Mislim da je mnogo, mnogo svećenika pozvano, čak i bez njihova ostvarenja, da se potpuno predaju Gospodinu. Da, svijet je u velikoj potrebi za svećenicima, za svetim svećenicima, za svećeničkim celibatom, jer je svijet u potrebi za Kristom. Sumnjati u vrijednost svećeništva i svećeničkog celibata u današnjem svijetu znači sumnjati u pravu vrijednost Krista i njegovo poslanje – jer to je jedno te isto. Kristovo poslanje je naše.

Neshvatljivo je kako se možemo okrenuti od svevišnjeg Boga i hodati pognuto pred nekim stvorenjem koliko god to stvorenje može biti dobro. Nije li Isus jedini koji te može napuniti do vrha s Božjom ljubavlju? Zato nije iznenađujuće što oženjeni ljudi pitaju Crkvu. U Katoličkoj crkvi nema razvoda. Kako to da Crkva ne može razvesti oženjeni par, a svećenik može napustiti svoje svećeništvo? Svećenik može dobiti oprost (dispensu) ali mu nitko ne može oduzeti njegovo svećeništvo. Jednom svećenik, on je svećenik zauvijek. U paklu on također ostaje svećenik. Crkva ipak, može spriječiti korištenje njegove svećeničke moći.

Marijo, Majko svećenika: Promatraj našu Blaženu Gospođu, Majku Isusovu koja stoji u podnožju križa Sina svoga, našeg jedinog Velikog Svećenika – sa sv. Ivanom, ljubljenim apostolom i svećenikom, njoj bliskom, kojima je Isus rekao: «Ženo, evo ti sina» i «Sine, evo ti majke». Nitko ne bi mogao biti bolji svećenik od Djevice, Majke Božje, jer je ona uistinu bez poteškoće mogla reći: «Ovo je moje tijelo... Ovo je moja krv» - jer je to stvarno i istinito bilo njezino tijelo i krv koju je darovala Isusu. I ona je ostala samo služavka Gospodinova, da bi se ti i ja mogli uvijek okrenuti prema njoj kao našoj Majci.

I ona je jedno od našeg vlastitog, tako da joj uvijek možemo doći, obratiti joj se i biti jedno s njom. I naravno, to je razlog zašto je ostala straga – da ustanovi Crkvu, da ojača svećeništvo apostola, da im bude majka, dok Crkva, mlada Crkva nije oblikovana. Ona je bila tamo. Kao što je Isusu pomogla odrasti, tako je također pomogla da u početku Crkva naraste. Ona je ostala straga mnogo godina nakon što je Isus uzašao na nebo, tako da je ona bila jedina koja je pomagala oblikovati Crkvu. Ona je jedina koja pomaže oblikovati svakog svećenika; i nitko ne može imati veće pravo na Našu Gospođu od svećenika. I mogu zamisliti što je morala imati, i što još ima, veoma nježnu ljubav i posebnu zaštitu također za svakog svećenika, samo ako joj se obrati.

Kako je čudesno onda, vidjeti tu sličnost s Marijom. Mi ju trebamo. Molimo joj se da ona može pribaviti za nas taj veliki i lijepi dar svećeničkog celibata, znak ljubavi Kristove. Na ovo te Bog zove kada te zove tvojim imenom, ako te je izabrao da budeš njegov pravi svećenik, ako te je odabrao da te prigrli s nježnošću i ljubavlju, ne boj se, slijedi ga. Ona će ti pomoći, voditi te, voljeti te – tako da vi svećenici možete učiniti Isusovu prisutnost još stvarnijom u današnjem svijetu.

Stavi svoju ruku u Marijinu ruku i traži od nje da te vodi Isusu. Kada je Isus ušao u njezin život, ona je pohitala da ga dade drugima. Ti, kao njegov svećenik, pohitaj s njom da daš Isusa drugima. Ali zapamti, ne možeš dati ono što nemaš. Da bi bio sposoban dati, trebaš živjeti to jedinstvo s Kristom, i on se nalazi u tabernakulu gdje ga stavljaš. Naglasi sebi kao prvu stvar ujutro da Isus bude središte tvoga života. Tijekom dana, uči moliti svoj posao: posao s Isusom, posao za Isusa.

Uvijek budi blizu Mariji. Moli je da ti da njezino srce tako lijepo, tako čisto, tako bezgrešno, njezino srce tako puno ljubavi i poniznosti, kako bi bio kadar primiti Isusa i dati Isusa drugima u kruhu života. Ljubi Isusa kako ga je ona ljubila i služi mu u patničkoj boli siromašnih – budući da čitamo u Bibliji da je jedan od znakova da je Isus Spasitelj došao da se evanđelje propovijeda siromašnima.

Veritas, 10. prosinca 2010.