Ljubav nas Kristova čini kršćanima

Vatikan, 31. listopada 2013. (Radio Vatikan) - U današnjim liturgijskim čitanjima, dvije me stvari posebno pogađaju – riječi su Svetog Oca koje je uputio prisutnima na početku svoje propovijedi, na jutrošnjoj Svetoj Misi, u kapeli Sv. Sebastijana, unutar bazilike Sv. Petra, nedaleko od groba Bl. Ivana Pavla II.

Prva stvar koja me pogađa – kazao je Papa – jest Pavlova sigurnost: Nitko me ne će rastaviti od ljubavi Kristove! Tako je Gospodina ljubio jer ga je vidio; jer ga je našao; Gospodin mu je izmijenio život – kazao je Papa Franjo te ponovio: Tako ga je ljubio da je govorio da ga nijedna stvar ne može odvojiti od Gospodina. Upravo je ta Gospodinova ljubav bila u središtu Pavlova života. U progonstvima i bolestima; u izdajstvima i u svemu što je proživio – kazao je Sveti Otac – ništa ga nije moglo udaljiti od Kristove ljubavi. Ona je bila središte i referentna točka Pavlova života.

Bez Kristove ljubavi; bez življenja i bez priznanja; bez hranjenja tom Kristovom ljubavlju, ne može se biti kršćaninom – ustvrdio je papa Franjo pojašnjavajući: kršćanin osjeća da ga Gospodin gleda svojim tako blagim pogledom; osjeća da ga Gospodin ljubi i da ga do kraja ljubi. Osjeća da mu je život spašen po Kristovoj Krvi i to je ono što ljubav čini – naglasio je Papa – odnos ljubavi. To je prvo – kazao je te nastavio:

Druga stvar koja me pogađa jest Isusova žalost, kada promatra Jeruzalem. Ti, Jeruzaleme, koji nisi shvatio ljubav! – nije shvatio Božju nježnost, kako ju je lijepo oslikao Isus. Ne razumjeti Božju ljubav u suprotnosti je s onim što je osjećao Pavao. – „Da, da; Bog me ljubi; ta sve nas ljubi…“ – to je tako teorijska, apstraktna stvar; stvar koja me ne dira u srce i svoj si život onda organiziram kako mogu. Nema tu vjernosti – kazao je Sveti Otac – plač Isusova Srca zbog Jeruzalema je ovo: Jeruzaleme, nisi vjeran; nisi se dao ljubiti nego si se povjerio tolikim idolima koji ti sve obećavahu; koji ti govorahu da će ti sve dati, a onda te ostaviše, napustiše. Isusovo Srce; patnja Isusove ljubavi je neprihvaćenost, kada ljubav nije primljena.

Ove dvije slike: Pavao koji Kristovoj ljubavi ostaje vjeran do kraja, te iz iste ljubavi crpi snagu da sve podnese. Osjeća se slabim, grješnim, ali u Božjoj ljubavi; u susretu s Kristom, nalazi snagu – pojasnio je Papa te nastavio:

S druge strane, nevjerni i nepovjerljivi grad Jeruzalem s njegovim stanovnicima, koji ne prima Isusove ljubavi, ili još gore: koji ovu ljubav živi napola; malo da; malo ne, kako mu kada odgovara.

Gledajmo Pavla u njegovoj hrabrosti koja dolazi od Kristove ljubavi; i gledajmo Isusa koji plače nad nevjernim gradom. Promatrajmo Pavlovu vjernost i nevjeru Jeruzalema, a u sredini promatrajmo Isusa; njegovo Srce koje nas toliko ljubi. Što ćemo dakle? – upitao je papa Franjo nazočne – Jesam li više nalik Pavlu ili Jeruzalemu? Je li moje srce snažno poput Pavlova; ili je moje srce mlako kao i Jeruzalem? – upitao je još jednom. Neka nam Gospodin po zagovoru Bl. Ivana Pavla II. pomogne da odgovorimo na ovo pitanje – kazao je Papa, dometnuvši na kraju – Tako budi!