Misija

Autorica: Blanka Bagarić

Veritars 2004.

Zvonila je budilica. Djevojčica se protegnula i ugasila ju. Ostala je ležati još neko vrijeme u krevetu, no ubrzo se odvažila i ustala.

Imala je poseban plan za to jutro. No, to nije nitko drugi znao osim nje. Jutro je bilo pravo jesensko. Kišica je sipila.

Bila je sama kod kuće, mama i tata su već odavno bili na svojim radnim mjestima. Stavila je torbu na leđa i obukla žutu kabanicu. Bilo je vrijeme da krene u školu.

Na putu je svratila u obližnju pekarnicu. Pozdravila je vedro i nasmiješeno, no prodavačica ju je pozdravila svojim mrmljanjem jer je neposredno prije njezinog ulaska završila pranje poda.

Djevojčica je zatražila svoje omiljeno pecivo, kada je izvadila novčanicu da plati, prodavačica joj je prigovorila zašto nema sitnih novaca. Djevojčica je pronašla u džepiću nekoliko kovanica što je bilo dostatno da plati pecivo.

Vedro je pozdravila pri odlasku, ali nije dobila odgovor.

«Aha, za početak ništa ...», pomislila je u sebi.

Nastavila je hodati prema autobusnoj stanici. Pozdravila je vozača, pokazala mjesečnu kartu a on ju je samo mrko pogledao ... sjela je na prazno sjedalo. Na sljedećoj stanici ušle su dvije djevojke i sjele ispred nje. Glasno su komentirale «sebičnost» svojih roditelja koji im ne mogu kupiti cipele dobro poznate marke koje su se prošli tjedan pojavile u trgovini, a bakama je baš ovaj mjesec morala kasniti mirovina...na red je došla njezina stanica, ustala se i izašla. «Ništa se nije promijenilo», reče pomalo razočarano u sebi.

Koračala je iza dva poslovna čovjeka u kaputima i odijelima koji su raspravljali o nekim vrlo bitnim poslovnim transakcijama i o kalkulacijama oko preuzimanja neke lošestojeće firme koja je bila vrlo dobra prilika s time da radnicima još koji mjesec ne treba dati plaću.

«Tužan je ovaj svijet.» zaključi Djevojčica.

Kišica je i dalje sipila. Imala je još 5 minuta do škole. Sve joj se više činilo da njezina misija neće biti ispunjena. Nedaleko od škole uočila je prosjakinju koja nije bila prikladno obučena za ovo prohladno jesensko jutro. Djevojčica je zastala, izvadila onu novčanicu kojom je htjela platiti pecivo u pekari i pružila ju prosjakinji. Ona ju je pogledala s posebnim sjajem u očima, i tiho rekla «Hvala ti malena.», Djevojčica joj se vedro nasmijala i nastavila hodati.

Sada su joj bile jasne župnikove riječi koje je čula u nedjeljnjoj propovijedi, da je Isus sakrio najveće blago u malenima.

Radosno se nasmiješila sama sebi i zadovoljno stavila kvačicu u svom memo planeru za ovo jutro.

Veritas, 14. studenog 2004. / 16. prosinca 2010.