Čarolija u drevnom gradu
Autorica: Tanja Bakić
Sluha razvijenoga i za pjevanje glasa, pod zorom tajanstvenoga dana, uz zvuke harfe i posljednje tragove srebrnoga mjesečine ruha, mistične psalme pjevaše Ivan, čudesni Ivan. Ljudi mnoštvo se okupi da mistične psalme shvati, psalme mistične čudesnoga Ivana. A Ivan srcem čistim zapjeva, te nad ljudima nebo otvori svoja od zlata vrata, kroz koja suze posla tom narodu drevnoga grada. Suze na tle od blata padoše, i iz njih neuvenivi Nazaretski cvijet izniče.
„O, narode! ”― glas sa neba reče.
„Od sada vi rukom mojom
Blagoslovljeni ste!
Neuvenivi cvijet Nazaretski čuvajte,
Čuvajte ga, narode, vi ga čuvajte!
A vašega Ivana čudesnoga na nebesima
Vrijedna pripada nagrada !”
I tako narod grada drevnoga zadobi cvijet Nazaretski ― neuveniv i cio, milokrvno blagoslivljajući Ivana, čudesnoga psalmotvora.
I danas kad ljudi posjete taj drevni grad, može se začuti Ivanov razvijeni sluh i za pjevanje glas, pod vječitom zorom tajanstvenoga dana, uz zvuke harfe i posljednje tragove srebrnoga ruha mjesečine.
Veritas, 3. rujna 2006. / 14. prosinca 2010.
