Opća audijencija srijedom - 6. veljače 2013. god.

Vatikan, 6. veljače 2013. (Radio Vatikan) - Sveti je Otac na današnjoj općoj audijenciji u katehezi nastavio govoriti o Vjerovanju u kojem se, nakon ispovijedanja Božje svemoći, priznaje da je Bog stvorio nebo i zemlju, preuzimajući izrijek kojim započinje Sveto pismo: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“. Bog je počelo svih stvari a u ljepoti stvaranja očituje se svemoć Boga Oca koji ljubi sve stvoreno – istaknuo je Benedikt XVI.

U stvorenom dakle možemo spoznati i priznati Božju svemoć i dobrotu, a stvoreno je dakle poziv našoj vjeri da Boga naviještamo kao Stvoritelja. Vjerom – piše autor Poslanice Hebrejima – doznajemo da je svijet stvoren Božjom riječju, vidljivo je proizvedeno od nevidljivoga (Heb 11,3).

Po vjeri dakle možemo otkriti tragove nevidljivoga u stvorenome svijetu. Vjernik može čitati veliku knjigu prirode i shvati njezin govor. Svemir govori o Bogu, ali je potrebna Božja objava iz koje se rađa vjera po kojoj čovjek spoznaje zbilju Boga kao Stvoritelja i Oca – ustvrdio je Papa dodajući da čovjek u Svetom pismu može otkriti ključ za shvaćanje svijeta.

Govoreći pak o biblijskom opisu stvaranja, Papa je rekao da Sveto pismo nije priručnik za prirodne znanosti, nego želi objaviti pravu i duboku istinu o svijetu. Knjiga postanka objavljuje da svijet nije skup međusobno suprotstavljenih sila, nego mu je počelo i stabilnost u Logosu, vječnom Božjem razumu. Postoji plan o svijetu ustanovljen po tom Razumu, po Duhu Stvoritelju. Vjera u Božji plan osvjetljava svaki vidik postojanja i daje snagu da se s povjerenjem i nadom pristupi svim životnim problemima – kazao je Papa, a potom se osvrnuo na vrhunac svega stvorenoga: muškarca i ženu.

Muškarac i žena, jedino je ljudsko biće sposobno spoznati i ljubiti svojega Stvoritelja. Promatrajući nebesa psalmist se pita: „Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti – pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji da se o njemu skrbiš“ (8,4-5). Ljudsko biće, koje je Bog iz ljubavi stvorio, neznatno je pred cijelim svemirom, a mi gledajući neizmjernost svemira možemo osjetiti svoju malenost. U ljudskom biću se nalazi taj paradoks da malenost i neznatnost žive s velebnošću koju je vječna ljubav Božja stvorila za čovjeka – kazao je Papa podsjećajući da nam Knjiga postanka pomaže spoznati Božji plan o čovjeku.

U Knjizi postanka prije svega se tvrdi da je čovjek stvoren od zemlje, a to znači da nismo Bog, da se nismo sami stvorili, znači da smo zemlja koju je Bog oplemenio. Svi su dakle ljudi prah, bez obzira na kulturu i povijest i na socijalne razlike; sve je ljude od iste zemlje oblikovao Bog. Bog je u ljudsko tijelo, oblikovano od zemlje, udahnuo život. Stvorio je čovjeka na svoju sliku i priliku, veli Sveto Pismo. Svi dakle u sebi nosimo životni dah Božji, a svaki je život, veli Sveto pismo, pod Božjom posebnom zaštitom. To je najveći razlog nepovrjedivosti ljudskoga dostojanstva. Biti na sliku i priliku Božju znači da čovjek nije zatvoren u sebe, nego je u odnosu s Bogom – ustvrdio je Benedikt XVI.

Osvrnuvši ne na biblijski opis vrta, rekao je da su važne dvije slike: vrt sa stablom spoznaje dobra i zla te zmija. Vrt je dokaz da Bog nije postavio čovjeka u džunglu, nego u uređenu sredinu, stoga čovjek mora priznati da mu je prirodu podario Gospodin da s njom upravlja. Zmija je u Svetom pismu simbol napasti i grijeha. Zmija potiče sumnju da čovjeku savez s Bogom oduzima slobodu i sve što mu je najljepše u životu, te da je ovisnost o stvoriteljskoj Božjoj ljubavi teret kojeg se čovjek treba osloboditi ako želi biti kao Bog – ustvrdio je Papa dodajući:

Ali ako se poremeti ispravan odnos s Bogom, onda se i svi drugi odnosi iskrivljuju, drugi pak biva suparnik i opasnost. Adam, nakon popuštanja napasti, optužuje Evu, oboje se skrivaju od pogleda Božjeg, svijet više nije vrt za skladan život, nego mjesto zloporabe i skrivenih opasnosti. Zavist i mržnja ulaze u ljudsko srce, a primjer je Kajin koji ubija svojega brata. Suprotstavljajući se Stvoritelju, čovjek se zapravo suprotstavlja sebi, niječe svoje počelo i istinu o sebi, a zlo ulazi u svijet – objasnio je Papa, a potom je istaknuo još jednu pouku iz Knjige stvaranja.

Grijeh rađa grijeh, a svi su grijesi međusobno povezani, stoga i govorimo o onome što nazivamo istočni grijeh. Što znači ta teško shvatljiva zbilja? Prije svega valja istaknuti da čovjek nije zatvoren u sebe, nitko ne živi samo za sebe i po sebi. Život primamo od drugoga, i ne samo po rođenju nego i svaki dan. Ljudsko se biće ostvaruje u odnosu s drugima i preko drugoga, u ljubavnom odnosu s Bogom i s drugima. Grijeh se sastoji u narušavanju i uništavanju odnosa s Bogom, kada čovjek želi zauzeti mjesto Božje. Katekizam veli da je čovjek grijehom „sebe izabrao nasuprot Boga, protiv zahtjeva svoga položaja kao stvorenja, a otud i protiv svoga vlastitog dobra (br.398). Narušavajući temeljni odnos, poljuljani su ili uništeni svi drugi odnosi, grijeh narušava sve – ustvrdio je Sveti Otac dodajući:

Ako je u samom početku narušena odnosna struktura čovječanstva, onda se svaki čovjek rađa u poremećenom svijetu, dolazi na svijet s naslijeđenim grijehom od Adama. Čovjek se svojim silama ne može izbaviti iz grješnoga stanja, ne može se iskupiti, jedino Stvoritelj može uspostaviti prvotno stanje, ispravan odnos između Stvoritelja i stvorenja. To se zbiva u Isus Kristu, koji se nasuprot prvom Adamu, nije ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima, ponizio je samoga sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu, veli sveti Pavao u Poslanici Filipljanima. Suprotno dakle onomu što je učinio prvi Adam – ustvrdio je Papa zaključujući katehezu:

Draga braćo i sestre, živjeti po vjeri znači priznati Božju veličinu i prihvatiti svoju malenost, priznati svoje granice prepuštajući Bogu da nas ispuni svojom ljubavlju. Zlo, sa svojim teretom boli i trpljenja, jest tajna koju osvjetljava svjetlo vjere, a vjera nam jamči da možemo biti oslobođeni od zla – zaključio je Benedikt XVI.