Žalosna otajstva

I. Žalosno otajstvo

Isusova agonija u Maslinskom vrtu

Tada se Isus, izišavši iz blagovališta Posljednje večere, gdje je bio ustanovio Euharistiju, zaputi s učenicima u zaselak koji se zove Getsemani ... Počeo se žalostiti i biti tjeskoban ... Molio je ovako: "Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež. Ali neka ne bude moja, nego Tvoja volja" Tada se vrati k učenicima, nađe ih gdje spavaju, te reče Petru: "Tako, ne mogoste sa mnom probdjeti ni jednoga sata? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo." Ponovo se udalji te uze moliti: " Oče moj! Ako nije moguće da me mine ovaj kalež, a da ga ne pijem, neka bude volja Tvoja." Kada se opet vrati, nađe ih gdje spavaju, jer im bijahu otežale oči. Ostavi ih, udalji se opet, te je i treći put molio onim istim riječima. Potom se vrati učenicima pa im reče: "Još spavate i počivate?! Evo se približi čas u koji se Sin Čovječji predaje u ruke grešnika. (Mt 26, 36-45).

Kad ga je spopala tjeskoba, još je žarče molio. Njegov je znoj postao poput kapi krvi što su padale na zemlju (Lk 22, 44).

Zatim je učenicima, kad ih je svladao san i kad su pozaspali na zemlji, rekao: "Došao je čas. Evo, Sin Čovječji predaje se u ruke grešnika. Ustanite! Hajdemo! Evo, izdajnik je moj sasvim blizu" (Mk 14, 41-42).

"Došao je čas kada će se proslaviti Sin Čovječji" (Isus je tek bio navijestio učenicima svoju proslavu kroz vlastitu smrt.) A zatim je dodao: Zaista, zaista kažem Vam, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi velik rod" (Iv 12, 23-24).

Razmišljajući o Isusovoj agoniji u Maslinskom vrtu molimo jedan Očenaš, deset uobičajenih Zdravomarija. Dodaje se jedan Slava Ocu i molitva O moj Isuse, oprosti ...

II. Žalosno otajstvo

Isusovo bičevanje

Oni pak što su Isusa uhitili, priveli su ga velikom svećeniku Kajfi. Kod njega su se sastali pismoznanci i starješine ... Veliki svećenici i čitavo židovsko vijeće tražili su lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli osuditi na smrt. No nisu uspjeli pronaći nijedno, premda su iskaze dali mnogi lažni svjedoci.

Pljuvali su mu u lice i udarali ga šakama. Drugi su ga opet tukli štapovima govoreći: "Pogodi, Kriste, tko Te je udario?"

Kad je svanulo, okovali su Isusa u lance, odveli ga i predali upravitelju Pilatu. Kad ga je ovaj ispitao, zapitao je svjetinu: "Što da učinim s Isusom zvanim Krist?" Svi su mu uglas odgovorili: "Raspni ga!". A on ih je tada upitao: "Kakvo je zlo učinio?" Oni su opet povikali iz svega glasa: "Raspni ga!". Pilat pak, želeći udovoljiti svjetini, pusti im nekoga Barabu. Pošto je dao izbičevati Isusa, predao ga je vojnicima da ga razapnu (Mt 26-27; Mk 15; Iv 18-19).

Razmišljajući o bičevanju Isusa molimo jedan Očenaš, deset Zdravomarija. Slijedi jedan Slava Ocu, te na kraju molitva O moj Isuse, oprosti ...

III. Žalosno otajstvo

Krunjenje trnjem

Vojnici su ga tada izveli u dvorište unutar sudske zgrade, sazvali i pripravili cijelo sudište. Odjenuli su ga u grimiz. Pošto su od trnja spleli krunu, nataknuli su je na Isusovu glavu.

Počeli su ga pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski." Pri tom su ga tukli trstikom po glavi, pljuvali po njemu, klecali i padali pred njim ničice.

Pošto su mu se izrugali, svukli su s njega grimiz i obukli mu njegovu odjeću. Zatim su ga izveli van i poveli da ga razapnu (Mk 15, 16-20; Mt 27, 27-31; Iv 19, 2-5).

Krist je trpio za Vas, dajući Vam primjer da biste slijedili njegove stope (1 Pt 2, 21).

Razmišljajući o otajstvu Isusova krunjenja trnovom krunom molimo jedan Očenaš, deset Zdravomarija. Slijedi jedan Slava Ocu, te na kraju molitvu O moj Isuse, oprosti ...

IV. Žalosno otajstvo

Križni put prema Kalvariji

Otada je Pilat nastojao da ga oslobodi, a Židovi su vikali: " Ako ovoga oslobodiš, nisi prijatelj caru! Svaki koji se pravi kraljem protivi se caru." Pilat, čuvši te riječi, izvede Isusa van te sjede na sudačku stolicu na mjestu što se zove Lithostratos, a hebrejski Gabbatha. A bio je dan priprave za pahu, oko šestoga sata. I Pilat reče Židovima: "Evo vam kralja!" "Smakni ga! Smakni! Razapni ga!2 - vikali su oni. "Vašega kralja da razapnem?" - reče im Pilat. Mi nemamo drugoga kralja osim cara", odgovoriše glavari svećenički. Tada im ga predade da se razapne. (Iv 19, 12-17).

Vojnici su zatim zgrabili Isusa. A on se, noseći križ, uputio k mjestu Lubanji, što se hebrejski naziva Golgotom. I na tom su ga mjestu razapeli (Iv 19, 17-18).

Ponudili su mu napitak, vino pomiješano sa žuči (Ps 69, 22). Okusivši napitak, nije ga htio piti. Kad su ga napokon razapeli, razdjelili su njegove haljine među sobom tako što su za njih bacili kocku. Posjedali su i stražarili. Povrh njegove glave postavili su natpis koji je isticao razlog njegove osude: "Ovo je Isus, kralj židovski" (Mt 27, 34-37).

On je u svojem tijelu ponio grijehe naše na drvetu križa, da više ne bismo živjeli grijehu, nego pravednosti. Njegovim ste ranama i Vi ozdravljeni (1 Pt 2, 24-25).

Tko slijedi mene, ne hoda u tami, nego ima svjetlo života (Iv 8, 12).

Razmišljajući o Isusovoj osudi molimo jedan Očenaš, deset Zdravomarija. Slijedi jedan Slava Ocu, te završna molitva desetice O moj Isuse, oprosti ...

V. Žalosno otajstvo

Razapinjanje i smrt na Golgoti

Kad su stigli na mjesto zvano Golgota, razapeli su Isusa i dvojicu razbojnika, jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva. Bilo je devet sati izjutra kad su ga razapeli. Prolaznici su ga grdili i vrijeđali. Kad je došlo podne, nastala je tama po svoj zemlji. Tako je ostalo sve do tri popodne. U tri sata Isus zavapi jakim glasom: "Eloi, Eloi, lama sabaktani?", što znači: "Bože moj, zašto si me ostavio?" Ispustivši snažan krik, Isus je izdahnuo... Satnik koji je stajao pred njim, videći da izdiše, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji" (Lk 23, 33; Mk 15).

Uz Isusov su križ stajale njegova Majka, sestra njegove Majke, Marija Kleofina i Marija iz Magdale. Ugledavši Majku i uz nju učenika kojega je ljubio, Isus reče Majci: " Ženo, evo Ti Sina." Tada reče i učeniku: "Evo Tvoje Majke." I od toga je časa učenik uze u svoju kuću. ( Iv 19, 25-27).

Poslije toga Isus, svjestan da je već sve svršeno, reče, da bi se ispunilo Pismo: "Žedan sam." Tu bijaše posuda puna octa. Tada nataknuše na izopovu stabljiku spužvu punu octa i primaknuše je k Isusovim ustima. Kad Isus uze ocat, reče, "Svršeno je!", te nakloni glavu i - predade duh.

Budući da je bila Priprava, i da tjelesa ne ostanu na križu u subotu - jer bijaše velik dan ona subota - zamoliše Židovi Pilata da se razapetima prebiju golijeni i da se skinu. Tada vojnici dođoše i prebiše golijeni obojici razapetih s isusom. Kada dođoše k Isusu i vidješe da je već mrtav, njemu ne prebiše golijeni, nego jedan od vojnika kopljem probode bok pa odmah poteče krv i voda.

Onaj koji ovo vidje svjedoči - njegovo je svjedočanstvo istinito, i on zna da govori pravo - da i vi trajno vjerujete. To se dogodi da se ispuni Pismo: "Ni jedna mu se kost neće prelomiti." A na drugome mjestu Pismo veli: "Gledat će na onoga koga su proboli." (Iv 19, 28-37)

Razmišljajući o Isusovu razapinjanju i Njegovoj smrti na križu molimo jedan Oče naš, deset Zdravomarija. Slijedi jedan Slava Ocu, te molitva O moj Isuse, oprosti ...

Na kraju se doda: Očenaš, Zdravomarijo i Slava Ocu, po nakani Svetog oca, te Lauretanske litanije i Zdravo Kraljice.

Ilustrirao William Luberoff

Veritas, 9. prosinca 2010.