Kršćanstvo bez križa

Vatikan, 29. svibnja 2013. (Radio Vatikan) - Trijumfalizam zaustavlja Crkvu; iskušenje je to kršćanstva bez Križa. Neka Crkva, naprotiv, bude ponizna – istaknuo je papa Franjo u srijedu, 29. svibnja, na Misi slavljenoj u Domu Sveta Marta, na kojoj su sudjelovali zaposlenici Uprave Države Grada Vatikana.

Današnje nam Evanđelje pripovijeda o Isusu koji, uzlazeći u Jeruzalem zajedno s učenicima, naviješta svoju muku, smrt i uskrsnuće. To je put vjere. Učenici, međutim, misle na drugi naum; – objasnio je Papa u propovijedi – misle prijeći samo pola puta, misle da je bolje zaustaviti se, i raspravljati među sobom o tomu kako urediti Crkvu, i spasenje. Tako Ivan i Jakov traže od njega da mu u slavi njegovoj sjednu jedan zdesna, a drugi slijeva, potičući među drugima raspravu o tome tko je najvažniji u Crkvi.

Iskušenje je učenikâ jednako onomu Isusovu u pustinji, kada mu je đavao predložio drugi put – rekao je Papa. Takvo je i Petrovo iskušenje, kada u prvom trenutku ne prihvaća Isusovu muku. To je iskušenje kršćanstva bez Križa, kršćanstva koje je na pola puta – napomenuo je Sveti Otac. Postoji i drugo iskušenje, kršćanstvo s Križem, bez Isusa – dodao je Papa, ali o tomu će – kako je rekao - govoriti drugom prilikom.

Ali, iskušenje kršćanstva bez Križa, odnosno biti kršćani na pola puta, Crkva na pola puta, ona koja ne želi stići tamo kamo Otac želi, to je iskušenje trijumfalizma. Mi želimo pobjedu sada, ne penjući se na Križ, želimo svjetovnu, razumnu pobjedu – istaknuo je Papa.

Trijumfalizam u Crkvi zaustavlja Crkvu. Tako i trijumfalizam kršćana zaustavlja kršćane. A Crkva koja je trijumfalistička, Crkva je na pola puta, ona je Crkva koja je na taj način sretna, dobro sređena! – istaknuo je Sveti Otac – Sa svim uredima, sve na svom mjestu, i sve je lijepo i uspješno. Ali, to je Crkva koja se odriče mučenika, jer ne zna da su oni potrebni Crkvi za put Križa. To je Crkva koja misli samo na pobjede, uspjehe, koja ne poznaje Isusovo pravilo o pobjedi kroz poraz, ljudski poraz, poraz Križa. To je iskušenje koje imamo svi mi – napomenuo je Papa te se prisjetio jednoga posebnog trenutka iz vlastita života.

Bio sam u mračnom trenutku svojega duhovnog života, te sam tražio od Gospodina milost – rekao je Sveti Otac. Onda sam otišao održati duhovne vježbe za redovnice. Posljednjeg su se dana ispovjedile, te je tako došla i jedna starija redovnica, imala je više od 80 godina, ali sa svijetlim, upravo sjajnim očima: bila je ona Božja žena. Na kraju sam u njoj toliko vidio Božju ženu, da sam joj rekao da za pokoru moli za mene, jer mi treba jedna milost. Ako ju vi zatražite od Gospodina, sigurno će mi ju dati – rekao sam joj. Zaustavila se na trenutak, kao da moli, a potom mi rekla:

'Sigurno da će Vam Gospodin dati milost, ali nemojte pogrješno shvatiti; On će to učiniti na svoj božanski način'. To mi je tako koristilo. Čuti da nam Gospodin uvijek dade ono što tražimo, ali na svoj, božanski način. Božanski način uključuje Križ, ali ne zbog mazohizma! Nego iz ljubavi. Iz ljubavi sve do kraja – istaknuo je Sveti Otac.

Propovijed je Papa završio molitvom Gospodinu, za milost da ne budemo Crkva na pola puta, trijumfalistička Crkva, Crkva velikih uspjeha, nego da budemo ponizna Crkva koja hoda odlučno poput Isusa. Naprijed, naprijed, naprijed. Otvorena srca za Očevu volju, poput Isusa. Molimo za tu milost – rekao je na kraju Sveti Otac.