Kako osmisliti Veliki Četvrtak?
Autor: Fr. Alojz Ćubelić OP
Posljednjih dana smo intezivno čekali sedamnaesti ožujka ove godine, kad se takoreći odlučivalo o našoj skorašnjoj sudbini. Mediji su ponovno očitovali svoju moć da nas dresiraju poput životinja jer smo, vjerojatno, opet nasjeli bombastičnim naslovima iz novina, izjavama političara o Europi, o europskoj uniji i svemu s time povezano. Skoro kao da smo očekivali sudnji dan, toliko strepnji i strahova, toliko pitanja i nepoznanica. Kad ono ništa, ćorak.
Kao da se ništa nije dogodilo, osim što je «došlo proljeće» nakon duge i izrazito hladne zime. A od tog umjetno i prisilno sugeriranog datuma mene je svojevoljno «obuzela» nova groznica iščekivanja, ovoga puta novog dana i datuma ali s potpuno drukčijim sadržajem. I nitko me na to nije prisilio, i ništa me ne stavlja pod pritisak, i ničega me nije strah. Nego, baš suprotno.
Slobodno, neopterećeno i radosno čekam veliki četvrtak. Zašto? I je li potrebno «dodatno» osmišljavati taj dan?
Ako ćemo strogo filozofski onda nam ništa ne jamči da će se taj dan doista «roditi», ali mi se ovdje ne bavimo spekulacijama, nego se nadamo. On je «velik» po sebi. Velik je zbog prebogatog sadržaja. On označava ključni i iz ljudske perspektive Božji pozdrav čovječanstvu u osobi Isusa Krista koji sabire učenike na posljednjoj večeri. On zna što se ima dogoditi, oni to ne znaju, oni žive kao da će sutra biti isto kao i danas, a ipak svi su različito bili tumačili njegovo poslanje.
Njihovi životi će biti tek «naknadno» uzdrmani, kad se dogode strašne stvari, i kad se oni «izgube» u šumi nespretne i kratkovidne mase. Pa, ipak, Bog će se ponuditi na «pladnju» i pokazat će koji je sadržaj te riječi.
I pokazat će da ljudski život nije uzaludan i da se isplati živjeti kao da smo već sada u vječnosti. Zato radosno čekam veliki četvrtak. I bit će prava fešta. Duboka, iskonska, pogleda usmjerena prema uskrsnuću. I ništa ne može pomutiti taj spokoj, tu sigurnost Božjeg mira.
Veritas, 21. ožujka 2005. / 15. prosinca 2010
