U propovijedi na Svetoj Misi za obitelji Papa govorio o glavnim označnicama kršćanske obitelji

Vatikan, 27. listopada 2013. (Radio Vatikan) - Sveti je Otac na današnjoj Svetoj Misi s obiteljima, na Trgu Sv. Petra, svoju propovijed, kao i obično, oslonio na tri točke: Obitelj koja moli, Obitelj koja čuva vjeru i Obitelj koja živi radost. To su temeljne označnice kršćanske obitelji.

Prva je: Obitelj koja moli, kazao je Papa Franjo. Evanđelje nam danas očituje dva načina molitve, jedan lažni – onaj farizejev – i drugi vjerodostojan način – onaj carinikov. Farizej utjelovljuje stav i ponašanje koje Bogu, za njegova dobročinstva i njegovo milosrđe, ne iskazuje zahvalnost, nego prije svega jedno zadovoljstvo samim sobom. Farizej se osjeća pravednim, na svom mjestu te druge sudi s visoka, sa svoga pijedestala. Suprotno tome, carinik, ne umnaža riječi. Njegova je molitva ponizna, trijezna, prožeta sviješću o vlastitoj nedostojnosti, o vlastitoj bijedi: ovaj čovjek sebi priznaje potrebu za Božjim oproštenjem.

Molitva ovoga carinika jest molitva siromaha i molitva draga Bogu, koja – kako veli Prvo čitanje – prodire u nebesa (Sir 35,20), dok je ona farizejeva opterećena taštinom. U tom smislu, htio bih vas pitati, drage obitelji: molite li koji put kao obitelj. Poneki da, to znam; no, mnogi me pitaju: kako se moli? Molitva je osobna stvar, a isto tako nikad ne nalazimo jedan prikladan trenutak mira … Da, istina je, ali je to i pitanje poniznosti; pitanje priznavanja svoje potrebe za Bogom, kao što je činio i carinik! A za to je potrebna jednostavnost! Moliti zajedno Oče naš, oko stola se može. Moliti zajednički Krunicu, u obitelji, veoma je lijepo i daje toliko snage! I moliti jedni za druge! – kazao je Sveti Otac te nastavio:

Drugo nam čitanje predlaže jedan drugi vidik: obitelj koja čuva vjeru. Apostol Pavao, na zalazu svog života, pravi jednu rekapitulaciju svega svoga djelovanja: Vjeru sačuvao (2 Tim 4,7). Ma kako ju je sačuvao? – upitao je Papa – je li je pohranio u neki sef? – Ne, niti ju je zakopao u zemlju, poput lijenog sluge. Pavao svoj život uspoređuje s bojem i s utrkom. Sačuvao je vjeru jer se nije ograničio na to da je brani, nego ju je naviještao, ukorijenio i pronio daleko.

Odlučno se suprotstavio onima koji su je htjeli sačuvati i „balzamirati“ Kristovu poruku unutar granica Palestine. Stoga je činio hrabre izbore, odlazi u neprijateljski raspoloženu sredinu, dopro je do onih koji su daleko iz različitih kultura, govorio je slobodno i bez straha. Pavao je vjeru sačuvao, onakvom kavu je i primio; kakva mu bijaše darovana, hrleći na periferije ne vodeći računa o tome da se opravda ili brani pred napadima.

I ovdje se možemo zapitati: kako mi čuvamo svoju vjeru? Držimo li je samo za sebe i unutar svoje obitelji, kao neko privatno dobro ili je znamo dijeliti i prenositi svjedočanstvom, prihvaćanjem i otvorenošću prema drugima. Svi znamo da obitelji, na poseban način one mlade – kazao je Papa – žive u trci i užurbanosti; ali pomislite li katkad da ta trka može biti i trka vjere? Kršćanske su obitelji, misionarske obitelji, u svakodnevnom životu, čineći to u sve dane, začinjajući sve solju i kvascem vjere – kazao je Sveti Otac.

Treći vidik – nastavio je Papa – izvlačimo iz Božje riječi: Obitelj koja živi radost. U psalmu piše, Nek' čuju ponizni i nek' se raduju (Ps 34,3). Čitav je psalam zapravo himan upućen Gospodinu kao izvoru radosti i mira. No, koji je razlog takve radosti? – Ovaj: Gospodin je blizu, čuje vapaj malenih i oslobađa ih od zla. Pavao također piše: Budite radosni… Gospodin je blizu (Fil 4, 4–5)!

Drage obitelji, to vi dobro znate: istinska radost u obitelji nije nešto površno, niti dolazi od materijalnih stvari niti od ugodnih okolnosti. Istinska radost dolazi iz dubokog sklada među osobama, što svi osjećaju u srcu, što daje da u srcu osjetimo ljepotu onoga biti zajedno, biti potpora jedni drugima na životnom putu. Ali u temelju ovog osjećaja duboke radosti, Božja je prisutnost u obitelji; njegova ljubav koja prihvaća; koja je milosrdna; koja svakoga poštuje.

Jedino Bog umije uspostaviti sklad među razlikama. Ako Božja ljubav nedostaje, onda i obitelj gubi sklad te prevagne individualizam čime se gasi radost. Ako pak obitelj živi radost vjere te je spontano priopćuje, biva sol zemlje i svjetlo svijeta; i kvasac je društva.Drage obitelji, živite uvijek s vjerom i jednostavnošću, poput Svete Nazaretske Obitelji. Radost i mir Gospodnji bili uvijek s vama – kazao je Sveti Otac zaključujući svoju propovijed.