Monogamska je obitelj savršena za učenje ljudskih odnosa

Vatikan, 14. siječnja 2013. (Radio Vatikan) - Slijedom vrlo žive rasprave u Europi o pravima istospolnih parova, na tu se temu osvrnuo Adriano Pessina, ravnatelj Centra za bioetiku Katoličkoga sveučilišta Presvetoga Srca, u članku koji je objavio vatikanski dnevnik L'Osservatore Romano od 13. siječnja.

U raspravi među onima koji niječu, i onima koji potvrđuju da istospolni parovi imaju jednaka prava koja se priznaju obitelji, prava je opasnost – piše Pessina – logofobija, odnosno strah od mirnoga obrazlaganja toga vrlo važnog teorijskog i praktičnog pitanja, i to i na kulturnom, i na društvenom području.

Tumačenje, naime, nedavne odluke talijanskoga Kasacijskoga suda kojim se maloljetno dijete povjerava majci iako ona živi s jednom ženom, primjer je toga – piše Pessina. Među onima koji pokazuju zadovoljstvo, govoreći o priznavanju izjednačivanja istospolnih zajednica i obitelji, i onih koji se sablažnjavaju, malo je onih koji primjećuju da je jednostavno potvrđeno to da se u slučajevima rastave teži tomu da se zadaća odgoja djece povjeri majci.

Rezultat odgojnoga postupka plod je brojnih čimbenika – napominje potom Pessina. Teorijsko i praktično pitanje koje postavlja homoseksualnost jest u tomu što ona, u ime nekog usmjerenja, niječe vrijednost i važnost razlike između muškoga i ženskoga roda, i svoje, takoreći, prvotne antropološke dimenzije. Osim toga, ljudski identitet nije određen usmjerenjem po sebi, jer je ljudsko stanje uvijek polarno, muško ili žensko. Riječ je o razlici koja ima konkretnu fizionomiju, a ne samo psihičku, „mentalnu“, ili pak u odnosu na društvenu ulogu.

Ljudsko je muško i žensko – ističe Pessina. Obitelj, s djecom ili bez djece, u sjedinjenju i odnosu među razlikama, dokazuje slojevitu povezanost našega stanja kao ljudskih bića. Zbog toga je, i ne samo iz bioloških razloga, monogamska obitelj savršeno mjesto na kojemu se ima naučiti značenje ljudskih odnosa, i ona predstavlja sredinu, i to ne samo društvenu, nego prije svega antropološku, u kojoj je moguć najbolji oblik razvoja.

Istaknuvši potom činjenicu da osobe s istospolnim usmjerenjem žele izgraditi vezu među parovima koja je sve sličnija onoj obiteljskoj, tražeći pravo na djecu i na usvajanje, Pessina je napomenuo da djeca nisu stvari, ni oruđe za ostvarivanje, nego osobe.

Ni sami istospolni parovi ne mogu zanijekati tu razliku u rodu, jer su i oni ili muškoga ili ženskoga roda, odnosno, ne uklanjaju polaritet kao takav, nego ga isključuju iz odnosa odlukom koja je zapravo autoreferencijska – istaknuo je Pessina te na kraju napomenuo da su moralne, psihološke, vjerske i sociološke procjene, ako se ne pretvore u uvrede, legitimno različite te moraju imati građansko pravo, i pravo potpunoga izražavanja.