Korizma

Autor: Fr. Alojz Ćubelić OP

Započela je korizma. «Ušuljula» se u naš život poput neke uglađene dame. No mnogima se čini da ta dama uopće nije romantična, čak, štoviše, korizma zvuči kao neka vrsta nepobitne presude. Teško je zbog sebičnosti trpjeti drugu osobu pored sebe, to znači odgovornost a upravo od takvih teških tereta i križeva najviše bježimo.

Pa ipak ona «nudi» svoje čari. Stoji svakome na «raspologanju». Od nje možemo činiti što hoćemo. Četrdeset dana i četrdeset noći. Mnogi će reći da ona uopće nije posebna, da je kao i svaki drugi dan i noć. Ništa osobito.

Dosadna, izlizana, stroga, mrka, opterećujuća, puno priča, ne sluša, kažnjava i prijeti, i kao da nas nikada neće pustiti na miru. No, ja mislim da je odista posebna.

Da nam dolazi kad je najviše trebamo, da nas sluša, da nas pogledom miluje, da zna što se u našim nutrinama događa, da se raduje u susretu s nama. Ona se smije, ona nas bodri, ona nam daje snage, ona nas tješi, ona nas osmišljava, ona nas upotpunjuje, ona nas usrećuje, ona je ona druga polovica za kojom tragamo, u njoj pronalazimo posljedne odgovore na posljedna pitanja.

Ta dama je zapravo sam Bog.

Veritas, 25. veljače 2005. / 15. prosinca 2010.