Mojoj majci
Autorica: Veronika Gasparović
Staričice moja,
moja dugo, moje nebo.
Staričice moja, što u dalekom mi domu
s mirisom gorućeg drveta u zimsko predvečerje
moliš krunicu gledajući u nebesku daljinu,
daleku i nedokučivu.
Prebirući zrnca otvaraš otajstva kao knjigu,
uvijek istu knjigu, nikad dočitanu do kraja.
Knjigu punu boli, radosti;
Knjigu punu života I križeva.
Staričice moja, što u dalekom mi domu
s mirisom goruće borovine u badnje predvečerje
moliš krunicu grleći u mislima mene,
odlutalo svoje dijete.
Dijete koje poput Izgubljenog Sina,
čezne za toplinom, sigurnošću i
duhovnim bogatstvom roditeljskog doma.
Staričice moja, što u dalekom mi domu
s mirisom goruće patnje u predvečerje života
moliš krunicu za progonitelje naše,
kojima ne bi dosta što uzeše sve,
sada hoće dom što ga izgradiste ponovno.
Staričice moja, što u dalekom mi domu
s mirisom predstojećeg proljeća u
predvečerje rata,
moliš krunicu primajući u svoj dom
napuštenu sestru, sestru po krvi i po Kristu,
gladnu, ispaćenu i samu.
Staričice moja, što u dalekom mi domu
s mirisom nade u bolje sutra
moliš krunicu za moj povratak.
Blagoslovljena da si, staričice moja,
Moja dugo poslje kiše suza.
Veritas, 30. studenog 2005.
