Théophane Vénard
(1829. – 1861.) - Spomendan: 6. studenoga
Autor: Šimo Šokčević
Rodio se 21. studenoga 1829. godine u mjestu St. Loup (Poitires), u Francuskoj. Otac mu je bio učitelj, a majka domaćica. Uz Théophana imali su još petoro djece. Studirao je u Montmorillonu. Djelovao je i u sklopu sjemeništa za misionare u Parizu. Zanimljiv je podatak da se već kao devetogodišnji dječak oduševio za misionarski rad. Jednom prilikom došla mu je pod ruku biografija Jean-Charlesa Orneya, čuvenog francuskog misionara i mučenika. Dirnula ga je njegova hrabrost i odvažnost te je u misijama vidio i svoj životni poziv.
Zaređen je za svećenika 5. lipnja 1852. godine, te je 19. rujna iste godine otišao u misije na Istok, točnije Hong Kong.
Krvave misije u Vijetnamu
Nakon provedenih 15 mjeseci u Hong Kongu, poslan je u zapadni Tonkin, u Vijetnam, gdje su kršćani bili kontinuirano proganjani od strane tamošnjeg vođe Minh-Menha. Na tom području bilo je 75 svećenika i oko 140.000 vjernika.
Ubrzo nakon što je o. Vénard stigao, izdan je kraljevski edikt usmjeren protiv kršćana, stoga su svećenici i biskupi bili primorani tražiti svoje vjernike po špiljama, gustim i neprohodnim šumama i na različitim drugim mjestima gdje su se ovi skrivali uslijed brojnih progona. Unatoč teškom zdravstvenom stanju (astma, tuberkuloza) o. Vénard je izvršavao svoju svećeničku dužnost po noći, ali i po danu, što je svakako dokaz njegove velike hrabrosti. Čak je na tamošnji jezik preveo Djela apostolska, Pavlove poslanice i Otkrivenje.
Dana 30. studenoga, 1860. godine bio je izdan i uhićen. Nije se htio odreći svoje vjere te je osuđen na kaznu odrubljivanja glave. Bio je zatočen gotovo tri mjeseca, te je u tom periodu napisao nekoliko lijepih i utješnih pisama svojoj obitelji. Na putu do mjesta Hanoi gdje je trebao biti mučen pjevao je psalme i himne, smiren, bez straha. Kada ga je krvnik upitao što bi dao da bude brzo ubijen, rekao je: »Što duže traje, tim bolje«. Odmah nakon izvršenja smrtne kazne, 2. veljače 1861. godine glava mu je obješena na drveni stup kao upozorenje drugima.
Tih godina osim o. Vénarda još 116 osoba je dalo svoj život za vjeru u Vijetnamu. Oni su poznatiji kao vijetnamski mučenici. Bilo je tu 8 biskupa, 50 svećenika i 58 vjernika laika.
Posthumno objavljena pisma
Njegov brat, Eusèbe Vénard je 1864. godine objavio djelo pod nazivom: Život i pisma Théophana Vénarda, koje je doživjelo 14 izdanja. Možemo istaknuti da je Sv. Terezija od Djeteta Isusa iznimno cijenila ovo djelo, kao i samog mučenika. Najzanimljiviji dio toga djela su zasigurno pisma koja je o. Vénard pisao članovima svoje obitelji. Ta pisma odišu smirenošću, ljubavlju, pouzdanjem i vjerom u Boga. Posljednje pismo uputio je upravo svom bratu Eusèbeu. Između ostalog on piše: »Dragi brate…plovi ovim životom kao morem. Razboritost neka bude tvoje kormilo, poniznost tvoj balast, a Bog tvoj kompas…«
Jedna od zasigurno njegovih najljepših rečenica kojom je pokušao dočarati prolaznost ljudskog života glasi: »Svi smo mi cvijeće zasađeno na ovoj zemlji, koje Bog ubire kada zaželi, neke prije, a neke kasnije…«
Proglašen je blaženim 2. svibnja 1909. godine, a svetim ga je proglasio Ivan Pavao II., dana 19. lipnja 1988. godine.
Veritas, 19. listopada 2003 / 13. prosinca 2010.
