Svjetiljka na kraju puta
Autorica: Maja Muškić
Sve ceste nalikuju jedna na drugu
i puti se uvijek začetkom svijetle.
Možda bi noga zakročila tugu,
ali ja sam od Tebe rođeno dijete.
Dugo Ti zborim šapatom tihim
tajni dogovor med nama se kuje.
Baštinik Tebe sam, okom dok vidim,
iz korijena suša moja te štuje.
Tvoja me sjena stopama prati,
ne dotakoh te nikad, a tu si, znam.
Vodiš me naprijed, kad poželim stati
iz tmine zbog mene porodiš dan.
Ruke mi širiš, u naručje primaš
plavom toplinom nebeskih polja.
Ćutim milinu za me što imaš
zbog Tebe znam i ja sam bolja.
Ti si svjetiljka na kraju puta,
razlijevaš svjetlost niz staze strme.
Razmjenu nudiš, križ mi uzimaš
u grešne ruke, daješ mi strune.
Veritas, 13. travnja 2005. / 14. prosinca 2010.
