Posljednji Papin Angelus

Vatikan, 24. veljače 2013. (Radio Vatikan) - Golemo mnoštvo naroda, više od 100 tisuća osoba, ispunilo je Trg svetoga Petra i dobrim dijelom ulicu Conciliazione, došli su iz svih krajeva Italije i mnogih europskih zemalja pozdraviti Svetoga Oca i čuti posljednji njegov nedjeljni nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji. Vjeran svojoj poslovičnoj poniznosti, Papa je kao i obično komentirao ulomak iz današnjeg misnog Evanđelje.

Draga braćo i sestre, liturgija nam uvijek u drugoj korizmenoj nedjelji predlaže evanđelje Gospodinova preobraženja. Evanđelist Luka posebno ističe činjenicu da se Isus preobrazio dok je molio: duboko je njegovo iskustvo odnosa s Ocem tijekom neke vrste duhovne obnove koje Isus obavlja na visokom brdu u društvu Petra, Jakova i Ivana, trojice učenika koji su uvijek nazočni u trenutcima božanskog očitovanja Učitelja (Lk 5,10; 8,51; 9,28) – kazao je Papa, nastavljajući:

Gospodin je malo prije nagovijestio svoju smrt i uskrsnuće (9,22), sada svojim učenicima predočuje svoju buduću slavu. U preobraženju , kao u krštenju, odjekuje glas nebeskoga Oca: Ovo je Sin moj, Izabranik moj, Njega slušajte! (9,35). Nazočnost Mojsija i Ilije, koji predstavljaju Zakon i Proroke Stroga zavjeta, vrlo je znakovita: cijela je povijest Saveza usmjerena prema Njemu, Kristu, koji ostvaruje novi „izlazak“ (9,31), ali ne prema obećanoj zemlji kao u vrijeme Mojsija, nego prema Nebu. Petrov istup: Učitelju, lijepo nam je ovdje (9,33) predstavlja nemogući pokušaj da produži to mistično iskustvo – objasnio je Papa navodeći Augustinov komentar:

Petar je ... na gori... imao Krista kao hranu duše. Zašto bi morao silaziti s brda i vratiti se mukama i bolima, jer na brdu je bio ispunjen osjećajima svete ljubavi prema Bogu, koji su mu nadahnjivali sveto ponašanje?

Razmišljajući nad ovim Evanđeljem, možemo izvući vrlo važnu pouku. Prije svega, prvenstvo molitve, bez koje se svekoliko zauzimanje apostolata i ljubavi svodi na puki aktivizam. U Korizmi učimo dati pravi smisao molitvi, osobnoj i zajedničkoj, koja daje snagu našem duhovnom životu. Osim toga, molitva nije odvajanje od svijeta i njegovih proturječja, kako je na Taboru želio učiniti Petar, molitva iznova vodi na put, na djelovanje. Kršćanski je život – napisao sam u poruci za Korizmu – neprestano uspinjanje na brdo susreta s Bogom, potom silazak s brda noseći ljubav i snagu za služenje braći i sestrama istom Božjom ljubavlju – podsjetio je Benedikt XVI.

Draga braćo i sestre, posebice osjećam da je ova Božja riječ upućena meni, u ovom razdoblju mojega života. Gospodin me zove da se uspnem na brdo, da se još više posvetim molitvi i razmišljanju. Ali to ne znači napustiti Crkvu, dapače, ako to Bog traži od mene to je upravo zato da joj mogu nastaviti služiti istim žarom i istom ljubavlju kako sam to činio dosada, ali na način koji je prikladniji mojoj dobi i mojim snagama. Zazovimo zagovor Djevice Marije, neka nam ona pomogne uvijek slijediti Gospodina Isusa, u molitvi i djelotvornoj ljubavi – zaključio je Benedikt XVI., a potom objavio sljedeći tweet. U ovome posebnom trenutku, potičem vas da se molite za mene i za Crkvu, kao i uvijek ufajući se u Božju providnost.