Drama ateističkog humanizma
Autor: Henri de Lubac
Iz Pogovora prof. dr. Željka Tanjića
Izdavač: Ex Libris, Rijeka, 2009. - Biblioteka: Ecumenica
Zagreb, 20. listopad 2009. – Iz tiska izlazi još jedno djelo edicije Ecumenica izdavačke kuće Ex libris iz Rijeke. Ovoga puta, radi se o klasičnom djelu katoličke teologije 20. stoljeća koje je aktualno i danas, Drama ateističkog humanizma francuskog kardinala Henrija de Lubaca (1896.-1991.). Djelo ima 390 stranica. Knjigu će se, od idućega tjedna, moći kupiti u svim boljim knjižarama.
Ovo je prvi prijevod jednog od djelâ francuskog teologa, isusovca i kardinala Henrija de Lubaca, koji spada među vodeće teologe dvadesetog stoljeća i o kojem se kod nas malo pisalo i govorilo te koji još uvijek čeka na primjerenu recepciju unutar naše teološke i filozofijske misli. Do sada smo bili uskraćeni za misao autora koja ni danas ne gubi na svježini i aktualnosti i čiji se opus uvijek iznova objavljuje, prevodi i kritički promišlja.
Drama ateističkog humanizma, premda napisana u vihoru Drugog svjetskog rata, mogla bi u našim okolnostima predstavljati jedno teološko osvježenje i otriježnjenje. De Lubacova misao podvrgava ateizam ozbiljnoj kritici i često varira između otvorene osude ishoda ateističkog promišljanja i tonova prikrivene simpatije za genijalne uvide i iskustva koje on nudi i sadrži.
U svome djelu de Lubac upozorava kršćane da moraju shvatiti kako i ateizam vrši istu kritiku religije koju je i Evanđelje vršilo spram religije svoga doba. Istina, današnji ateizam nije samo vulgarni, a ni samo kritički, razarajući, nego je planski i organski sposoban udaljiti čovjeka od Boga i organizirati zemlju bez Boga, a na kraju zapravo protiv čovjeka. No, vrijedi znati da taj ateizam nije plod ogorčenosti spram kršćanstva nego je izraz ogorčenosti spram ponašanja kršćana nevjernih principima za koje proklamiraju da u njih vjeruju, izraz ogorčenosti zbog izdajstva temeljnih principa kršćanstva i zbog povijesnih formi kršćanstva koje nisu sposobne privoditi čovjeka Bogu.
Formalizam, slabost i beznačajnost kršćanstva isto su tako plod zapostavljanja evanđeoskog skandala i njegove transformacije u okoštalu religije te autor hrabro pokazuje da je moderni ateizam rođen iz srca samog katolicizma koji se pretvorio u čistu religiju koja se sa svoje strane pretvorila u društveni konformizam, političku igru i bezidejnu pobožnost. Kršćanstvo se predalo i prepustilo logici svijeta i svijet je ušao u srce same Crkve.
Skandal križa skandalizira jednako i ateiste i kršćane koji sve temelje na rigorističkom, moralizatorskom i bigotnom shvaćanju vjere. Stoga ateizam moderniteta i postmoderniteta poziva kršćanstvo da ponovo otkrije i prepozna vlastite korijene i vlastiti heroizam i s njime paradoksalni karakter kršćanske ljubavi. I stoga vrijedi čitati ovu knjigu kao srčanu analizu fenomena ateizma koji prvenstveno kršćane na otkrivanje vlastitog identiteta, poziva na ljubav prema Bogu iznad svega stvorenog.
